Mjesto: Beogradski sajam / Beograd / Srbija
Datum koncerta: 13.03.2007
Broj posjetitelja: 12000
Cijena karte: 3000 Din – 5000 Din
Iron Maiden. Koliko se u zadnje vrijeme o njima nadugo i naširoko govori i piše. Očito je svijet doista gladan velikog imena na metalskom prijestolju, pogotovo nakon bijedne (samo)destrukcije Metallice i njezina pada s trona! Srećom, Iron Maiden je ime koje naziv vladara nedvojbeno zaslužuje. Drže se pravila koja su stvorili veliki kao pijanac plota. Engleska tradicija.
Slučaj je htio da je jedan od rijetkih ožujskih koncertnih datuma skupine u Europi 2007. bio smješten u, za pravog ljubitelja glazbe Iron Maiden iz Slovenije, dohvatljiv Beograd. Vrući i nepredvidljivi Balkan upravo je zato uvijek privlačna točka izleta i tako već stojimo na carini gdje nas srpski carinik odmah prepozna: “Vi ste novinari?!?!” Očito nam je to pisalo na čelu. Nije se ustručavao obaviti svoj rutinski službeni posao, nego je ljubazno vratio dokumente i ispratio nas vrlo gostoljubivom rečenicom koja nam je dala posebna krila: “Eee, pa onda se lepo provedite!”
Već na usputnim stanicama kuhalo je na parkiralištima ispred gostionica i na samim benzinskim crpkama. Horde metalskih zanesenjaka letjele su zajedno, pravile pravu svečanu galamu i radosno se prepuštale opojnim zvukovima te alkoholnim derivatima raznolikog podrijetla. Najavljivao se pravi metalski praznik. Iron Maiden nakon 25 godina ponovno u Srbiji!
I pred dvoranom. Nevjerojatno! Zbijene kolone kojima se nije vidio ni početak ni kraj bile su nalik proždrljivoj divovskoj gusjenici koja bi pojela i vlastitu sjenu da može. Kamo li će se samo strpati svi ti presretni “jadnici”?
A kao što je to uvijek običaj nepredvidljivog Balkana, ni ovaj put nije prošlo bez trenutaka pravog šoka, koji smo osjetili svi pozvani fotografi toga dana na Beogradskom sajmu. Organizator je naime postavio sigurnosnu ogradu tako blizu glavne pozornice da razmak između njih nije mjerio ni 1,5 metar! Tako su nas sve nazočne fotografe, nakon službene obavijesti iz sigurnosnih razloga, premjestili na više od 50 m udaljeno mjesto za fotografiranje, daleko, daleko od pozicije koja bi fotografu/novinaru omogućila optimalan rad i ostvarenje rezultata željene i zahtijevane kvalitete. Prokleta stvar.
Kako to da to nisu predvidjeli, kad je poznato da na koncertima Iron Maiden iznemogle vuku iz podivljalih prvih redova i polijevaju ih vodom! A to je već postala tradicija na koncertima Iron Maiden, koja traje otkad se Dickinson 1999. vratio u sastav. Ušli smo malo prije 20.00! Dvorana je bila nabijena do posljednjeg raspoloživog mikrometra, zrak dobrano izdahnut, suh i vruć. Kako će ljudi izdržati ovu dugu noć?
Točno u 20.00 na pozornicu izlazi predgrupa. Opet je tu nestašna punica Stevea Harrisa, kći Lauren Harris, koja nije naslijedila kdoznakakve visokoleteće očeve glazbene vrline. Postava njezina banda ostala je od prosinca 2006. nepromijenjena, a četvorka je zagrijavala publiku točno pola sata. Na “točkicu” odtempiran razvoj događaja. Trećerazredni glam rock svakako nije pripadao pred Iron Maiden, ali zanimljivo je što znači nositi prezime basista i šefa Iron Maiden. Dovoljno je da te ljudi slušaju i slijede tvoje naredbe. Tako je i mala i na svjetskoj rock glazbenoj karti posve nevažna Lauren kao za šalu digla na noge cijelu dvoranu, da je ona složno počela pjevati ustaljene himne nogometnih stadiona.
Sat otkucava 21.00! Uvod koji je u trenu uspostavio atmosferu ratnog vihora, potpuni mrak, siluete ruševina, barikada, bojište posuto lešinama,… i već nas budi Different World. Pozornica bukne, ljudi podivljaju, dvoranu zahvati paklenski plamen i šestorka udara svom raspoloživom artiljerijom. Uvodni dio Iron Maiden su posvetili predstavljanju aktualnog studijskog albuma “A Matter Of Life And Death” (2006). Dobro nauljen stroj počeo je mljeti. Fanovi su gubili zdrav razum i doista, kad si s balkona na kojem smo stajali na drugom kraju pogledao naprijed, dolje prema pozornici, dvorana je djelovala kao kotao u kojem voda ključa na 100 stupnjeva!
