Poganski pohod Europom s Heidenfestom 2010!
Autor: Rok Klemše
Mjesto: VPK Mediapark, Ljubljana
Datum koncerta: 28.10.2010
Broj posjetitelja: 700
Cijena karte: 29€
Piše se godina gospodnja 2010. i kršćanska krv opet teče potocima. Poganska plemena osedlala su svoje vjerne vrance, naoštrila sjekire i mačeve te krenula u bojne pohode po Europi. Ovaj put s turnejom Heidenfest 2010, na kojoj su nastupili Nizozemci Heidevolk, Amerikanci Swashbuckle, Nijemci Equilibrium, Finci Ensiferum i all-star tribute to Bathory postava.
Kao prvo, na pozornicu se zavitlalo nizozemsko pleme Heidevolk, koje opjevava nizozemsku kulturu i povijest te germansku mitologiju. Heidevolk na turneji Heidenfest 2010 predstavljaju aktualni album Uit oude Grond, koji je izašao nedavno, a očito više nego uspješno zagriju okupljenu publiku za bendove koji se redaju iza njih. Nešto slično Nizozemci su doživjeli i kod nas, jer ih je već u sedam sati pod pozornicom, prilično iznenađujuće, dočekao lijep broj ljudi. Heidevolk jasno nisu zazirali od podrške pa su energiju koju su dobili ispod pozornice zahvalno i vratili. Energično su dečki zaplovili Sjevernim morem, a prije toga su se za sreću poklonili germanskoj božici po imenu Nehalennia, pa zagrizli u neumoljive vode hladnog mora. Heidevolk u svojoj glazbi uspješno spajaju agresivno riffanje s tradicionalnim folk napjevima i melodijama, što su iznimno samouvjereno i dinamično u slabih pola sata dokazala čak dva vokalista, Mark i Joris. Upravo zbog dinamičnih, višeglasnih vokalnih linija Heidevolk zvuče silno epski i pompozno, što priliči pravom folk metalu, a tu komponentu još nadograđuju tekstovima napisanima na autohtonom nizozemskom narječju. Iznenađujuće, nizozemski napjevi zbog melodičnosti i nekakve topline uživo su djelovali izuzetno dobro, čime se Heidevolk mogu samo pohvaliti, jer se lako može dogoditi da pjevanje na domaćem jeziku ima prije suprotan učinak. Lavovski dio odsviranog Heidevolk su posvetili aktualnom albumu, a na račun toga je nažalost patio možda njihov najbolji uradak, prethodni album Walhalla Wacht, s kojeg se moglo čuti samo Saksenland. Heidevolk su premijerni klupski nastup na našim prostorima odradili dobro, a češće su zahvalnoj i živoj publici klišejski nazdravljali iz rogova, koji su postali prava modna maza mladih metalaca. Ti tako poput ovaca iz njih isto tako srču malinovac jer je to pač kul, ako tako kažu Korpiklaani i slični cigu migu bendovi.
Vjerojatno najviše iz koncepta večeri stršao je bend američkih thrashera iz New Jerseyja Swashbuckle, koji su razapeli jedra, podigli “Jolly Rogera” i na pozornicu prištancali uz zvuke trancea… Američki trio svoju “nišu” našao je u gusarskim “sea-shanty” napjevima, a glazbeno je najviše što im se može prišiti oznaka “poor man’s” thrash metal. Swashbuckle su naime vrlo generičan thrash metal koji se u velikoj mjeri posuđuje od velikana Exodus, Kreator, Slayer i drugih, a kvalitetu glazbe nadoknađuje cirkusantskim pristupom. Trojac se naime vjerno, kao pijanac plota, drži svog koncepta gusarstva, zajedno s obaveznom gusarskom odjećom. Umjesto da izgledaju zlobno i krvoločno, ritam sekcija svojim izgledom najviše podsjeća na nespretan dvojac iz Pirata s Kariba (nekakva gusarska verzija Stana i Olija, dakle), gitarist sa šarolikim izborom generičnih “copy-paste” rifova najviše podsjeća na nespretnog Guybrusha Threepwooda iz kultnih pustolovina Monkey Island. Najzabavniji dio nastupa Swashbuckle bila su dva roadieja, koja su na pozornicu doskakutala odjevena u papigu i morskog psa, a inače je nastup američkog tria brzo zaboravljen. Jedini pravi, true pirate metal bend i dalje ostaju jedni jedini kultni Running Wild, a Swashbuckle se u usporedbi s njima ne uspijevaju ni zatresti daske, a kamoli zeksati boce ruma.
