Autor: Urban Bolta
Izvođač: Meat Loaf
Izdavačka kuća: Mercury Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 64:56
Ocjena: 2.5/5
Karijera Meat Loafa na svom je već četiri desetljeća dugom putu doživjela brojne uspone i padove, a stalna prisutnost na sceni i bezbroj skokova s hit skladbama na vrhove ljestvica diljem svijeta dovoljno su dobar razlog da je Meat Loaf unatoč svemu danas jedna od najvećih još aktivnih rock korporacija na planetu. Čovjek se drži svoje tradicije da po desetljeću izda dva do tri albuma, što je dovoljno za održavanje kontakta s glazbenom mašinerijom, a turneje, otprilike još jednom češće, osiguravaju mu dovoljno novčića za bezbrižan život. Nakon 2006. objavljenog trećeg dijela epopeje “Bat Out Of Hell III: The Monster Is Loose” ove je godine stiglo vrijeme za novu studijsku ploču, naslovljenu “Hang Cool Teddy Bear”, nad kojom, kako je kod glazbenika već uobičajeno, i ovaj put bdije koncept. Album govori o umirućem vojniku kojem pred očima bljeskaju odlomci događaja (svaka od trinaest skladbi predstavlja jedan) koje bi mogao doživjeti da ga starka s kosom još nije zvala k sebi.
Dobar dio svoje karijere Meat Loaf je odradio ruku pod ruku s Jimom Steinmanom, genijalnim autorom većine njegovih hitova; među ostalim, Steinman je kao jedini autor bio glavni krivac za uspjeh prvih dvaju dijelova trilogije “Bat Out Of Hell”. Pa, ovaj put nije tako. Jedanaesti studijski uradak “Mesne štruce” četvrti je album bez Steinmana za kormilom, što unatoč brojnim drugim znamenitim gostima i autorima koji su ovaj put sudjelovali u pripremi albuma znači zaokret iz solidnog na lošije. Ako je s prošlim albumom Meat Loaf još nekako uspio nahraniti gladne obožavatelje, s novim to zasigurno neće uspjeti. Nesuradnja s kreativnim genijem Steinmanom pretežak je udarac koji ne mogu ublažiti ni Desmond Child, Justin Hawkins ni Jon Bon Jovi. Spomenuti su glazbenici naime, uz hrpu ostalih, kao autori pridonijeli nastanku novih skladbi, no činjenica ostaje da je Steinmanov osjećaj za stvaranje balada utemeljenih na simbiozi klavira, gitare i vokala jedinstven i ne da se tek tako zamijeniti.
Album otvara skladba Peace on Earth s brzim rock’n’roll ritmom i prisutnošću orkestralnih zahvata, no zbog nedostatka prepoznatljive Meat Loaf kemije razumljivo bez posebnog pečata brzo projuri pokraj nas. U nešto bolje raspoloženje zahvaljujući veseljačkom središnjem napjevu i posrećenom duetu s Patti Russo dovodi nas Living On The Outside, a za hladan tuš pobrinut će se Los Angeloser, u kojem su uhvaćene sve bitne negativne značajke albuma. Meat Loaf se na albumu odriče nekih tradicionalnijih glazbenih elemenata koji su obilježili njegovu dosadašnju karijeru, a u zamjenu nam poslužuje modernijim pristupom, pa moramo uz uvodne taktove Los Angelosera još jednom provjeriti vrti li nam se u playeru možda Kanye West ili neki drugi hip hop izvođač; i usiljena nakupljenost različitih instrumenata u istoj skladbi u Meat Loaf glazbi djeluje krajnje bezglavo i smetajuće. Song Of Madness odmak je od standardnih napjeva jer se heavy rockerskim riffom postavlja u opoziciju spram brojnih mirnijih dijelova te kao takav predstavlja dobrodošlo osvježenje, a gostujući gitarist nije nitko drugi nego Brian May! Uz slušanje albuma žudimo za vremenima kad je svaka skladba bila pravi monument i gradila se na napetosti i veličanstvenom refrenu, a približak tim vremenima predstavlja skladba Did You Ever Love Somebody. Nakon serije ispodprosječnih komada, ispod časti imena Meat Loaf, album zaključuje jedan od vrhunaca albuma, zasanjana Elvis In Vegas.
Unatoč poznatoj činjenici da se Meat Loaf tijekom dugogodišnje karijere već dobrano ispjevao, mi obožavatelji od njega u 2010. ipak očekujemo više nego što nam je ponudio na albumu “Hang Cool Teddy Bear”. Čini se kao da su neke skladbe same sebi svrha. Čak trinaest skladbi na albumu isprva samouvjereno obećava dobru žetvu rock opereta, no istina je daleko od toga. Kao prvo, Meat Loaf je album mogao svesti na desetak najboljih skladbi i odvojiti zrno od kukolja te se tako riješiti skladbi poput Like A Rose i još nekoliko cvjetića koji mu po mom mišljenju nisu baš na ponos.
Kamo je nestala sva pompoznost njegove glazbe? Veličanstvena svirka klavira i razigrani dijalozi muškog i ženskog vokala potpuno su nestali (a time, istina, i pretjerana pošećerenost), a prazninu nadomješta veća paleta instrumenata i ne uvijek posrećeni zborski napjevi koji ne donose dodanu vrijednost – prije obratno. Meat Loaf je ovaj put odabrao nešto moderniji pristup, čime možda utopijski cilja na nove obožavatelje, no igra se vatrom jer prosječne rock balade u svijet njegove glazbe neće privući baš nikoga, a može se dogoditi da mu leđa okrene poneki stariji pristaša. Ni zvučni gosti, uz već spomenute zvijezde na albumu gostuju još primjerice James Michael, Steve Vai i Hugh Laurie, slušatelja neće uvjeriti u suprotno.
Postava
Meat Loaf – vokal
Paul Crook – gitara
Randy Flowers – gitara, vokal
Tim Pierce – gitara
Justin Hawkins – gitara, vokal
James Michael – gitara, vokal
Rick Brantley – gitara, vokal
Rob Cavallo – gitara
Chris Chaney – bas-gitara
Kasim Sulton – bas-gitara, vokal
John Miceli – bubnjevi
Jamie Muhoberac – klavijature
Patti Russo – vokal
CC Coletti – vokal
Gosti:
Kara DioGuardi – vokal (4)
Jack Black – vokal (6)
Brian May – gitara (5)
Steve Vai – gitara (5 & 7)
Hugh Laurie – klavir (4)
Produkcija
Rob Cavallo
Popis skladbi
1. Peace On Earth
2. Living On The Outside
3. Los Angeloser
4. If I Can’t Have You
5. Love is Not Real / Next Time You Stab Me In The Back
6. Like A Rose
7. Song Of Madness
8. Did You Ever Love Somebody
9. California Isn’t Big Enough (Hey There Girl)
10. Running Away From Me
11. Lets Be In Love
12. If It Rains
13. Elvis In Vegas
