Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Grave Digger
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: year
Trajanje: 61:51
Ocjena: 4/5
Novi album Grave Digger. Pa ne već opet… Bože, kako brzo prolazi vrijeme, ili smo jednostavno svjedoci činjenice da Grave Digger ploče izbacuju ekspresno brzo. Legende i jedni od utemeljitelja njemačke tevtonske klasične heavy metal škole tako polako postaju jedan od najstarijih i najiskusnijih bendova u Njemačkoj. Pravi magovi i “starci”!
I evo opet novog albuma. A koncept, kakav se od Grave Digger inače očekuje? Gdje je? Ovaj put pravog koncepta nema. Štoviše, cijela ploča ima neku crvenu nit koja povezuje pjesme međusobno. Svaka od pjesama naime predstavlja jednu zaokruženu priču o tome kako se ljudi bore za slobodu i koliko mrtvih je za to potrebno. Odatle do cjelovite slike koju slušatelj može složiti o temeljnoj ludosti ljudske rase, te nesretne ljudske ere, nije daleko!
Grave Digger su poznati po izvanrednom osjećaju za uspostavljanje visokog dramatičnog ugođaja, a tome vjerno slijede albumi od “Reaper” (1993) pa nadalje. Jednostavno to znaju! Ovaj put album otvaraju bachovskim orguljama koje se ubrzo pretaču u prekrasnu melankoličnu melodiju srednje brzog tempa, kojoj posebnu notu daju klavijature koje majstorski oblače (naravno, kako drukčije?) klasični Grave Digger riff i skladbi, kao i albumu, već u samom početku daju moćan epski dodir. Tematika tekstova ponovno se suočava s bitkama, prolijevanjem krvi, atentatima na kraljeve, klanjem u rimskim arenama, na ulicama, u palačama i posvuda, kamo god seže ubilačka ruka, dakle povijesnim putovanjima od hujskača masa Mahatme Gandhija (Silent Revolution) do spasitelja Židova Mojsija (Ocean Of Blood), ratne bure za neovisnost Grčke 1821. (naslovna pjesma), previše prke Ivana Groznog (The Terrible One), sportskih ubojica – rimskih gladijatora (Forecourt to Hell) do zanimljive arapske legende (Massada). Jednostavno, stihovi koji leže u temeljima glazbe Grave Digger
“Liberty Or Death” je, vjerojatno upravo zbog odabranih povijesnih ratnih tema, od svih post-Lulis era albuma najviše nalik zlatnom razdoblju koje se protezalo od 1993. (“Reaper”) do 1999. (“Excalibur”). I novi je album prepoznatljivo mračan, hladan i dok ga slušaš, bez problema osjetiš ledenu oštricu izdajničkog noža na svom grlu, a ni osjećaj kad ti uši probije kobni pad giljotine nije daleko od toga. Album doduše slijedi modernu Grave Digger usmjerenost albuma “The Last Supper” (2005), no od svih posljednjih četiriju studijskih albuma najuspjelije vuče prema devedesetima, točnije prema pločama “Heart Of Darkness” (1995) i “Tunes Of War” (1996) – što bi Grave Digger uopće radili bez ratnih vihora.
Produkcija je klasično sirova i živa. Riffovi su snažno gurnuti naprijed, ritam linija uobičajeno topovska, bas duboko pulsirajući. U središnjoj je ulozi ponovno Boltendahlov poznati urlik, koji ni 2007. nikako ne jenjava. Chris je jednostavno jedinstveni car! Album je Diggerski razjaren i pekuć, kako i treba! Metalski riffovima potpuno opremljen!
Balada ovaj put nema. I lažem, naravno. Ako nabavite “digipack limited edition” izdanje novog albuma, sa zadovoljstvom ćete otkriti da sadrži dodatnu skladbu naslova Ship Of Hope. To je skladba koja atmosferom nadmašuje poneku “regularnu” skladbu novog albuma. Zapravo se na albumu malo previše osjeća manjak valovanja dinamike, upravo zbog nedostatka raznolikosti samih skladbi i prevelike jednodimenzionalnosti koju daje unaprijed predvidljiv standardni Grave Digger riff. Većina ih juri po standardnoj Grave Digger školi. Manni Schmidt je izvanredan gitarist, jer sipa silno duhovite solaže, a to potvrđuje izniman talent kojim taj čovjek raspolaže. Možda bi u budućnosti vrijedilo razmisliti o uključivanju kakvog baroknog akustičnog umetka, dečki, i malo više klasičnog klavira, kojeg prva pjesma na izlazu na nekoliko trenutaka čak posjeduje. Mannijev potencijal nije iskorišten u cijelosti. Tražim dlaku u velikim Grave Digger jajima, znam. Pa ipak. Tu je naime već hrpa izdanih ploča i sindrom jednoličnosti tipa Motorhead već pošteno kuca na vrata. Jednostavno smatram da proteče premalo vremena između ploča koje dečki izdaju. Vjerojatno razloge treba tražiti u ugovoru s izdavačem, no posebna odstupanja u glazbenoj virtuoznosti, posebni duhoviti trikovi koji bi iznenadili čovjeka koji nakon što upozna prvi album Grave Digger, upoznavanjem svakog sljedećeg nikako više ne uspijeva biti iznenađen (what you see, is what you get), jednostavno postaju ugrožena vrsta, kao što je ovogodišnji slovenski snijeg.
Grave Digger su s “Liberty Or Death” izdali (samo) još jedan album za svoje fanove. Čvrsto se drže svojih atributa, a album je kroz prizmu Grave Digger metala potpuno prihvatljiv i konzistentan. Dakle, u tom pogledu bez primjedbi. Smeta samo riffovska repeticija i nedostatak kreativne svježine. Istina, album mjestimice uspješno vuče prema zlatnoj eri sastava, ali recimo si pošteno. Ponovno proživljavati svoju prošlost nije baš čin vlastitog napretka, pa ni za sastav.
Postava
Chris Boltendahl – vokal
Manni Schmidt – gitara
H.P. Katzenburg – klavijature
Jens Becker – bas gitara
Stefan Arnold – bubnjevi
Popis skladbi
01. Liberty Or Death
02. Ocean Of Blood
03. Highland Tears
04. The Terrible One
05. Until The Last King Died
06. March Of The Innocent
07. Silent Revolution
08. Shadowland
09. Forecourt To Hell
10. Massada
11. Ship Of Hope(bonus track)