Vratimo se u nizozemski gradić Arnhem, gdje smo s Heidevolk poskakali u drakare i Rajnom i njezinim pritocima uzvodno odveslali do Münchena, gdje su na brod uskočili sljedeći nastupajući, njemački folk metalci Equilibrium. I Nijemci su, kao i njihovi prethodnici, Heidenfest iskoristili za predstavljanje još svježeg albuma, trećeg po redu, naslova Rekreatur. Equilibrium su početkom godine preživjeli teške kadrovske promjene, jer su bend napustila ključna člana, vokalist Helge Stang i bubnjar Manuel DiCamillo, a budućnost benda bila je pod velikim upitnikom. Dečki i cura rješenje su našli u vokalistu Robseju Dahnu i bubnjaru Heti Refaeliju te povijest Equilibrium počeli pisati iznova. Nijemci su već prvim odsviranim tonovima prve skladbe novog albuma, In Heiligen Hallen (U svetim dvoranama), pod pozornicu privukli masu mladih metalaca i metalki, koji su bendu do kraja posljednje skladbe jeli iz ruke. Vidno iznenađeni bili su i Equilibrium, a osmijeh im se na lica crtao sam od početka do kraja. Nijemci su čak tričetvrtine svog seta posvetili albumu Rekreatur, koji se kod naše mladeži očito već dobro primio, jer se unatoč tekstovima na njemačkom čulo nešto zajedničkog pjevanja s bendom. Robse i ostali zadovoljstvo su pokazali odličnom uigranošću te doista živim i energičnim nastupom, samo će Robse morati pohađati neki tečaj engleskog, jer tako polomljen njemački engleski nisam čuo već poprilično dugo (posljednji put kod Herr Flicka iz Allo Allo). Nažalost, Equilibrium su odlučili svoj fantastični prvijenac Turis Fratyr, koji je bio doista unikatan i osebujan folk metal uradak, gotovo u potpunosti ignorirati pa su nam s njega namijenili samo dvije skladbe. Što je još gore, umjesto toga smo dobili servirane gluposti s novog albuma poput Die Affeninsel (Majmunski otok). Skladbama poput ove Equilibrium se odmiču od ozbiljnijeg pristupa folk metalu kakav smo mogli čuti na prvijencu, prema zafrkantskom samom-sebi-svrha folku, kojega imamo već preko glave dosta kod Korpiklaani i Alestorm.
Kao headlineri ovogodišnjeg putujućeg festivala Heidenfest nastupili su finski melodični death metalci s prstohvatom folk melodike, Ensiferum. Finci su već stari znanci naših pozornica, jer su prvi put kod nas nastupili još 2004., kada su kao relativno mali bend na pozornici Orto bara predstavljali tada svjež album Iron. Ensiferum su zatim još dvaput nastupili na Metalcampu (posljednji put ove godine), a s ovogodišnjim Heidenfestom kod nas su se prvi put zaustavili kao headlineri. Ensiferum su u posljednje dvije godine postali prilično velik i šire prepoznatljiv bend, zbog snažno melodične i zarazne glazbe, pjevnih refrena i strukturno jednostavno građenih skladbi i šire komercijalno prijateljski bend. Rezultat toga je mlada publika, još ne posve razrađenog glazbenog ukusa, a ništa drukčije nije bilo ni u Ljubljani, jer se za vrijeme Ensiferum pod pozornicu nagurao najveći broj ljudi, po procjeni prosječne starosti nekih šesnaest godina. Obavezno, jasno namazani Ensiferum bojnim bojama. Finci su se svom silom bacili u svoj sat dug set, koji je obuhvatio skladbe sa sva četiri albuma, s većim naglaskom na posljednji album From Afar. Petri Lindroos i njegova poganska banda ratnika dvoranu Cvetličarne zagrijali su do vrelišta i njezin krov otpuhali epskim, pompoznim refrenima, koji su izuzetnom pjevnošću usput privukli glasove višestoglave mase. Brzoprsto trzanje, obilje tremolo pickinga, nadzvučno brze solaže i pulsirajući bubnjevi glazbu Ensiferum čine nevjerojatno živom, razigranom i energičnom te pozitivno nastrojenom, atmosferične klavijature simpatične Emmi Silvennomen u glazbu unose elemente finskog folklora i sjevnjačke melankolije. U prvom redu su Ensiferum bez sumnje melodični death metal bend koji se kladi na brzinu, melodičnost i sirovost, a uživo je ovaj put sjajno ispalo višeglasno pjevanje, koje je koncertu dodalo notu davnog poganskog obreda sa zajedničkim skandiranjem. Za Ensiferum se izdaleka vidjelo da im se zbog reakcije publike sam od sebe smiješi, za najživljeg i najenergičnijeg se ponovno pokazao basist Sami Hinkka s tisuću i jednom grimasom na licu, a malo života pokazao je čak i inače mrtvo statični Markus Toivonen. Ensiferum su svakako odsvirali svoj najbolji koncert kod nas, ali nešto mi još uvijek govori da bez karizmatičnog Jarija Maenpee to jednostavno više nisu pravi Ensiferum.
