Izvođač: Cryonic Temple
Izdavač: Metal Heaven
Izlazak: 2008
Trajanje: 51:38
Ocjena: 4.6/5
Cryonic Temple, još jedni Šveđani koji ove godine slave 12. godinu postojanja, albumom “Immortal” izdaju svoj ukupno četvrti studijski album. Dečki su nakon tri i pol godine od izlaska “In Thy Power” prošli kroz korjenite kadrovske promjene. U službu su uzeli čak tri nova člana. Od prethodne postave tako su ostali samo originalni članovi, gitaristi Leif Collin i Esa Ahonen. Nije ni čudo da su nakon cijele te kalvarije kroz koju su prošli počeli vjerovati u vlastitu besmrtnost i albumu dali naslov “Immortal”.
Ove su rošade u sastav očito donijele mir, svježinu i ono što je najpotrebnije. Novi kreativni zamah. Što te ne ubije, to te ojača. A budući da su momci vjerovali i ustrajali, to im se svakako isplatilo. “Immortal” je naime nadogradnja teškog rada i upornosti. Može se pohvaliti s jedanaest raznolikih skladbi koje odlikuje besramna zaraznost bombastične melodičnosti, kakvu razumije njihova power metal vizija.
Cryonic Temple nisu nikakvi veseli patuljci koji bi opjevavali pobjede nad poklanim zlikovcima, razbojnicima i ostalom napašću koja muči pošteni svijet. Ne. Dečki nižu daleko drastičnije ozračje, pomalo su zloćudni, skloni koketiranju s okultizmom, a ima i nešto stihova tipično osobne ispovjedne note. Svemu je zajedničko da su Cryonic Temple usmjereni poguban i nižu atmosferu koja je kroz album omotana u crninu otkucavanja sata sudnjeg dana. A to je najprivlačnije. Dotiču se sfera koje u stvarnom svijetu izbjegavamo i o kojima ne volimo razmišljati, no kad to radi netko drugi, u nama budi puno više znatiželje, koja nas posredno, na krilima prepuštanja glazbi Cryonic Temple, tjera upravo na to razmišljanje.
Cryonic Temple kao svirači spajaju zanimljivu kombinaciju američke speed metal logike osamdesetih, na koju se oslanjaju ponajprije u paklenom diktiranju tempa odabranih ritmova i mjestimice u samom zloslutnom riffovskom divljanju, koje je puno i razorno. Preko tih riffova polažu tercne harmonije, mogu čak i “pre-pick-ati” melodiju nad riffovima, što im daje europski akcent (takve su npr. Standing Tall ili Train of Destruction) nekih Running Wild ili Gamma Ray, ali u bježećim naznakama. Skladbe su u velikoj većini odsvirane u najvišoj predstavi žarkog gitarskog bljeskanja. A kad se probiješ do skladbe As I Sleep, dočekat će te fenomenalna akustična pol-balada, gdje se primjetno učinkovito u pozadinu prikradaju i klavijature, koje u refrenu nadograđuju ozračje, a u središnjem položaju te mirne skladbe nalazi se odličan, zapovjedan, varijabilan, snažan i u svakom registru izrađen te maksimalno iskorišten vokal novog pjevača Magnusa Thurina, koji je jedan od temeljnih elemenata što pridonose kvalitativnom skoku na višu razinu, kakav su Cryonic Temple s “Immortal” definitivno uspjeli. Vokal je važan element jer svojim melosom koji bira u stihovima unosi važan dio poguban atmosfere dodira klasične američke škole, čemu pridonosi i vrlo živa produkcija albuma, koja je odlično uhvatila studijsku ugrijanost sastava na taman pravu radnu temperaturu.
Završna Departure akustična je instrumentalna pjesma i nekakav nastavak skladbe As I Sleep. Šteta što Cryonic Temple nisu ostavili obje “zalijepljene” zajedno s poveznim prijelazom, jer su si u melosu i atmosferi nevjerojatno kompatibilne.
Produkcija je zadržala onu potrebnu živost i sirovost koja iskri kroz album i učinkovito se ističe odmah pri otvaranju naslovnom skladbom. Ona nosi blagi “thrashy” akcent osnovnog riffa, čemu se sastav vraća i u nastavku albuma (Time s “Angel Dust” vibrom, zatim Fight To Survive ili Beg Me). Skladbe krase vrtoglavi obrati, spojeni duhovitom izvedbom prijelaznih pasaža koje nižu različita raspoloženja i tako brinu za visoku dinamičnu protočnost ovog izdanja (Freedom Calling). Vrlo je slušljiv, prožet visoko tragičnim ozračjem, što ga čini nevjerojatno stvarnim, a čeka te i veliko uživanje u bogatom arsenalu duhovitog gitarskog soliranja. Skladba s najviše pompe i uhvaćenih preklapanja ozračja albuma je Where Sadness Never Ends, koja po melosu motiva miriše tipično europski (gitarsko trzanje), s turobnom melankoličnom prevlakom stare škole američkog speed metala, kojom Cryonic Temple učinkovito čuvaju svoj agresivni šarm, metalnu zagriženost i nepopustljivost. Tome se dečki snažno približavaju i u nastavku, u skladbi Fear of the Rage.
Cryonic Temple nisu samo “još jedni” power metalci. Hodaju izuzetno spretno po tromeđi spajanja elemenata američkog old school speeda i arhaičnog thrash metala, kojima dolijevaju solidnu dozu europske heavy metal melodičnosti. Album ne podliježe ni načas potencijalnim izljevima patetike ili naivne trivijalne šablonskosti. Naravno, sve smo to već nekoć čuli, ali je ponovno složeno doista, kao što tu stvarnost može oživjeti samo magija heavy metal glazbe. Na dnu ponora propasti i agonije rađa se novi svijet! “immortal” je primjer fantastične reciklaže, koja je na vidjelo iznijela visokokvalitetan heavy metal album kojim su Cryonic Temple napokon dozreli i uhvatili pravi kreativno ispovjedni tempo. Nadajmo se što više takvih nastavaka i ubuduće.
Postava
Magnus Thurin – Vocals
Leif Collin – Guitars
Esa Ahonen – Guitars
Hans Karlin – Drums
Bjorn Svensson – Bass
Produkcija
Cryonic Temple
Popis skladbi
1.Immortal
2.Standing Tall
3.Where Sadness Never Rests
4.Beg Me
5.Freedom Calling
6.Fear of the Rage
7.Time
8.Fight to Survive
9.Train of Destruction
10.As I Sleep
11.Departure
