Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: VPK Mediapark, Ljubljana
Datum koncerta: 02.02.2009
Broj posjetitelja: 250
Cijena karte: 23€
Legendarne njemačke heavy metal napadače Grave Digger osnovao je još 1980. danas jedini originalni član postave, Chris Boltendahl. Uz bendove poput Accept, Rage, Helloween i Running Wild predstavljali su stup njemačkog heavy/power metala i kroz cijelu su karijeru držali visoku razinu, uvijek izbacujući kvalitetna izdanja. Već dobrih četvrt stoljeća ostaju “true” i vjerni sami sebi, a u cijeloj se karijeri kao lapsus može računati samo preimenovanje benda u Digger i pokušaj mainstream rocka/metala s jedinim albumom Stronger Than Ever. Srećom, u skladu s imenom tog albuma ubrzo su se doista vratili jači nego prije, a nedavno su izdali i svoj trinaesti studijski album, Ballads of a Hangman. Turneja za album Diggere je ponovno dovela i na naše pozornice, a ovaj put im na turneji društvo prave sunarodnjaci Taletellers i Škoti Alestorm.
Samo na slovenskom terminu turneje imali smo priliku na pozornici vidjeti i povratnike na scenu, kultne ljubljanske boogie metalce Lene kosti. Postavu su već davne 1978. osnovala braća Kavaš, a 1985. grupi se pridružio karizmatični frontmen Milan Krušič. Lene kosti su se tako uz tridesetu obljetnicu ponovno protegnule i krenule u novi pohod po slovenskim pozornicama. Otpuhnuli su prašinu sa žica i palica i već na početku dobro protresli “old-school” napjevom I Got the… Bend glazbeno podsjeća na eru British Steel Judas Priesta, a posebno braća Kavaš podsjećaju na dvojac Tipton/Downing, dok je Milan Krušič prava definicija metal frontmena. Ne događa se baš često da već prvi nastupajući tako zagriju publiku, a Milanu je pred pozornicom uspjelo okupiti većinu ljudi koji su se do tada nakupili u Cvetličarni. Za nadodatak je Milan publiku nagradio i majicama Lenih kosti, a za klasik grupe Russian Girl na kozačok na pozornicu pozvao i Grave Diggerova gitarista Mannija Schmidta. Lene kosti nakon trideset godina nisu nimalo lijene i na pozornici djeluju svježe i pomlađeno, a lijepo je vidjeti da se u općem trendu vraćanja legendarnih odavno raspalih grupa to događa i kod nas.
Sljedeće dvije grupe dokazale su da su Lene kosti zapravo bile jedina (žanrovski) prikladna predgrupa za Grave Digger. Kao drugi nastupajući na pozornicu su stupili Nijemci Taletellers, koji sviraju ne baš uspješan heavy metal/hard rock. Predstavili su svoj prvijenac Detonator i unatoč tome što je njihov nastup bio superioran i energičan, nisu uspjeli pokrenuti baš puno glava. Dečki se doduše trude s pozerajem i old-school thrash opremom, ali s tim žanrom nemaju baš ništa zajedničko. Ritam sekcija je jadna i prilično prazna, riffovi generični i nepromišljeni, pa makar su gitaristi još tako predano zauzimali “Maiden” poze s podignutim gitarama. Vokalist Alan Costa ni vokalom nije oduševljavao, a još više su razočarali besmisleni tekstovi tipa Bad Motherfucker i na silu ubačeni kvazi sing “a long” ooo ooo dijelovi, kojima se pridružio samo back vokalist na pozornici. Dečkima glazbeno nedostaje još ogromno posla ako žele opravdati vihoran nastup na pozornici.
Kao posljednja predgrupa na pozornicu su doplovili i škotski pirati Alestorm. Zastavonoše “true scottish pirate” metala, kako su se sami proglasili, preusmjerili su pozornost na sebe prvijencem Captain Morgan’s Revenge, koji su dobro predstavili već prošle godine na Metalcampu, kojeg se sjećaju i grupa i nekoliko zagrijanih entuzijasta ispod pozornice. I Alestorm ima izgrađen, superioran i zaista energičan nastup, ponajviše zahvaljujući pjevaču klaviaturistu Christopheru Bowesu, iako mu za izgled pravog gusara fali još koji kilogram više, možda ožiljak ili dva, drvena noga, papiga, bilo što. Gitaristu Daniju su po žicama lijepo šibali prsti, ali unatoč trudu i izuzetnoj vihornosti benda svi ti folk napjevi već su izlizani od bendova poput Korpiklaani, Turisas i mora drugih imitatora. Komadi poput Captain Morgan’s Revenge, The Huntmaster, Wenches & Mead i Leviathan tako možda i izgledaju zanimljivo ako u sebi imaš oluju piva, no ovako ne mogu zaključiti drukčije nego da jedini pravi pirate metalci još uvijek ostaju Running Wild.
