Autor: Rok Klemše
Mjesto: Cvetličarna, Ljubljana
Datum intervjua: 20.12.2010
Izraelski folk/progresivni metal sastav Orphaned Land početkom ove godine objavio je za Century Media svoj četvrti studijski album The Never Ending Way of ORwarriOR. Album, koji je nastajao čak pet godina, požnjeo je odlične kritike, a Orphaned Land zahvaljujući dobroj promociji, brojnim odsviranim koncertima i naposljetku odličnom albumu postaju sve prepoznatljiviji i cijenjeniji bend. Turneja s Amorphisom izraelski je sastav prvi put dovela i na naše tlo, a prije koncerta imao sam priliku porazgovarati s gitaristom i većinskim autorom skupine, Yossijem Sassijem. Yossi je otkrio pozadinu nastajanja kompleksnog konceptualnog albuma, a šlag na tortu u zadnjim je minutama intervjua dodao vokalist sastava, Kobi Farhi.
RockLine/Rock Hard: Dobro došli u Sloveniju, ovaj put prvi put svirate kod nas. Počnimo odmah s vašim novim albumom. Prošlo je dosta vremena od izlaska albuma Mabool do izlaska novog albuma The Never Ending Way of ORwarriOR. Znam da si već od početka karijere svaki put uzimate puno vremena za snimanje albuma, ali kako to da je nova ploča nastajala čak pet godina?
Yossi: Zapravo su početne kompozicije bile spremne već prilično rano, ubrzo nakon izlaska Maboola. Ali treba nam više vremena za izgradnju koncepta i da sve zvuči onako kako smo zamislili. Kad počnemo razmišljati o novom albumu, već na početku imamo neku viziju kako bi trebao zvučati i izgledati na kraju. Osobno sam lovac na snove. Kako to zamislim, tako mora biti i u stvarnosti, a treba dosta vremena da pronađeš osjećaj koji si htio uhvatiti. Ja prvo uvijek napravim kompozicije i aranžmane, a zatim u njih umećem razne orkestracije, tekstove i zvučne efekte, što može potrajati poprilično dugo.
RL/RH: Nakon konceptualnog albuma o tri sina kao simbolu triju abrahamskih religija, Mabool, odlučili ste da će i novi album biti konceptualan. Dosta bendova nema hrabrosti ili znanja snimiti dva konceptualna albuma zaredom. Jeste li prije početka snimanja bili nervozni da novi koncept možda neće teći tako glatko kao što je to uspjelo Maboolu?
Yossi: Ne, ne bih rekao da smo bili nervozni. Naravno, uvijek je izazov snimiti nasljednika tako dobrog albuma kakav je bio Mabool, koji su kritičari izuzetno dobro prihvatili. Izazov je nakon nečeg takvog snimiti nešto još bolje. Ali tog se izazova nismo uplašili. Kad smo počeli pripremati ORwarriOR, nismo htjeli snimiti Mabool 2. To je posve drugačiji album od Maboola. Danas smo drugačiji ljudi, sazreli smo i u novi album unijeli smo mnogo novih ideja. Smatram da svaki naš album stoji sam za sebe, što vrijedi i za ORwarriOR, koji je možda još bogatiji i jedinstveniji album od svih prije njega.
RL/RH: Zapravo smo već dotaknuli moje sljedeće pitanje. Kako bi usporedio ORwarriOR i Mabool?
Yossi: Kao što sam rekao, novi album stoji sam za sebe i nipošto nije Mabool 2. Najviše razlika između albuma ima kad je riječ o pisanju same glazbe. Na Mabool sam golemu količinu glazbe skladao na bouzouki, grčkoj gitari, a na ORwarriOR sam upotrijebio više instrumenata, ponajprije chumbush, tursku gitaru bez pragova. Mnogo je više upotrebe bouzoukija, na njemu sam čak i solirao, a tijekom snimanja ORwarriORa upotrijebio sam 16 različitih gitara. Što se tiče produkcije, prvi smo put unijeli utjecaj treće osobe – Steven Wilson (Porcupine Tree, Opeth, op.a.) odsvirao je klavijature i pobrinuo se za miks. Mislim da je imao velik doprinos zvuku albuma. Velika je zasluga da album zvuči kako zvuči upravo njegova, dodao je onaj posljednji dodir glazbenom doživljaju albuma.
