Izvođač: Last Embrace, The
Izdavač: Longfellow Deeds Records
Izlazak: year
Trajanje: 45:30
Ocjena: 3/5
The Last Embrace francuski su sastav koji djeluje još od 1998., a svoj studijski prvijenac “Inside” uspjeli su izdati tek 2006. Svakako ne treba poricati element metal glazbe u riffanju, koji je u produkciji ipak podređen snažnoj prisutnosti klavijatura, kojima sastav razigrava strukturu aranžmana. Čest je upad “mekše” oblikovanih prijelaznih dijelova, gdje se sastav utječe gradnji atmosfere dijalogom klavijatura i gitare, koje ustraju na odabiru organskog zvuka (akustični aranžmani). Ti prijelazi između ubrzanih (udarnijih) i umirenih dijelova na albumu su konstantno prisutni. Zato album oscilira u dinamici, odnosno u nizanju raspoloženja. Da. Riječ je o progresivnom karakteru.
Sastav ne skriva nadarenost i talente. Posebno je zanimljiv i vrlo privlačan ženski vokal pjevačice Sandy. Ona djeluje gipko u prilagodbi zadanoj situaciji, kad treba istaknuti određeni osjećaj. Urođena boja glasa pjevačice i njezin vokalni pristup ne djeluju dosadno ni nametljivo, dapače, može se reći da je ženski vokal jedna od najprivlačnijih točaka albuma.
Povremeni bijegovi u akustiku dobrodošli su, iako ne nude baš ništa revolucionarno. U njih su ugrađeni povremeni elementi neoklasične glazbe, a ne izbjegavamo ni eksperimentalna rješenja koja takve trenutke približavaju jazz glazbi. I klavijature i gitara ne ustraju u jednoj dimenziji. Uskoro se u zadani osnovni motiv priključuju dodatni zvučni kolaži (linije sintesajzera, dodatni gitarski uzorci i ornamenti) koji zgušnjavaju cjelokupnu sliku zvučne podobe albuma. Ta je činjenica vrlo dobrodošla jer razvija i produbljuje elemente nepredvidljivog i privlačnog, koji bi trebali biti plod mašte i hrabrog istraživanja sastava.
Taj kontrast između distorziranog i akustičnog (prirodno zvučećeg) principa više nije nikakva novotarija. To je očekivan manevar kojim sastav povremeno uspješno oživljava osjećaj sanjivog lutanja, koji tjera na popuštanje svjesno logičnog principa tijekom slušanja. Naravno, stvar ne ide u krajnosti da bismo uz slušanje albuma “Inside” mogli govoriti o post rocku, ali kad smo već kod toga, dulje repetitivno uvodno prepletanje gitare i klavijatura u skladbi Eclipse ne skriva spomenutu žanrovsku dosjetku. Ta je instrumentalna skladba vrlo posrećen izbor za album jer jača dinamiku raspoloženjskog titranja albuma.
U naslovnoj skladbi albuma sastav postiže najvišu mjeru snošljivosti u supostojanju trojca “vokal – gitara – klavijature”, što donosi i najviši oblik kompaktnog funkcioniranja, kad sastav odijeva besprijekorno krhki ženski vokal u pratnju dijaloga prirodno plasiranih kolaža klavijatura i gitare.
Možemo reći da su mirne i prirodno zvučeće pasaže znatno zanimljivije od generički sažetih riffova distorzirane jeke. Osjeti se naime da sastav još traži pravi smjer jer teško izlučuje definiciju kompaktno oblikovanih vodećih motiva. To znači da je “Inside” album koji polako leze pod kožu i bit će privlačan zahtjevnijim konzumentima progresivnog principa u rock i metal glazbi. Ipak, na albumu nehotice bode uho pretjerana repeticija iskušavanja određenih motivskih rješenja, uz koja skladbe djeluju čak previše slično jedna drugoj, a albumu raste kontraefekt krutosti i jednodimenzionalnosti. Zato ni “Inside” ne uspijeva ostaviti poseban dojam. Ni nakon višekratnog slušanja. Stil koji sastav razvija ne donosi revoluciju, a tako ni produkcijska slika zvuka, gdje u nabrijanim trenucima ploče riffovska vreva tek s mukom preuzima dominantnu poziciju, ako uopće. Sastav je slikom prvijenca otvorio nekoliko polazišta kojima će u budućnosti moći sažeti niz korisnih (uporabnih) razvojnih smjerova u jačanju zvučne i stilske definiranosti.
U budućnosti će biti korisno zadržati zacrtani kontrast povremenih bijegova sofisticiranosti zvuka, koji je dan na “Inside”, a istodobno nužno postići veću izloženost vodećih motiva, koji bi se trebali čvrsto uhvatiti slušatelju za uho te tako donijeti izražajnu koherentnost sastava i posljedično još korektniji glazbeni proizvod. Dakle, s prstohvatom manje eksperimenta, a s druge strane više izravne rock i metal udarnosti. Ali nešto ima. “Inside” unatoč nekim već provjerenim glazbenim oblicima upozorava da se The Last Embrace mogu razviti u sastav s jasno naglašenom autorskom prepoznatljivošću. Vidjet ćemo što će sastavu donijeti budućnost.
Postava
Sandy – vokal
Coco – klavijature
Olivier – gitara
Laurent – gitara
Vik – bas gitara
Alexis – bubnjevi
Produkcija
The Last Embrace & Stephan May
Popis skladbi
1. Introspection
2. Mother
3. Somewhere In The Dark Rain
4. Inside
5. Can You?
6. Broken
7. It Says
8. Eclipse
9. To Dispel Inner Fears