U jedanaest smo ipak dočekali zatamnjenje svjetala i uvod u “heavy metal breakdown” uvodnom skladbom novog albuma Ballads of a Hangman, The Gallows Pole. Publika se konačno nešto više razživjela i bučno pozdravila člana za članom, još najglasnije karizmatičnog gitarista Mannija Schmidta, koji je njemački teškim riffanjem poveo u Ballad of a Hangman. I na kraju na pozornicu doleti i “Grave Digger himself”, tata s kosom, šef postave, Chris Boltendahl, i pusti svoj veleznani, milozvučni krkljanac. Doista je nevjerojatno vidjeti tog 46-godišnjaka koji, sav mršav i osijedio, ispušta takve grlene zvukove. Grave Digger su još uvijek u vrhunskoj formi! Ovaj put uživo zvuče i priličnije življe, jer Mannija prati novi gitarist Thilo Hermann (ex-Running Wild), koji je s Mannijem učinkovito i odlično dodavao riffove i solaže dobar sat i pol. Bombastična i pompozna rušilačka ritam sekcija sa Stefanom Arnoldom za bubnjevima odvela nas je u Valhallu, a zatim u pakao nove ploče, Hell of Disillusion. Na novim komadima solaže i tercetne dijelove fenomenalno dodaje dvojac Schmidt/Hermann, komade do albuma The Grave Digger spektakularno odsolira Schimdt s uvijek smiješnim izrazima na licu, a starije solaže većinom je preživio majstor Hermann. Simpatični Boltendahl nam je s Wedding Day pripremio prvo iznenađenje večeri, a slijedili su više-manje stalni klasici grupe a la Silent Revolution, The Last Supper, Knights of the Cross, Excalibur i Rebellion. No, stric Chris i njegova kompanija ipak su iz rukava istresli još nekoliko iznenađenja u obliku komada Stormrider, Headbaning Man s prvijenca i srhljive Edgar Allan Poeovske The House, na kojoj se Chris fantastično iskazuje čistim vokalom. Šteta što ga ne koristi češće, iako uživo još uvijek najbolje pale brže, epske, na šus nažigačine old-school njemačkog heavy/power/speed čelika. Iako bi setlistu mogli malo više razgibati, bila je posve zadovoljavajuća, premda je u cijelosti posve nepravedno previđena odlična ploča Heart of Darkness. Nakon prebrzo prošlih sat i pol Grobari su uz skandiranje “Digger, Digger!” još jednom jurnuli na pozornicu i sjeli oko okruglog stola. The Round Table (Forever) iznenadila je u dodatku, a zatim još mid-tempo epska skladba s novog albuma Pray i prebrz završetak s obveznom himnom Heavy Metal Breakdown.
Grave Digger su koncertom u Cvetličarni dokazali da i nakon tako duge karijere lopate još uvijek vitlaju punom snagom. Boltendahl i njegova četica ne staju i ostaju vjerni svom heavy metal putu. Šteta samo što se VPK nije više napunio, pa bi se Grave Digger možda još malo više potrudili i razživjeli.
Fotografije: Jadran Tomšič
Setlista
Lene kosti: 1. I Got The… 2. Warrior 3. Stones Of Death 4. Iron Dragon 5. Russian Girl 6. Rock Power 7. Do Or Die Grave Digger: 1. The Gallows Pole (Intro) 2. Ballad of a Hangman 3. Valhalla 4. Hell of Disillusion 5. Wedding Day 6. Lionheart 7. Silent Revolution 8. Stormrider 9. The Last Supper 10. Headbanging Man 11. The House 12. Knights of the Cross 13. The Dark of the Sun 14. Excalibur 15. Rebellion (The Clans Are Marching) 16. The Round Table 17. Pray 18. Heavy Metal Breakdown
Galerija slika