RL/RH: Ako se ne varam, prvu fazu produkcije odradili ste sami, a Wilson vam se pridružio tek kasnije?
Yossi: Tako je. Za produkciju albuma pobrinuli smo se sami, a Steven je u produkciju ušao u fazi miksanja. Glazbu je čuo već prije i svidjela mu se, ali više od toga nije bio uključen. Pobrinuo se ponajprije za zvuk, ne toliko za samu glazbu, osim što se tiče klavijatura.
RL/RH: Već smo govorili o tome da glazbu prvo čuješ u glavi pa je preneseš u stvarnost. Kako zapravo pristupaš pisanju glazbe s obzirom na to da je prilično kompleksna? Imaš li pred sobom prvo riff ili tekst, snimate li prvo metalske dijelove pa onda folk dijelove…?
Yossi: Glazba uvijek dolazi prije tekstova. U osnovi sve skladam na akustične instrumente poput klasične gitare, bouzoukija, saza, chumbusha. Kasnije prijeđem na električne instrumente i progresivnije aranžmane. Najčešće skladam i bubnjeve, i to u programu CueBase, a većinom i bas linije. Na kraju se zajednički odlučimo što ostaje, a što ne. Zatim počnemo zajedno prebirati komade, koji tako dožive vlastitu evoluciju. Kroz zajedničko sviranje vidimo koji dijelovi trebaju još doradu. Zapravo je riječ o slagalici, na početku još ne znamo posve točno što će se otkriti na kraju. Za sam završetak riječi spojimo s glazbom.
RL/RH: Koncept ORwarriORa prilično je kompleksan. Je li bilo teško spojiti tekstove s glazbom, jer taj spoj na ORwarriOR djeluje vrlo dobro?
Yossi: Nije bilo posebno zahtjevno, svakako je bilo puno lakše jer smo o konceptu razgovarali već na samom početku. Iako je glazba napisana prije tekstova, pokušavam je napisati s predodžbom koncepta pred sobom. Ako znam da je neki dio priče žalostan ili ljutit, pokušam napisati glazbu u skladu s tim. Tako koncept u glazbu unesem već u vrlo ranoj fazi. Ponekad tekstove promijenimo tako da se prilagode glazbi ili obratno. Kao što sam rekao, riječ je o slagalici koju usput prilagođavamo.
RL/RH: Na ORwarriOR su neke od najagresivnijih skladbi u karijeri Orphaned Land poput Codeword: Uprising i neka od najsporijih i najtužnijih djela, a s druge strane opet poskočni komadi poput Sapari, koji je vaša interpretacija tradicionalne jemenske pjesme.
Yossi: Da, tako je. I treća skladba na albumu, Bereft in the Abyss, akustična je, spora i bez bubnjeva…
RL/RH: Kad smo već kod te skladbe – u trenucima me snažno podsjeća na akustični album Opeth, Damnation. Možda upravo zbog Stevena Wilsona.
Yossi: Možda doista, iako Steven nije imao utjecaja na pisanje glazbe.
RL/RH: U svojim tekstovima govorite o miru, ljubavi i harmoniji. Na takav način govoriti o religiji u metalu gotovo je neka vrsta tabua. Jeste li se ikad bojali da će reakcija fanova biti negativna?
