Autor: Rok Klemše
Izvođač: Nile
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: 2007
Aaaah… Dvije godine odmora, koliko je prošlo od zadnjeg albuma benda, Annihilation of the Wicked (2005), bile su sasvim dovoljne! Nile su se ponovno probudili iz sna negdje duboko u odajama Keopsove piramide i prihvatili za vesla. Nil poplavljuje i vrijeme je za novu plovidbu! Death metal senzacija iz Južne Karoline vraća se, dakle, s novim, petim studijskim albumom, Ithyphallic, za novu izdavačku kuću, Nuclear Blast Records. Eeee… ako mi u tumačenju pomogne neobičan naslov novog albuma (stare su civilizacije izuzetno cijenile, čak i štovale razne falusne prikaze), koji znači erekcija…. da, američkom triju je opet stalo.
Nile su u trinaest godina djelovanja izgradili zavidno ime i danas s pravom dijele titulu prvaka death metala s nekim drugim velikim imenima stare škole deatha. Nile su na sebe skrenuli pažnju već na samom početku karijere brutalnim, ali iznimno profinjenim tehničkim death metalom, koji su nadogradili vlastitom temom koju zadržavaju svih trinaest godina djelovanja – egipatskom mitologijom, kulturom, religijom i umjetnošću. Pa pogledajmo što donosi Ithyphallic.
Hmm, mogli bismo reći da je Ithyphallic izravni nastavak prethodnog albuma, Annihilation of the Wicked. Annihilation je na razočaranje nekih fanova gotovo odbacio egipatske/srednjoazijske pasaže i utjecaje i posvetio se ponajprije brutalnijoj, tehničkoj strani glazbe. Ithyphallic nastavlja u sličnom smjeru, ali među razarajuće rifove, death metal solaže i ubilačko bubnjanje uključuje nešto više egipatskih tonova, akustičnih gitara i instrumenata koji dodatno podupiru lirsku orijentaciju tekstova. Nema sumnje da su Nile prvenstveno brutalni death, ali glazbu vrlo pomno nadograđuju tehničkim pasažama, jedinstvenim gitarskim linijama i otkačenim bubnjanjem.
Nažalost, Ithyphallic ostaje na podgrijavanju starih ideja i očito su se dečki malo uplašili premijere za novu izdavačku kuću pa su ograničili svoje eksperimentiranje. Čim završi bombastični intro s rogovima i zavijanjem vukova, tu su stari, ali još uvijek dobri Nile. George Kollias je za svojim bubnjevima doduše prava zvijer, ali ultrabrzo udaranje po bas bubnjevima, brutalni blast beatovi i nebrojeno puta ponovljeni filli nisu sve. Malo raznolikosti nikako ne bi škodilo, jer je bubnjanje u svakoj skladbi praktički isto. Nešto prigovora zaslužuju i povremene tipične death metal a.k.a. “Kerry King” solaže s nasumično odsviranim notama koje ne vode nikamo.
To je zapravo i sve što bi se novom albumu moglo zamjeriti. Nile su i dalje majstori pisanja kako kratkih tako i dugih komada. Uvodna osam minuta duga What May Safely Be Written zbog brojnih promjena tempa ni na trenutak ne postaje dosadna. Već na samom početku iznenadi nas raznovrsnost koja se proteže od nadzvučne death metal brzine do sporih, razarajućih doom metal rifova. Ithyphallic je, za razliku od Annihilation of the Wicked, unatoč dvama epovima, album kraćih, ubilački brzih komada, što dokazuje već As He Creater, So He Destroys. Ako poznaješ Nile, onda znaš da na svakom albumu možeš očekivati barem jedan naslov koji se vije poput zmije. Ovaj put je to Papyrus Containing the Spell to Preserve Its Possessor Against Attacks From He Who Is In the Water (uf… da, 17 riječi), koji glazbeno nema baš ništa zajedničko s naslovom. Kratke, sirovije brutalne tri minute nećeš doživjeti nigdje drugdje! Dvojac Sanders/Wade svoje gitarsko majstorstvo predstavlja na The Essential Salts, koja iznenađuje melodičnim pasažama i nevjerojatnim duelom solaža. Sanders i Wade brinu i za vokalni identitet albuma. Iako je riječ o prilično tipičnim “cookie monster” vokalima, dva vokalista unose u glazbu popriličnu raznolikost, a njihovi brutalni growlovi i sasvim su razumljivi, što se dosta razlikuje od starijih albuma na kojima je Sanders grmio poput prasca. The Infinity of Stone kratka je akustično-ambijentalna skladba koja bi lako stala na Sandersov solo album Saurian Meditation. Jedan od najboljih kraćih komada je The Language od Shadows, gdje se vokalno ponovno ističu Sanders i Wade, a u glazbu fantastičnim gitarama opet unose više melodike. No Nile doista zasjaju u epskim komadima poput desetominutnog završetka Even the Gods Must Die, koji počinje rogovima slično kao prva skladba, ali se nastavlja ultrateškim “doomy” rifovima i prelijeva u death metal eksploziju. Pravo iznenađenje su zadnje tri minute, koje prelaze u akustični završetak s tribal bubnjevima i gotovo bluesy Sandersovom električnom gitarom.
Najveći minus novog Nile albuma jest to što zapravo ne donosi baš ništa novo. Amerikanci ostaju konzervativni, možda čak igraju s malo ustezanja, ali Ithyphallic je unatoč tome užitak slušati. Kad govorimo o death metalu, Nile zauzimaju posve vlastito mjesto i izdižu se iz mase death metal sastava. Nadao sam se da će Ithyphallic biti smjeliji, eksperimentalniji album, ali i dobri, stari Nile i dalje su jedan od najboljih death metal sastava!
Postava
Karl Sanders – vokal, gitara
Dallas Toler Wade – bas gitara, gitara, vokal
George Kollias – bubnjevi
Produkcija
Neil Kernon
Popis skladbi
1. What Can Be Safely Written 08:15
2. As He Creates, So He Destroys 04:36
3. Ithyphallic 04:40
4. Papyrus Containing the Spell to Preserve Its Possessor Against Attacks From He Who Is In the Water 02:57
5. Eat of the Dead 06:29
6. Laying Fire Upon Apep 03:25
7. The Essential Salts 03:51
8. The Infinity of Stone 02:04
9. The Language of the Shadows 03:30
10. Even the Gods Must Die 10:01
