Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Yes
Izdavač: Atlantic Records
Izdanje: 1976
Trajanje: 38:39
Ocjena: 4/5
“Going For The One” (1977) je album na kojem se, na veliko zadovoljstvo “yesfanova”, najdraži “yesman”, “cape crusader” Rick Wakeman (prvi put) vratio u Yes (“crusader” zbog križa oko vrata, a “cape” se odnosi na njegov dugi šljokavi plašt kojim je u bend unosio mrvicu “glam” imagea). Očito je razdoblje izdavanja solo albuma između “Relayer” (1974) i 1976. imalo opuštajući učinak, pa je “Going For The One” još jedan markantan prog rock, album fantastične fuzije izvanrednih glazbenih potencijala pojedinaca u bendu, koji je i ovaj put kulminirao u uhu prijateljskom obliku iz vlastitog Yesovog pera. Očekivanja javnosti tako su urodila plodom u još jednom klasičnom Yes albumu. ‘Going For The One’ snimljen je u Montreauxu na Ženevskom jezeru (Švicarska) i označava revolucionaran produkcijski i stilski odmak benda prema kraćem, jednostavnijem i rockerski jasnije definiranom izrazu.
Yes su na ‘Going For The One’ unijeli svoj posljednji ep sedamdesetih. Ep dug dobrih petnaest minuta zove se Awaken. Awaken je neka vrsta oproštaja, jer nakon njega Yes još dugo neće napraviti nešto slično ezoterično, s kozmički meditativnim učinkom (sve do razdoblja ‘Keys To Ascension’, 1996. i skladbe Mind Drive). Vi koji već poznajete prvi Howeov riff, što se otvara kroz ljuljajući ritam, znate što znači ‘High vibration go on…to the sun …oh let my heart dreaming…past as mortal as me, where can I be….’ i preplavljuje svjetlo na sva bića Zemlje s “…we can be here…” Dakle, naš dom je sunce.
Awaken je savršena himna suncu koja se svojom propovijedi snažno približava filozofiji tolteškog spiritualizma. Mi smo od sunca! Mi smo vječni! Dio smo božanstva i božjeg stvorenja, pa si možemo uzeti sve što isprosimo od kozmosa. Dobro i loše. Sunce nam daje život, puni nas ljubavlju, oslobađa nas. A ako mu okreneš leđa? Pa živiš u tami (primjeri: današnja zapadnoeuropska civilizacija i naravno sve što je povezano sa SAD-om).
Molitva stvoritelju (suncu) kroz pjesmu, čija iskrena molba dolazi iz dubine srca, neka nas izbavi iz kotla ludila naše vlastite egzistencije (stihovi prije Wakemanovog solo delirija na orguljama). Slijedi molba suncu (…songs cast a light on you…), želja da nam sunce pokaže put prema potpunoj duhovnoj preobrazbi (…as eyes see young stars assemble…). Gospodaru (sunce) slika, svjetla, vremena i duša, neka nam misao bude doticaj s tobom da nas očistiš od svih slabosti, obnoviš i ispuniš snagom iskrene ljubavi prema svemu, tu više nema nikakve sumnje. Ti jednostavno jesi, a mi smo tvoja djeca. (That thought be contact, With all that’s clear, Be honest with yourself, There’s no doubt, no doubt).
I onda veliki finale. Zaslijepljen vlastitim strahovima bježao sam tako brzo kao što bježi vrijeme (kakva simbolika, rob vremena), a kad sam skupio hrabrosti i osvrnuo se, Sunce je stajalo pokraj mene, uvijek je stajalo pokraj mene, samo ga nikad nisam primijetio (Like the time I ran away, And turn around, And you were standing close to me). Prava himna kozmosu, čiji smo dio. Riječ ‘kozmos’ ne priznaje ni onaj moj računalni ‘spellchecker’ slovenskog, doista smo zalutali daleko. Dakle, stih ‘Past a mortal as we, Here we can be,…’ zapravo je poziv na to da, kad pobijediš sve strahove (uključujući strah od smrti), možeš ostati u svjetlu Sunca, jer si dio vječnosti njegova stvaranja.
