Izvođač: Clapton, Eric
Izdavačka kuća: Reprise Records
Izdanje: 1989
Nakon desetljeća neprestanih turneja i šačice albuma obilježenih komercijalno usmjerenim, manje-više neuspješnim jurcanjem za trendovskim promjenama osamdesetih, gitarska legenda Eric Clapton na prijelazu desetljeća napokon nauči kako se snaći s aktualnim “show bussiness” trikovima. Journeyman sve komadiće mozaika konačno slaže na pravo mjesto. Claptonov način komuniciranja, koji s godinama postaje sve usredotočeniji na izravne, sadržajno snažnije melodijske cjeline, po provjerenom Crayevom receptu (za svaki slučaj tu su još uvijek raspoloženi Phil Collins i stari dobri George Harrison), otvara novo poglavlje, ili, ako baš hoćeš, gitaristu pred noge ponovno stavlja višeglasje eminentnih glazbenih imena, prema kojima se Clapton, kao već bezbroj puta u karijeri, u potrazi za glazbenim savršenstvom grubo orijentira. Eric je snalaženje s jednostavnijim glazbenim zahvatima naučio još davno, donekle prvi put pod skrbništvom velikog učitelja Mayalla, kao i kasnije u razdoblju solističkog lutanja na Backless i Slowhand. Na to nas neprestano podsjećaju samouvjerenost i opuštenost, obje izražene u potpunoj samokontroli Ericova sviranja, koje je taj magični omjer svih spomenutih elemenata tako suvereno posljednji put pokazalo u danima legendarnih Derek And The Dominos.
Journeyman je zapravo autobiografsko putovanje koje kroz buran, ali i spokojan doživljaj neobična čovjeka uspješno zahvaća u osnovi grubo zamišljen album, protkan svjedočanstvima o osobnim brodolomima i ostalim srodnim ljudskim slabostima. Prikladna građa za radijski orijentiran lagani rock, protkan slušljivim pop elementima, ali i odsječenim bluesovskim primjesama, koje cijelo vrijeme uslužno diktiraju “karikiranje” nekakve osobne iskaznice legendarnog glazbenika. Elementi bluesa, onog najčišćeg, već vrlo rano ljubomorno zakucavaju na vrata u slušatelju prijaznom Pretending, gdje se lagane pop linije stalno susreću s zahvatima očito nadahnutima Freddiejem Kingom. Dvije naizgled nespojive sastavnice brzo nalaze zajednički jezik. Njihovo razigrano šetanje ruku pod ruku opet je moguće diviti na sjajno zamišljenom Breaking Point, veličanstvenoj demonstraciji Ericove artističke vizije. Gitarist nakon godina stvaralačkog vegetiranja, okružen svim tegobama nezavidnog, turbulentnog životarenja, hrabro i prije svega bez trunke srama, u savjesnom proučavanju, skuplja sve teško izborene lekcije, što vjerojatno objašnjava Running On Faith. Srčanosti njezina te zapanjujuće osjećajnosti izraza Charlesova Hard Tmes može se pripisati uspješno probijanje kroz posve nepotreban Hound Dog, definitivno najnižu točku ovog senzacionalnog glazbenog dokumenta.
Promjenjiva, uzburkana narav Claptonova unutarnjeg ja, dugo godina zakopana pod fasadom gitaristove samorazumljivo samouvjerene slike, vrhunac eruptivnog izraza izlijeva u Bad Love, karakterno snažnoj osobnoj ispovijesti, odjevenoj u modernije ruho, primjerenije novim prilikama, koja se na sredini lukavo prelomi po uzoru na Badge. Suautor potonje, veliki Beatle George Harrison, ovaj put nosi teret odgovornosti za Run So Far, koji u svojoj (iskreno rečeno) previše predvidljivoj pop-rokerskoj režiji u mnogočemu podsjeća na mnogo uspješniji No Alibis. Obrnutu sliku oduševljenog optimizma Bad Love predstavlja “sestrinski” Old Love, koji svojim besramnim korištenjem šarolike palete Crayevskih zahvata, poduprtim izrazito naglašenim gitarskim sviranjem, još posljednji put dozove sjećanja na jednu jedinu Pattie Boyd. Eric ponovno bavljenje svojom velikom ljubavlju zaključuje jedva svladivim kikotom, beskrupuloznim ogovaranjem Before You Accuse Me. Skladba, još jedna od onih sretnica koje je Clapton, sa sebi svojstvenim žarom i energijom, blagoizvolio obdariti svojom jedinstvenom osjećajnošću, primjereno zaključuje ponosno oglašavanje gitaristova daleko najjačeg albuma osamdesetih.
Postava
Eric Clapton: vokal, gitara
Robert Cray: gitara
Jerry Williams: gitara, prateći vokal
George Harrison: gitara, prateći vokal
Nathan East: bas, prateći vokal
Darryl Jones: bas
Pino Palladino: bas
Greg Phillinganes: klavijature
Alan Clark: hammond
Jeff Bova: sintesajzer
Jim Keltner: bubnjevi
Jimmy Bralower: bubnjevi
Steve Ferrone: bubnjevi
Phil Collins: bubnjevi
Produkcija
Russ Titelman
Popis skladbi
1.Pretending
2.Anything For Your Love
3.Bad Love
4.Running On Faith
5.Hard Times
6.Hound Dog
7.No Alibis
8.Run So Far
9.Old Love
10.Breaking Point
11.Lead Me On
12.Before You Accuse Me
Trajanje albuma: 56.59
