Izvajalec: Howlin' Wolf
Založba: Chess
Izid: 1997
Blues, u onom najčišćem, najiskonskijem obliku, vjerojatno nikad nije zvučao tako sirovo kao uz čuveno režanje velikog Howlina Wolfa. “Srdačni” Chester Burnett ući će sa svojim slavnim “falsetnim jodlanjem” u povijest kao jedan od najvećih i najutjecajnijih bluesera svih vremena. Ova neprocjenjiva zbirka gospodinovih najimpresivnijih dosega, koje je Wolfy odjodlao pod okriljem legendarne čikaške blues korporacije Chess Records, jedinstven je glazbeni dokument slikovito oslikanog jecanja bijesa, očaja, paranoje, usamljenosti i požude, a sve to kao neumorna agitacija za činjenicu da je Howlin’ Wolf bio jedan od najboljih u poslu.
His Best stavlja pod povećalo Burnettovo najplodnije stvaralačko razdoblje, između 1951. i 1964., kad su se oko Wolfa poput duhova stalno motale sjene Huberta Sumlina, Otisa Spanna i, najvažnijeg od svih, Willieja Dixona. Upravo će inicijali potonjeg zauvijek ostati povezani s veličinom Wolfove ostavštine, jer je “vječno skromni” I am the Blues Dixon zaslužan za dobru polovicu svih Howlinovih trijumfova, koji počinju dobivati na izražajnosti tek uz jezivu mračnost Wolfove vokalne interpretacije, crpljene izravno iz zagrljaja Mississippijeve delte, kojom je Wolf svoj glazbeni lik u šarolikoj čikaškoj blues sceni 50-ih i 60-ih godina ikonizirao još za života. Wolfov prepoznatljivo hrapav glas, raspirivan jezovitim zavijanjem koje nije bilo ni pjevanje ni jadikovanje, a još najmanje kombinacija to dvoje, naime punih je četrnaest godina nepozvan kraljevao Chicagu.
I Asked For Water krasan je primjer komunikacije bluesera, posve nepredvidljiva kova, dostojnog Howlin’ Wolfa, koji, zavijen u koprenu crnog humora, često i samokritičnog sarkazma, slušatelju nudi slikovitu sliku okrutne stvarnosti, pred kojom se većina nas tako rado skriva, a što je naravno najvažnije, Wolf se pritom u iznimno izravnom emotivnom otvaranju slušatelju nipošto ne obazire na samosažaljenje!! Lijep primjer vokalistove predanosti, srčanosti i jednostavnosti dva su nezaboravna bisera Sitting On Top Of The World i Who’s Been Talkin’, koji ipak ne dopiru do humornog erotizma Howlin’ For My Darling. Strasti se još više rasplamsavaju uz prljavi Back Door Man, koji simbolizira Wolfovo oduševljenje analnim pristupom važnijim poslovima, dok smo uz blues himne Spoonful, The Red Rooster, I Ain’t Superstitious i Three Hudred Pounds Of Joy ponovno svjedoci sirove naravi korijena Delte, čija divlja ritmika Smokestack Lightnin’ i jeziva lirika nepredvidljivog Evil nakon punih pedeset godina danas zvuče zastrašujuće kao nikad prije.
Kad se uz jedinstvene Built For Comfort i Killing Floor (s velikim Buddy Guyjem na brodu) višegodišnja “simbioza” Wolfa i Chess Records 1964. naposljetku neopozivo okonča, veličina Wolfova djela ostaje očita. Howlin’ Wolf se stvari uvijek lovio čvrsto uvjeren i s nezaustavljivom odlučnošću, koja je blues naposljetku odvela daleko natrag njegovim korijenima, naravno u što izravnijoj maniri, istodobno primitivnoj s jedne, a zapanjujuće modernoj s druge strane.
Postava
Howlin’ Wolf: vokal, usna harmonika
Willie Johnson: gitara
Hubert Sumlin: gitara
Buddy Guy: gitara
Willie Dixon: bas
Otis Spann: klavir
Hosea Lee Kennard: klavir
Earl Philips: bubnjevi
Willie Steele: bubnjevi
Produkcija
Howlin’ Wolf & Willie Dixon
Popis skladbi
1.Moanin’ At Midnight
2.How Many More Years
3.Evil
4.Forty-Four
5.Smokestack Lightnin’
6.I Asked For Water
7.Who’s Been Talkin’
8.Sitting On Top Of The World
9.Howlin’ For My Darling
10.Wang Dang Doodle
11.Back Door Man
12.Spoonful
13.Shake For Me
14.The Red Rooster
15.I Ain’t Superstitious
16.Goin’ Down Slow
17.Three Hundred Pounds Of Joy
18.Hidden Charms
19.Built For Comfort
20.Killing Floor
Trajanje albuma: 55.51
