Autor: Urban Bolta
Mjesto: Herzogburg / Šentvid ob Glini (St. Veit an der Glan) / Austrija
Datum koncerta: 05.09.2014
Broj posjetitelja: 400
Cijena ulaznice: 39€ / 44€
Šentvid ob Glini na austrijskoj Koruškoj svake godine ugosti poneko znamenito ime nedavne glazbene povijesti. Iako je prije samo dva mjeseca zbog bolesti otkazan nastup gitarista Jeffa Becka, tamošnji koncertni promotori mogu se pohvaliti gostovanjima eminencija kao što su Wishbone Ash, Jack Bruce, Arthur Brown, Yardbirds, a prvog rujanskog petka popis časnih gostiju ovog mirnog austrijskog naselja dodatno se produljio.
U gradiću koji leži kojih dvadesetak kilometara sjeverno od Klagenfurta, u sklopu promotivne turneje albuma »’Til Your River Runs Dry« iz 2013. gostovao je Eric Burdon, nekadašnji prvi vokal britanskog R&B sastava The Animals. Burdona kroz cijelu pola stoljeća dugu glazbenu karijeru prati uspjeh njegova prvotnog benda iz sredine šezdesetih, iako se u kasnijim godinama okušao i u bluesu, psihodeličnom rocku, soulu pa čak i jazzu. Tip hrapava glasa ni u navršenih 73 godine ne posustaje. Neumorno koncertira dalje, kao da se zlatno doba britanske glazbene invazije nikad nije završilo! U Šentvidu je nastupio u sklopu festivala u srednjovjekovnom dvorskom kompleksu Herzogburg. U ugodnom ambijentu unutarnjeg dvorišta išlo nam je na ruku i vrijeme, koje je te večeri suze zadržalo za sebe.
U ulozi zagrijavanja večeri nastupili su Hamburg Blues band, stari znanci tamošnje scene u St. Veitu i iskusni momci koji neprestano sviraju već preko trideset godina i među ljubdeveljima žanra na području kontinentalne Europe nezamjenjivi su. Poslovična njemačka točnost ovaj je put kasnila otprilike pola sata, kad je Hamburg Blues Band oko pola osam navečer stupio na pozornicu i publiku iz sigurnog zaklona stolova i klupica pozvao bliže pozornici. Nijemci su nastup sastavili iz tri međusobno povezana dijela. U prvom su se predstavili kao čvrst kolektiv, pun bluesovskog žmohta, koji u njihovoj izvedbi uvijek oživi u razigranoj noti, jer dobro raspoloženi momci na pozornici ne ≈kupe pozitivne energije. Skladbe uglavnom autorske naravi, među koje su ubacili Free klasik Wishing Well, kao proizvod dvogitarske igre djelovale su još melodičnije, a pravi pokazatelj njihove kreativne žudnje bili su lako pamtljivi refreni snažnog bluesovskog koketiranja. U središnjem dijelu koncerta uzde je preuzeo desni gitarist, nitko drugi doli znameniti majstor šest žica Miller Anderson. Hamburg Blues Band posljednjih godina često surađuje s izvođačima svjetskog kova, što svjedoči o njihovu ugledu u glazbenim vodama. Andersonu, kao nekadašnjem članu eminentnih sastava poput Spencer Davis Group, Keef Hartley Band, Savoy Brown i T. Rex, nije bilo teško karizmom ispuniti gledalište, pa se u jednom od kratkih obraćanja prisjetio sviranja na legendarnom Woodstocku, gdje je gostovao kao član Keef Hartley Banda. Energija je eksponencijalno skočila kad se na pozornici za posljednji dio nastupa pojavila pjevačica Maggie Bell (Stone the Crows). Gospođa danas ima gotovo sedamdeset godina, ali ostaje moćna vokalna persona, iako joj se vokalni raspon s godinama malo smanjio. Petorka na pozornici oduševila je tematski dopadljivom komunikacijom, koja je doživjela vrhunac u razigranoj varijaciji Freddieja Kinga Living in the Palace of the King. Hamburg Blues Band – došli, odsvirali, pobijedili!