“Going For The One” sadrži ukupno pet pjesama. Četiri su kraće sorte, svaka bi mogla biti potencijalni hit, a dvije od njih to su i postale. Naslovna pjesma i Parallels prave su rokerske točke. Već naslovna uvodna pjesma donosi pravi šok za svakoga tko je očekivao neki posebno meditativno razvučen uvod. Pjesma, žigosana riffom steel pedal gitare, udara bez ikakvog otezanja “od prve”. Morate si zamisliti: nakon nekoliko godina opet pjesma s glavom i repom. Parallels je pak uistinu rokerska avantura i već nagovješta paralele s budućim Yes albumom “Tormato” (1978). Prati poskočni ritam drive i sadrži dinamičan kontrast između Rickovih crkvenih orgulja i razigrane ritam sekcije. Cijelo vrijeme fluidno i udarno. Trzanje basa u produkciji je odvojeno više nego ikad prije, zato posebno dolazi do izražaja u Parallels. Između dva brža trenutka umetnuta je nježna Turn Of The Century, u kojoj White pokazuje koliko sofisticirano može bubnjati, a pjesma nosi prekrasan splet Wakemanovih klasičnih klavirskih aranžmana i Howeovog slideanja kroz steel pedal gitaru. Četvrta pjesma ploče postala je najuspješniji hit Yesa na britanskom tlu u povijesti, a zove se Wonderous Stories. To je bježni akustični ekvivalent skladbi And You And I s albuma “Close To The Edge” (1972). Savršena zvučna slika izvanredne palete višeglasnog pjevanja, koje nježno pluta kroz zvukove žičanih aranžmana gitara (vachalia), klavira, basa. Osjećajno i profinjeno! Jednostavno Yesovski! Zvuk je čist kao još nikad, a instrumenti su u produkciji svaki za sebe jednako izražajni i fino odvojeni jedan od drugoga. Zajedno grade savršenu zvučnu sliku glazbene ravnoteže kojom je ispunjen svaki njezin kutak. Svoje mjesto na ovom novom izdanju našle su bonus pjesme Montreaux’s Theme, Vevey (Revisited) i Amazng Grace, koje su se prvi put službeno pojavile na kompilaciji ‘Yes Years’ (1991.), te nikad izdane ‘garažne’ verzije pjesama Going For The One, Parallels (s Whiteovim ‘kravljim zvonom’), Turn Of The Century i Awaken, u svom izvornom obliku nazvanom Eastern Number, gdje Anderson tek traži odgovarajuću kombinaciju melodije i stihova, što slušatelja odvodi ravno na studijski jam session benda.
“Going For The One” je pravi Yes album, ali istodobno označava pomak od višedijelnih epskih pjesnitva prema “svjesno prizemljenijem”, udarnije postavljenom progresivnom rocku. Svi sljedeći Yes albumi nudili su doduše izvanredne pojedinačne odmake, koji su mjestimice još dočaravali poznatu Yes magiju, ali Yes nikad više nisu izdali album koji bi u tome bio cjelovito konzistentan. Konzistentan u smislu da je ponudio smjesu idealne kombinacije velike Yes magije kompleksnosti i ekstrakcije te dekodiranja te unikatne kompleksnosti u uhu razumljiv jezik. “Going For The One” dakle u potpunosti živi čudesne Yes bajke njihova doba klasicizma!
Postava
Jon Anderson – vokal
Chris Squire – bas gitara i vokal
Rick Wakeman – klavijature
Alan White – bubnjevi
Steve Howe – gitara
Produkcija
Bill Inglot
Popis skladbi
1. Going For The One (5:30)
2. Turn Of The Century (8:58)
3. Parallels (6:52)
4. Wonderous Stories (3:45)
5. Awaken (15:38)