Yossi: Naš je cilj dokazati da je glazba univerzalan jezik. To znaju svi, to nismo izumili mi iz Orphaned Land. Glazbu pokušavamo iskoristiti za poruku koncepta ujedinjenja, da je sve jedno. Da smo svi samo ljudi i da nije važno vjeruješ li u Boga, Allaha, Sveto trojstvo, u sebe ili ni u što. Nema razloga da netko mora mrziti drugog čovjeka zbog različitog mišljenja ili vjere. Ljude pokušavamo povezati na taj način. Poštujemo sve vjere, u tekstovima ne zauzimamo veće stajalište prema jednoj ili drugoj. Jer je glazba univerzalni jezik, pomaže nam prenijeti tu poruku krajnjem slušatelju, a posebno u metalu, iako su te teme tabu. Nipošto nismo “white” metal bend i nismo religiozni metal bend. Većina nas u bendu uopće nije vjernik, ali vjerujemo da je metal odlična glazba za prenošenje poruka. Nije važno kakvih.
RL/RH: Jeste li se odlučili unijeti takvu poruku u svoju glazbu zbog situacije koja trenutačno vlada na Bliskom istoku, posebno u Izraelu?
Yossi: Već kad smo počeli pisati naš prvi materijal… zajedno smo već 20 godina… već na prvom albumu, Sahara, govorili smo o mržnji između muslimana i kršćana, kršćana i Židova. Jedina stvar koja se promijenila tijekom svih tih godina jest da smo samo još usredotočeniji na ono što želimo reći. No istu poruku prenosimo od ranih devedesetih.
RL/RH: Bili ste jedan od prvih bendova koji je spajao tradicionalnu folk glazbu Bliskog istoka i metal, a zatim je nastalo poprilično skupina koje sviraju glazbu na takav način. Melechesh i Nile samo su dvije od njih. Smatram da će u budućnosti nastajati još više sličnih bendova jer je takva glazba nama Zapadnjacima zanimljiva već zbog upotrebe različitih ljestvica i slično.
Yossi: Mi iz Orphaned Land takvu glazbu sviramo od 1991. Inače smatram da je odlično što se pojavljuje sve više takvih skupina, ponosni smo što smo pioniri tog žanra. Lijepo je vidjeti da takve skupine postoje diljem svijeta, u Europi, na Bliskom istoku, u Kanadi, nekoliko ih je čak i u SAD-u. Skoro svaki tjedan čujem za novu skupinu koja svira “middle-eastern metal”.
RL/RH: Vjerojatno će se u budućnosti taj žanr još širiti i razvijati, jer je naposljetku još prilično neistražen i neiskorišten.
Yossi: Slažem se i sigurno je prostora još za mnogo bendova.
RL/RH: Koncept novog albuma govori o “ORwarrioru”, ratniku svjetla, i mislim da se upravo zbog toga dotiče svakog pojedinca. Za nekoga ORwarrior može biti Bog, za drugoga pak Neo iz Matrixa (smijeh). Kako bi ti vlastitim riječima objasnio taj koncept?
Yossi: ORwarrior može biti svatko, možeš to biti ti, a mislim da je to svaki muškarac i žena koji živi svoj život i radi ono što voli. I to na način da ne šteti drugome ili da drugi ne šteti njemu. Većina ljudi je takva. Ako želiš živjeti jednostavan život, biti glazbenik ili novinar kao ti, moraš se za to truditi. Ironično je da su u životu najlakše stvari obično najteže. To je bit priče o ratniku svjetla, to je priča svakog pojedinca koji ima padove i uspone. I život valovito teče, jednom je lijepo, drugi put opet teško. Album te ponese kroz različita razdoblja života ratnika svjetla, sve do vrhunca koji predstavlja vječna borba između dobra i zla, gdje svatko mora izabrati hoće li ostati vjeran sebi i svojim načelima ili ne.
RL/RH: ORwarriOR je prilično dug album, koji je u današnjem ludom svijetu već teško slušati u miru i u jednom komadu. Meni je nekoliko puta uspjelo i taj je sat prošao neobično brzo. Je li vam cilj bio na neki način prisiliti slušatelja da sjedne i u cijelosti posluša album?