Nakon duge stanke sve je bilo spremno za nastup glavne atrakcije večeri. Pozornicu su isprva zauzeli prateći glazbenici, kojima se uz prve stihove u sredini pridružio i Eric Burdon. Odjeven u majicu s znakom mira i prepoznatljivim sunčanim naočalama preko lica brzo nas je uvjerio da mu vokal i dalje odlično služi! Možda je točno da nikad nije slovio po tehnički zahtjevnim linijama, ali s godinama ipak nije izgubio agresiju, hrapavost i boju, pa Burdon i u sedamdesetima života bez problema ostaje kredibilni promotor bluesovskog i rockerskog govora.
Eric Burdon je kroz cijelu večer smjelo rotirao šaren paletu glazbenih utjecaja s osnovnim ishodištem duboko usidrenim u polju rhythm & bluesa. Uz Don’t Let Me Be Misunderstood već rano navečer došlo je vrijeme za prvi od velikih hitova Animalsa, iako koncertna varijacija skladbu predstavlja u posve novom svjetlu. Eric Burdon je kao čarobni interpret skladbi dodao organsku notu, posve novu ritmičku zamisao i kantautorsku, gotovo pripovjednu vokalnu notu. When I Was Young donio je skok u psihodelične vode, što se za skladbu nastalu u Kaliforniji u doba hipijevskog procvata druge polovice šezdesetih i dolikuje! Burdon je u instrumentalnim dijelovima svojim glazbenicima dopuštao slobodno glazbeno šetanje, glavninu improvizacija preuzele su gitara i klavijature, što je povremeno rezultiralo istodobnom dvoigrom obaju. Neprimijećena nije ostala ni proširena bubnjarska baterija, koja je s dodatnim elementima afričkog izričaja oživjela ponajprije u energičnijim komadima kao što je Inside Looking Out. Ako je do tada netko što i sumnjao da Burdon svoj život nije posvetio bluesu, u središnjem se dijelu koncerta mogao uvjeriti upravo u to. Posvetu bluesovskom minimalizmu Bo Diddleya izvedbom njegove pjesme Before You Accuse Me Burdon je zabijelio sočnom improvizacijom crnačkog vokala, a slijedila je još skladba s aktualnog albuma Bo Diddley Special s debljom orguljskom zavjesom i prateći vokalima u refrenu. Gradnja dinamične atmosfere nastavila se povratkom u vrijeme The Animals, pa je Burdon tijekom Don’t Bring Me Down i We Gotta Get Out of This Place pokazao nekoliko poteza nekoć bogatog arsenala karizmatičnih pozornicnih zamaha, zbog čega su ga nekoć u časopisu Rolling Stone proglasili jednim od najboljih frontmena svih vremena. Lagana narav dugo očekivanog zaključka s velikim hitom The House of the Rising Sun posve se podredila Burdonovu složenijem glazbenom karakteru, pa je izravnost zamijenila desetominutna ep, puna preigravanja, tijekom koje je hammondist Red Young nekoliko tonova posrećeno odsvirao čak i nogom. Blagotvorna ugoda naših slušnih receptora bila je na vrhuncu kad je Burdon po povratku na pozornicu poslužio još pjesmama It’s My Life i Boom Boom Johna Leeja Hookera te se od publike oprostio ispruženim kažiprstom i srednjakom. Poruka je bila jasna: neka svijetom zavlada mir!
Eric Burdon ostaje tradicionalist. Nastupe bi mogao postaviti mainstreamovskije, ali se radije prepušta zahtjevima probirljivijih glazbenih sladokusaca, kojima kroz krv teče od boga zaboravljeni govor šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nastupom nadomak naše granice dokazao je da ostaje vitalan glasnik hipijevske generacije, koja se na put prema domu zaputila priješnog raspoloženja.
Setlista
ERIC BURDON:
1. Black Dog
2. Water
3. Don’t Let Me Be Misunderstood
4. When I Was Young
5. Inside Looking Out
6. Spill the Wine
7. I Believe to My Soul
8. Before You Accuse Me
9. Bo Diddley Special
10. Don’t Bring Me Down
11. We Gotta Get Out of This Place
12. Peace in this World – River is rising
13. The House of the Rising Sun
——————
14. It’s My Life
15. Boom Boom
Galerija slika
