Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Križanke, Ljubljana
Datum koncerta: 03.07.2009
Broj posjetitelja: 2000
Ljubljanski jazz festival ima iza sebe već poprilično kilometraže, jer smo ove godine dočekali njegovo pedeseto izdanje. Cjelokupno koncertno događanje oko ovog jubilarnog festivala bilo je raznoliko, a za kraj je ipak ostalo ono najbolje. U Križanke je stigao John Zorn sa sastavima koji su ovaj put djelovali pod njegovom palicom.
John Zorn jedan je od najvažnijih avangardnih jazz skladatelja današnjice, a i iznimno je produktivan, jer je do sada kao skladatelj i izvođač sudjelovao na više od četiristo snimaka. Taj broj sam po sebi ne znači previše, jer kvantiteta nije isto što i kvaliteta, ali puno je impresivnije koliko je tih snimaka zaista dobrih. Zapravo je teže naći loš snimak nego stvarno dobar.
Ovaj se put u Križanke došao predstaviti uglavnom kao skladatelj i vrhunski improvizator. Uz sebe je doveo cijelu postavu Electric Masada (odnosno The Dreamers), a za kraj nam je ponudio i svoje djelo Book of Angels (jednu od svojih slavnih obrada židovske glazbe) u izvedbi trija Medeski, Martin i Wood.
Prvo smo mogli čuti improvizacije devetero različitih glazbenika. Prvi je na pozornicu stupio John Zorn i pokazao nam kako je zaista dobar saksofonist. Nakon toga se za svaku improvizaciju mijenjala postava. Bili smo svjedoci nekim izvanrednim i neobičnim trenucima. Mogli smo čuti improviziranje dvojice basista, samih udarača, gitarista i saksofonista i još mnogo kombinacija. Svaka kombinacija bila je na svoj način pogodak i ni za što nismo bili zakinuti. Čuli smo vrlo raznoliku glazbu – od čistog improvizacijskog jazza, bluesa, avangardnog jazza, bili su prisutni i latino ritmovi i još štošta. Ukratko, već sam improvizacijski dio bio je vrlo šarolik. Što bi još moglo uslijediti?
Zatim su nastupili The Dreamers, odnosno Electric Masada pod drugim imenom. Ovdje smo mogli čuti konvencionalniji, pa čak i lagan jazz, što za Johna Zorna svakako nije uobičajeno. Kod ove postave Zorn djeluje samo kao dirigent, dok je ostalih šest članova u prvom planu, no radi se o Zornovim kompozicijama i s tog je stajališta i dalje najvažniji član. Igra nekako sličnu ulogu kao Roger Trigeaux u Present, gdje su kompozicije važnije od vlastitog ega. Za razliku od prethodnih improvizacija, kod The Dreamers smo čuli vrlo kompaktne i lijepe kompozicije, uglavnom neočekivano nježne (za Zorna), a rjeđe i pomalo rockerske, zahvaljujući odličnom gitaristu. Čuju se utjecaji latino glazbe, židovske tradicije, a glavni element i dalje ostaje prvoklasni jazz rock. Zanimljivo je da se kod The Dreamers gotovo ne osjećaju avangardni utjecaji koji su kod Zorna stalnica, nego se radi o lijepo strukturiranim i “normalnim” kompozicijama, možda bismo čak mogli reći, jer se ipak radi o Johnu Zornu, da su za njega neke skladbe čak i pop. No nema smisla gubiti riječi i tražiti uzroke. Činjenica je da su The Dremaers svirali lijepu glazbu, punu emocija i nježnosti. Nakon grubih improvizacija, koje su inače bile jako zanimljive, to je bilo baš ugodno.
Nakon The Dreamers opet je uslijedila kraća stanka, no u iščekivanju trija Medeski, Martin i Wood brzo je prošla. Trojac je u Sloveniji već poznat, jer su momci na ljubljanskom jazz festivalu nastupili već 2006. godine. Ovaj su nam se put u okviru večeri s Johnom Zornom predstavili njegovim kompozicijama, odnosno odsvirali su nam Book of Angels. Trio je bio puno sirovije od The Dreamers, koji su bili iznimno skladni. Već od samog početka bilo je jasno da će ovaj nastup biti dinamičniji i agresivniji te da ćemo čuti onaj pravi jazz rock. U glazbi je naravno dosta židovskih elemenata, jer se radi o Zornovu nastavku proučavanja židovske glazbe, no momci su stvari zavrtjeli u svom potpuno vlastitom stilu. Najuočljiviji je naravno klavijaturist John Medeski, koji je sa svojim orguljama ponekad baš podsjećao na nekog Keitha Emersona, kad je još svirao u The Nice. I dionice na klaviru bile su u tom stilu. Te su dvije klavijature dominirale, no Medeski je pokazao još nekoliko finti, između ostalog svirao je i klavinet. Ritam sekcija je kod ovog trojca fenomenalna. Billy Martin nije samo brz i raznovrstan bubnjar, nego i izniman udaraljkaš, što je više puta dokazao već tijekom improvizacijskog dijela. Chris Wood je pak glazbenik koji se osjeća kao kod kuće i na kontrabasu i na električnoj bas gitari. Medeski, Martin i Wood su takoreći supergrupa, sastavljena od samih velikih glazbenika, nekako u stilu legendarnih Emerson, Lake i Palmer, koji slično miješaju elemente jazz rocka i progresivnog rocka. Njihov nastup u Križankama bio je prekrasan završetak ljubljanskog jazz festivala (iako je službeno u Klubu Cankarjevog Doma kasnije održan još jedan koncert) i ubuduće se samo možemo nadati ovakvim poslasticama.
John Zorn i njegovi kompanjoni ponovno su se pobrinuli za nezaboravan završetak ljubljanskog jazz festivala. Možda je netko očekivao veću prisutnost majstora Zorna na pozornici kao glazbenika, no njegova se prisutnost osjećala kroz cijelu večer, jer su glazbenici cijelo vrijeme slijedili njegove smjernice i, kad nije bilo improvizacija, svirali njegove skladbe. Zorn je još jednom dokazao da je veliki glazbenik koji nema preveliki ego. Dopustio je da drugi zasjaju i upravo ga to čini još većim.
Fotografije: Nada Žgank
Galerija slika