Dickinson se prvi put obratio publici nakon treće skladbe, kad je u svom huškačkom stilu u trenu pridobio glas naroda na svoju stranu. U pozdravu je izrazio zahvalnost fanovima koji su došli iz država južne Europe, među njima naravno nije zaboravio spomenuti Sloveniju, a nespretan je Bruce ispao kad je Beograd proglasio glavnim gradom države Srbije i Crne Gore. Dvorana mu je to oprostila, a iskreno govoreći, tamo se državi mijenja ime tako često kao drveću lišće, da prosječni Europljanin to jedva prati.
Slijedili su Wrathchild (“Killers”, 1981) i The Trooper (“Piece Of Mind”, 1983), pri čemu je Dickinson opet teatralno mahnitao engleskom zastavom lijevo desno gore dolje. Čovjek je brz i gibak kao prepotentni majmunčić, obilno nabijen energijom koju ne bi izdržala nijedna volframova nit. Leteći Bruce!
Slijedi smirivanje tempa povratkom na album “A Matter Of Life And Death”! Kako teški životni uvjeti su vladali u dvorani te večeri svjedoči čin Brucea Dickinsona, koji je tijekom izvedbe skladbe The Reincarnation Of Benjamin Breeg napustio pozornicu i u backstageu posegnuo za čašom vode, prethodno si pažljivo omotavši vrat ručnikom da se ne ohladi, a zatim uzeo u ruku staklenu duguljastu cijev kojom se nadisao svježeg zraka i napunio tijelo kisikom. Očito je riječ o rutinski uigranoj varijanti koja se temelji na pjevačevim prošlim iskustvima s prijašnjih koncertnih turneja. “Ovo je pravi pakao!” nije bila uzaludna primjedba jednog od prisutnih obožavatelja. I evo nas već na polovici koncerta.
Tu je “broj zvijeri”! Komad koji je opet digao publiku na noge. Atmosfera je rasla dalje uz Fear Of The Dark, a vrhunac je uhvaćen u Run To The Hills, gdje je dvorana složno eksplodirala preko svih empirijskih razmjera i ispod sebe si vidio samo uzburkano more tijela… U zrak su frcale glave, ruke, noge,… kao da je vrag golemom zdjelicom “miješao” po vreloj juhi, tako su se vrtjela i razbacivala tijela jadnih obožavatelja! Bilo je kao na bojištu! Narod je pjevao stihove kao u transu, Dickinson je poticao publiku ustaljenim: “Scream for me Belgrade!!!!”, a skladba Iron Maiden najavila je kraj regularnog dijela. Vrhunac je naravno opet bio Eddie. Ovaj put je iznad bubnjeva izrastao tenk. Otvori se poklopac, iz njega proviri zlobne oči zlobne nakaze koja promatra kroz dalekozor i gleda jesu li svi projektili pogodili žrtvenu metu. Iz tenkovske cijevi se naime dimilo!
Za bis su momci u ustaljenoj maniri odsvirali još Two Minutes To Midnight (“Powerslave”, 1984), The Evil That Man Do (“Seventh Son Of A Seventh Son”, 1988) i zaključili koncert skladbom koju vjerojatno najbolje odsviraju od svih: Hallowed Be Thy Name (“Number Of The Beast”, 1982). To je bio kraj.
Koncert dug samo sat i pol. Ljudi opljačkani za minute. Sramota. K tome loš zvuk u dvorani, što si Iron Maiden nakon svih ovih godina ne smiju dopustiti ni u snu. Ljudi opljačkani za pristojan zvuk! Žalosno je da s godinama jednostavno zaboravljaju na obožavatelje. Sve više poskupljuju svoju ponudu, a nude sve manje. Dakle, set lista bila je apsolutno prekratka, da ne govorim o otrcanosti i predvidljivosti. Što vam kvare mozgove, Iron Maiden? Jeste li zaboravili svirati svoj bogat repertoar? Gdje je ploča “Somewhere in Time”? Gdje je još koja skladba s “Powerslave” osim izblijedjele Two Minutes To Midnight?
Gola rutina. Došli, dali svoj minimum, uzeli novac i “čao drugovi”! Racionalno. Dok se svijetu mrsi pamet, sve je u redu. I doista, svijetu se mrsi pamet na koncertu Iron Maiden. A Iron Maiden su korporacijska neman koja i dalje raste i raste. Iron Maiden dakle nisu pregorjeli, ali su zapalili Beogradski sajam, poput imenitih engleskih gospodina koji su slučajno izgubili šibicu dok su palili cigaru. Dakle bez ikakvih napora ili atoma viška energije. Samo s esencijom. Esencijom koja je velika i nakon svih godina časna, ali ne i vječna! Neka se vrati barem djelić spontanosti i duhovitosti osamdesetih, kad u lipnju posjete stadion u Bežigradu, što je od “metalskih mogula” zahtijevati ludost, ili blago rečeno utopija.
Setlista
1. Different World
2. These Colours Don’t Run
3. Brighter Than A Thousand Suns
4. Wrathchild
5. The Trooper
6. The Reincarnation Of Benjamin Breeg
7. For The Greater Good Of God
8. The Number Of The Beast
9. Fear Of The Dark
10. Run The Hills
11. Iron Maiden
—dodatak—
12. Two Minutes To Midnight
13. The Evil That Man Do
14. Hallowed Be Thy Name