Yossi: Album je dug točno 78 minuta i 32 sekunde (smijeh). Izvorno su materijali bili još duži, na kraju nas je jednostavno ograničio kapacitet CD-a (smijeh). Nešto materijala tako smo čak morali skratiti. Kad si prije pitao zašto je trebalo tako dugo da snimimo ovaj album, glavni je razlog sigurno to što smo veliki perfekcionisti, htjeli smo da rezultat bude onakav kakvim smo ga zamislili. Nismo prihvaćali kompromise i ako je album dug, to je zato što smo tako htjeli.
RL/RH: Već je Mabool za vas značio veliku prekretnicu, a s novim albumom postajete još prepoznatljiviji u svijetu, tome je sigurno puno pridonio i vaš nastup u dokumentarcu Sama Dunna, Global Metal. Kako vidite Orphaned Land u budućnosti?
Yossi: Budućnost je za nas vrlo zauzeta (smijeh). Godina 2010. bila je za grupu odlična, nakon izlaska albuma svirali smo diljem svijeta, na više kontinenata odsvirali smo više od 80 koncerata. Bili smo na više europskih turneja i dvije američke. Svirali smo na većini većih europskih metal festivala – Wacken, Brutal Assault… Kad završimo turneju s Amorphisom, vraćamo se u Tel Aviv gdje ćemo snimiti naš prvi DVD, koji će obilježiti 20. obljetnicu našeg djelovanja. Na koncertu koji ćemo snimati bit će više gostiju, među ostalima i Steven Wilson i Greg Mackintosh iz Paradise Lost. Nakon toga nas čeka manja turneja po Turskoj i u 2011. već nekoliko potvrđenih koncerata.
U tom je trenutku u sobu umarširao vokalist sastava Kobi Farhi, ispričao se zbog kašnjenja, poslušao naš razgovor i pričekao da dođe na red i on (op.a.)
RL/RH: Za bonus CD novog albuma snimili ste zanimljivu skladbu Esterabim s turskim pjevačem, koja prilično strši između ostalih komada.
Yossi: Da, hehe. Kao što si rekao, ta je skladba bonus komad i nije zamišljena kao dio albuma. To je obrada koju smo prilagodili na naš način, a u originalu je izvodi kum turskog rocka Erkin Koray. Bio je toliko ljubazan da se ponudio da zajedno s Kobijem otpjeva tu skladbu. Odlučili smo je snimiti jer je često izvodimo na našim koncertima u Turskoj i neka je vrsta “hommagea” našim turskim fanovima.
RL/RH: Pitanje o vokalima za tebe, Kobi. Na albumu koristiš više vokalnih tehnika, od growlanja, šaptanja, zborskog pjevanja pa do čistih vokala. Isto tako pjevaš na više jezika, prvi put i na arapskom.
Kobi: Nikako prvi put, ali istina je da je to najduži i najteži tekst koji sam dosad otpjevao na arapskom. Da bih tu skladbu otpjevao ispravno, s ispravnim naglascima i svim naglašavanjima, odradio sam mnogo snimanja i uložio puno truda. Arapski je bio velik izazov i sretan sam što su mi i Arapi rekli da sam pjevao vrlo dobro (smijeh).
RL/RH: Nažalost, stigli smo do zadnjeg pitanja, zahvaljujem vam na intervjuu i želim vam odličan koncert. Posve na kraju albuma čeka snažna poruka “Evolve thy self, and lose all hate/So a heaven you may create”, koju ja vidim kao poruku svakom pojedincu da stvori svoje vlastito nebo, svoj vlastiti ideal. Kako bi tu poruku prenio vašim slovenskim fanovima?
Kobi: Ako pitaš mene, onako kako si to vidio ti posve je ispravna interpretacija. Dolazimo iz mjesta sukoba i ako si stvoriš vlastito nebo i odbaciš mržnju, to je kao da si postavio temeljni kamen palače u kojoj nema mržnje. Ljudima smo htjeli poručiti upravo ono što si razumio ti.
Fotografije: Nina Grad
Intervju je nastao u suradnji Rock Hard Slovenija i RockLine.
Galerija slika
