Autor: Rok Klemše
Izvođač: Orphaned Land
Izdavačka kuća: Century Media
Izdanje: 2010
Trajanje: 1:18:18
Ocjena: 4.5/5
Izraelski sastav Orphaned Land 2004. godine objavio je svoj prvi konceptualni album Mabool: The Story of Three Sons of Seven, na kojem su se poigrali konceptom raskola triju religija – kršćanstva, židovstva i islama – kroz parabolu o tri sina. Mabool je bend konačno uspješnije predstavio široj publici, dobivao je isključivo pozitivne ocjene, a Orphaned Land su se ubrzo nakon njegova izlaska ponovno zatvorili u studio i počeli pisati novi materijal. Cijelih šest godina Izraelci su brusili finese, a početkom ove godine konačno su objavili dugo očekivani album naslovljen The Never Ending Way of the ORwarriOR. Orphaned Land su se opet odlučili za koncept koji je ovaj put možda još razrađeniji i dotjeraniji, a govori o vječnoj bitki između svjetla i tame te o heroju – ratniku svjetla (“or” na hebrejskom znači svjetlo) – koji vodi tu borbu.
S obzirom na višegodišnje nastajanje albuma, početak s jednostavnom skladbom Sapari postavlja pitanje je li čekanje doista bilo vrijedno toga. Obrada drevne jemenske narodne pjesme ne dosiže briljantan uvod prethodnog albuma s Birth of the Three (The Unification), a s gotovo pop melodijom koja se ponavlja kroz četiri minute komada i jednostavnom strukturom strofa-refren-strofa Orphaned Land se ne iskupljuju za šestogodišnje čekanje na Maboolova nasljednika. No već prvi tonovi jezivog klavirskog uvoda u From Broken Vessels razbiju strah da su Orphaned Land zalutali. Jedinstvena mješavina progresivnog metala, punog lomljenih ritmova, virtuoznih solaža i agresivnih dijelova, te bliskoistočnih folklornih napjeva, neizostavnog melosa i tradicionalnih izraelskih i arapskih melodija buja iz svake minute albuma. Mogu tvrditi da su Orphaned Land trenutačno jedan od najiskonskijih, najjedinstvenijih i folku najodanijih metal bendova, koje bez problema i bez srama možemo strpati u žanr pravog folk metala. Srećom, Orphaned Land nisu još jedan od onih bendova koji folk dio svog stvaralaštva posuđuju iz sjevernih dijelova Europe, što se danas masovno prodaje, jer iz njihove glazbe iz svih pora istovremeno probija glazba i kultura Bliskog istoka. Uporabom brojnih tradicionalnih instrumenata s tog područja – saz, oud, chumbush, bouzouki i drugih egzotičnih glazbala – Orphaned Land učinkovito slikaju priču o mitološkom junaku koji se negdje usred prostranih pustinjskih dina bori za mir i suživot. Izraelski sastav glazbom nastoji postići nešto što političari i vjerski fanatici već desetljećima i stoljećima uništavaju, Orphaned Land naime propovijedaju o suživotu triju abrahamskih religija i zapravo im to na nekoj razini čak i uspijeva. Na koncertima uživo naime i Arapi i Židovi zajedno, čak zagrljeni, pjevaju tekstove Orphaned Land i tako postižu prijateljstvo između skupina koje se već predugo ubijaju u ime boga. Utopijski je očekivati da bi i izraelska i arapska strana, imbecilne kakve jesu, poslušale ideje koje šire Orphaned Land, ali svaki početak je dobar, kažu. Povrh svega, Orphaned Land pristupom religiji kakav crtaju u svim tekstovima hodaju po tankoj liniji oštrice, jer je način vjere kakav opjevavaju u metalu prilično tabuiziran. Orphaned Land i to uspijeva; možda u velikoj mjeri zbog područja iz kojeg dolaze. Štoviše, skupina dijelove tekstova crpi čak izravno iz Biblije, Tore i Kurana, a pisani su i na engleskom i na hebrejskom, a ovaj put prvi put i na arapskom. Što se tiče metalnog dijela glazbe, njegovi su nositelji u velikoj mjeri gitarski dijelovi Yossija Sassija, koji se temelje na šarolikim