Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Yes
Izdavač: Atlantic Records
Izlazak: 1974
Trajanje: 40:31
Ocjena: 5/5
Za razliku od ‘Tales From Topographic Oceans’ (1974) ‘Relayer’ sadrži mnogo više pravih rokerskih žestina. To je ploša na kojoj je Steve Howe u izričaj Yes prvi put izraženije počeo unositi gitarske ‘glissando’ akrobacije. Prvi put može se zamijetiti kako upotreba steel pedal gitare prednjači pred solažama Steveove prve ljubavi, gitare modela Gibson ES 175. Steve, koji je poznat po tome da ne voli previše akorda, upravo taj element unosi u novi izričaj Yes češće nego ikad.U pozadini je položena zvučna zavjesa postavljena na akordima, a u prvom planu su genijalne melodije zvukova steel pedal gitare, s pravim multiharmoničnim bijegovima, upotrijebljene na način koji svijet dotad još nikad nije okusio. Rick Wakeman nakon završetka turneje ‘Tales From Topographic Oceans’ prvi put napušta Yes. Dečki za njegovu zamjenu biraju švicarskog virtuoza Patricka Moraza. ‘Relayer’, sa sveukupno tri komada, za bend je nova priča.
The Gates Of Delirium, fantastični dvadesetominutni ep, jezgra je ploče. Epska pjesma, koja je i danas mnogim fanovima zbog svog izravnog rokerskog stava najdraži Yes ep, u cijelosti upozorava na potpunu apsurdnost rata u svim oblicima, od naizgled nedužnog verbalnog delikta dvaju pojedinaca na cesti do krajnosti u kojoj luđaci upotrijebe nuklearno oružje. Dakle, pravi antipod svemu što (nažalost iluzorno – hej, koliko još generacija!!!) predstavlja pravi mir. ‘Relayer’ je u poeziji mnogo izravniji, direktniji i udarniji u odnosu na prethodnika. The Gates Of Delirium cijelo je vrijeme obavijen vibracijama ludila i beznadnog lutanja čovječanstva, koje je davno zaboravilo svoju svrhu. Moraz i Howe kroz solističke dvoboje doslovno oživljavaju smrtni strah, bijes, vrisku, jezu, patnju čovječanstva i zviždanje šrapnela koji nemilosrdno režu zrak i pretvaraju zeleno u sivo, a nebeskoplavo u krvavocrveno. Kad podivljali Squire i White kroz ritmiku dozovu pravi vojni marš, marš ravno u pakao iz kojeg nema povratka! Međutim, kao što je već uobičajeno u Andersonovoj poeziji, na kraju pjesme i u njezinu završnom dijelu Soon kroz glazbu probija svjetlost pune intenzivnosti. Je li to zraka našeg ponovnog rođenja? Uskoro, uskoro doći će trenutak kraja, dosegnut ćemo svoju apokalipsu. Nakon toga ćemo se opet moći osvrnuti, naša srca bit će otvorena, spoznat ćemo svoju svrhu, ovdje na Zemlji, svrhu poslanu davno, svrhu življenja harmonije melodije života, Sunce će nas voditi u ispunjavanju svrhe i uživanju u toj harmoničnosti kroz melodiju bezgranične ljubavi i mira.
Sound Chaser je trenutak fantastične fuzije rocka i jazza. Osnovni motiv visi kroz svaki krug u pravom ‘drndanju’ i ludom odklopu grupe. Komad koji su Yes napisali pod utjecajem tadašnjih popularnih utjecaja rock jazz fuzije a la Mahavishnu Orchestra, Miles Davis (njegovo ‘električno’ seventies razdoblje) ili Return To Forever. Novi eksperiment, s Howeovim psihodeličnim momentom na sredini i drskom, ukusnom provjerom što sve iz sebe mogu izvući njegova ‘šesterica’ i steel pedal gitara. Odlična ravnoteža svega. Ritam linija ubija, brzina joj je nadzvučna, tako brzih Yes do 1974. na ovom planetu još nije bilo. U Sound Chaser i Patrick dobiva svoj trenutak te bravurozno izlijeva i odvihra završnu solažu kroz svoj Hammond. Vjerojatno najneobičnija pjesma u njihovoj povijesti. No s obzirom na hrabrost isprobavanja svih mogućih glazbenih dimenzija, od Yes zapravo očekivan ‘štos’.
Bubnjanje Alana Whitea, koji je kao glazbenik u osnovi zapisan rocku, sad je još izražajnije. Dečkovo torpediranje unijelo je još više oštrine i izravnosti u zvuk ‘Relayer’ u odnosu na njegova prethodnika ‘Tales From Topographic Oceans’.
To Be Over zasigurno je jedna od najljepše skladanih pjesama u povijesti Yes glazbe, sa Steveom u apsolutnom središtu zbivanja. To je pravi abecedarij steel pedal gitare. Praktički cijelu melodiju sastavio je Steve, u završnoj fazi pridružio mu se Jon i doprinio liniju nevjerojatno skladnih stihova. Izvanredan je srednji instrumentalni dio, uz koji se posebno ježi dlaka. Plutanje cijele ekipe nepoznato kamo, ali uvijek s jasnim ciljem. Biti Yes. Biti intergalaktička istraživačka flota. Osjećajno, nježno i profinjeno sofisticirano. Preostala trojica savršeno ugođeno prate mekoću Howeove gitare i anđeoski vokal Andersona.
Sjećate li se Tolkienova ‘Silmarilliona’? Ainuri, duhovni anđeli odnosno plodovi Illuvatarova uma, stvorili su Ardu (Middle Earth, Srednju zemlju). Pjevali su pjesme savršene harmonije i melodijom stvorili svijet. Među njima se pojavio ništarija Melkor (naš prvi bogoslužnik, monsinjor i metropolit povikao bi: ‘Pali anđeo!’), najmoćniji Ainur. Taj grešnik namjerno je pjevao u disharmoniji i rodilo se zlo. Bila je potrebna apokalipsa da se svijet ponovno vrati u harmoniju ljubavi i mira. I otprilike tako je usmjerena cijela ljudska sudbina. Naslovnica ‘Relayer’ prati stihove apokalipse (kao i poruka Yes), koje možete pronaći na stranicama knjižice autora Donalda Lehmkuhla, a koji su očito bili inspiracija za ‘Relayer’. Roger Dean uprizorio je oružane konjanike (konjanike apokalipse), otrovne debele masne zmije, sve je umotao u apsolutnu sivilo. Kamenu sivoću iz koje se dižu zidine začaranog grada. Dakle, još jednom su Roger i Yes pronašli zajednički jezik.
Zvuk je pun, Patrick je doprinio fenomenalne klavijaturske aranžmane i Yes zvuče još jednom kao orkestar. Gotovo nevjerojatno, ali Rick Wakeman na ploči doista ne nedostaje. ‘Relayer’ je remek-djelo u svakom pogledu. Još jedan dokaz koliko su Yes bili snažni, koliko ispred vremena u odnosu na rokersku glazbenu scenu. Zvukovno i naravno kao uzor. Uzor čega se sve može spajati u glazbi, nikad stati, ići naprijed, stvarati. Sa svakom pločom nudili su novi zvuk, novi izričaj, bili su stalna promjena i još uvijek avangarda.
Postava
Jon Anderson – vokal
Chris Squire – bas gitara i vokal
Patrick Moraz – klavijature
Alan White – bubnjevi
Steve Howe – gitare i vokal
Produkcija
Eddie Oford
Popis skladbi
1. Gates Of Delirium (22:55)
2. Sound Chaser (9:25)
3. To Be Over (9:08)