Za kraj smo ipak dočekali pravu poslasticu ovogodišnjeg Heidenfesta – “tribute to” Bathory, Twilight of the Gods. Bathory su bez trunke sumnje jedna od najutjecajnijih postava metala, “kriva” za rođenje black i viking metala, jer su svoja prva tri albuma udarili temelje black metala, a kasnijim stvaralaštvom stvorili posve novi žanr, viking metal, ponajprije kultnim albumom Hammerheart, bez čijeg utjecaja vjerojatno bendovi koji su nastupali prije Twilight of the Gods ne bi svirali metal koji sviraju, barem ne u takvom obliku. Legendarni mastermind iza imena Bathory, Tomas “Quorthon” Forsberg, umro je 2004. od zastoja srca, a iza sebe je ostavio neizbrisivu ostavštinu. Ostavštinu kojoj su se odlučili odati počast Twilight of the Gods. Ime tribute postave posudili su s naslova albuma Bathory izdanog 1991., Sumrak bogova, što je ujedno i naziv za Ragnarok, koji u nordijskoj mitologiji označava smrt većine bogova, zalazak svijeta, dakle njegov kraj, ali istodobno i novi početak, jer nakon kraja starog svijeta najavljuje rođenje novog. Pod imenom Twilight of the Gods okupila se doista all-star postava – Alan Nemtheanga (vokal, Primordial), Frode Glesnes (bas, Einherjer), Nick Barker (bubnjevi, Dimmu Borgir, Cradle of Filth), Blasphemer (gitara, Mayhem) i Patrik Lindgren (Thyrfing). Vrhunski glazbenici odlučili su da sjećanje na Bathory neće umrijeti te su na najbolji mogući način u svijest ljudi prizvali magiju koja struji na svakom albumu Bathory. Twilight of the Gods popeli su se na pozornicu uz jezivo bučanje valova i nezaboravan gitarski uvod u Shores in Flames, koji je tek jedan od živih dokaza da je majstor Quorthon bio sposoban i iz tako jednostavnih gitarskih obrazaca stvoriti nešto magično i do kosti prožeto nezaboravnom atmosferom. Twilight of the Gods su već prvim trenucima dokazali da svoju misiju shvaćaju smrtno ozbiljno i da su predstavljanje legende Bathory uzeli kao čast. Gitarski dvojac uigrano je poustvario puls Quorthonovih linija, koje se temelje na jednostavnosti, a istodobno izuzetnoj učinkovitosti kad je riječ o emocijama, iskrenosti i istinskoj sjevnjačkoj poganskoj naravi. Jedan od najboljih ekstremnih bubnjara Nick Barker ionako je opravdao svoj glas, a ovaj put pod najvećim je upitnikom bila vokalna izvedba, jer je Quorthon slovio po unikatnom i neponovljivom vokalu. No, izvanredni Alan svoj je vokalni zadatak obavio s odlikom! Doduše, klasicima Bathory udahnuo je nešto duha Primordial, ali uspio je zadržati eteričnost vokalnih linija kojih u Bathory ima na pretek. Prekrasno je bilo uživo čuti klasike Valhalla, pa fenomenalno A Fine Day to Die, pa Home Once Brave i Under the Runes. Ipak, Alan je već na samom početku upozorio da oni NISU Bathory, da su Bathory SAMO jedni i da NIKADA više neće biti pravih Bathory te da su Twilight of the Gods samo ponizan poklon geniju Bathory. Očekivano su TotG nezaboravno, magično putovanje zaključili besmrtnim rušiteljem Blood Fire Death, a za sam kraj Alan je rekao još samo to da neka održimo na životu ostavštinu Bathory. Hvala Twilight of the Gods i hvala Bathory te Quorthonu na glazbi koja je besmrtna kao što su besmrtni bogovi. Jedini minus ovaj put ide publici, koja je Cvetličarnu nakon završetka Ensiferum masovno napustila. Tužna je činjenica da mladi metalci očito (još) ne znaju cijeniti doista kvalitetnu glazbu i duh Bathory, koji vije iz svakog pagan/viking metal benda. Zaista se nadam da će se za nekoliko godina pošteno udariti po glavi i shvatiti što su propustili. I nadam se da će ostavština Bathory živjeti i kroz njih.
Fotografije: Nina Grad
Setlista
HEIDEVOLK:
1. Nehalennia
2. Saksenland
3. Ostara
4. Vulgaris Magistralis
5. Beest Bij Nacht
6. Krijgsvolk
EQUILIBRIUM:
1. In Heiligen Hallen
2. Blut im Auge
3. Unter Der Eiche
4. Der Wassermann
5. Der Ewige Sieg
6. Met
7. Die Affeninsel
8. Unbesiegt
ENSIFERUM:
1. By the Dividing Stream
2. From Afar
3. One More Magic Potion
4. Hero in a Dream
5. Ahti
6. Stone Cold Metal
7. Abandoned
8. Deathbringer from the Sky
9. Lai Lai Hei
10. Twilight Tavern
11. Iron
TWILIGHT OF THE GODS:
1. Shores in Flames
2. Valhalla
3. The Sword
4. A Fine Day to Die
5. Father to Son
6. Home of Once Brave
7. Under the Runes
8. Blood Fire Death
Galerija slika





















