riffovima, povremeno na “chugga-chugga” pilanju, a ponajprije na odličnim i jedinstvenim solažama koje podsjećaju na najbolje godine danas nažalost uvelih i izlizanih Dream Theater, s tim da se uglavnom izbjegavaju nama poznate europske pentatonske ljestvice i koriste nama “strane” bliskoistočne. Prelijepo odsvirani akustični dijelovi povremeno podsjete na majstorstvo Šveđana Opeth, najviše u akustičnom uvodu u sjajnu baladno obojenu The Path, Pt. 1: Treading Through Darkness, koji dočarava uspomene na odličan akustični album Damnation. Nešto krivnje za to zasigurno snosi koproducent albuma, genijalni Steven Wilson (Porcupine Tree), koji je Izraelcima pomogao u završnim fazama snimanja, a doprinio je i nekoliko za njega tako tipičnih “hammond” klavijaturskih linija koje stvaraju čas strašnu, čas melankoličnu i magičnu atmosferu. The Never Ending Way of ORwarriOR iznimno je razigran i dinamičan album, zato uz otužne, baladne trenutke koji pristaju konceptu nudi i moćne, pompozne, gotovo filmske trenutke. Jedan od takvih je odlična skladba The Warrior, na kojoj u svom veličanstvu nastupa simfonijski orkestar iz Nazareta, koji je specifičan ponajprije zbog uporabe arapskih violina, ugođenih drukčije nego uobičajene, pa tako stvara neočekivan i gotovo svečan ambijent. Ipak, Orphaned Land su i dalje snažan heavy metal bend, usidren u progresivnom i melodičnom death metalu, što jasno daju do znanja jednom od svojih najtežih i najagresivnijih skladbi, razornom Codeword: Uprising. Trenutaka koji te iznenade pri svakom ponovnom slušanju na The Never Ending Way of ORwarriOR ima napretek, a veliki krivac za to ponajprije je fenomenalna vokalna izvedba Kobija Farhija. Upravo zahvaljujući Farhiju koncept oživi u punini, vokalno se može čuti sve od sjajnog čistog vokala, epski otpjevanih refrena, misterioznog šaptanja, zborskog pjevanja, “propovijedanja” na hebrejskom pa do sirovog, agresivnog, ali jasnog i razumljivog growla. Cjelinu savršeno zaokružuje sjajna produkcija, koja je izuzetno topla, a zvuk kristalno čist i jasan.
Orphaned Land je s The Never Ending Way of ORwarriOR možda uspio stvoriti svoj magnum opus, a album je svakako pun emocija i toliko bogat da pri svakom novom slušanju možeš otkrivati nove i nove stvari. Orphaned Land poručuju da smo ratnici svjetla mi sami, i iako je utopijski očekivati suživot i mir među trima abrahamskim religijama, poruka Orphaned Land snažna je. Svojom dužinom od gotovo sat i dvadeset minuta album nije lak zalogaj, ali nudi ogromno, a ponajprije ima kvalitetu koja nedostaje mnogim suvremenim albumima – tzv. “replay value” ili visoku vrijednost ponovnog i opetovanog slušanja.
Sastav
Kobi Farhi – svi vokali
Yossi Sassi Sa’aron – solo gitara, akustična gitara, saz, bouzouki, oud, chumbush, piano, prateći vokali
Matti Svatizky – ritam gitara, akustična gitara
Uri Zelcha – bas, fretless bas, akustični bas
Session članovi:
Avi Diamond – bubnjevi
Shlomit Levi – ženski vokali
Steven Wilson – klavijature
Avi Agababa – udaraljke
Avner Gavriell – piano (In Thy Never Ending Way (Epilogue))
Nizar Radwan – violina
Srur Saliba – violina
Alfred Hagar – nay i kawala flaute
Yonatan Danino – shofar
Shmuel Ruzbahan – santur
Produkcija
Steven Wilson i Orphaned Land
Popis skladbi
1. Sapari
2. From Broken Vessels
3. Bereft In The Abyss
4. The Path – Treading Through Darkness
5. The Path, Pt. 2 – The Pilgrimage To Or Shalem
6. Olat Ha’tamid
7. The Warrior
8. His Leaf Shall Not Wither
9. Disciples Of The Sacred Oath, Pt. 2
10. New Jerusalem
11. Vayehi Or
12. M i ?
13. Barakah
14. Codeword: Uprising
15. In Thy Never Ending Way (Epilogue)
