Izvođač: Korni Grupa
Izdavačka kuća: RTB
Izdanje: 1972
Ocjena: 4.4/5
Korni Grupa bila je prva prava progresivna grupa iz Jugoslavije. Istovremeno je doduše postojao i sastav Time, ali oni nisu bili progresivni u istom smislu riječi kao Kornelije Kovač i društvo. Većina progresivnih sastava iz Jugoslavije albume je izdala tek u kasnim sedamdesetima (Tako, Leb i Sol, Smak, Galija, Aerodrom, Igra Staklenih Perli,…), a Korni Grupa bila je iznimka. Bili su jako napredni s obzirom na to da su djelovali u prostoru u kojem se taj žanr još uopće nije razvio. Svojim su debijem stvorili album koji je na području bivše Jugoslavije šokirao publiku svojom jedinstvenom mješavinom jazza, rocka i klasike.
Vođa grupe Kornelije Kovać na albumu cijelo vrijeme dominira svojim moćnim klavijaturama. Pritom ponajviše prednjači električni klavir, ali su prisutne i ostale klavijature. Zanimljivo je doduše da Hammond orgulje baš nisu u prvom planu. To je naime bio instrument kojim se Kovać proslavio. No Kovać nije jedini virtuoz u sastavu. Svi članovi bili su vrhunac jugoslavenske glazbene scene i to i dokazuju. Boček je vrhunski gitarist koji bez problema preskače iz rocka u jazz i pop. Vladimir Furduj ima specifičan jazzerski stil koji dosta odgovara ovom albumu, a s basistom čini učinkovitu jazz ritam liniju. Na kraju je tu i današnja estradna zvijezda Zlatko Pejaković, čiji je glas nedvojbeno prikladniji za glazbu Korni Grupe nego za onu kojom nas muči danas.
Prva pjesma jedan je od hitova sastava. Ovdje se ističu simpatična gitara i vokalna melodija. Tekst je također šaren i opisuje moć glazbe. Pomalo je ironično da je takva poruka prisutna baš u hitu. Zanimljiv je i naslov koji dočarava različite boje glazbene duge.
“Put Za Istok” je zacijelo jedno od najvećih remek-djela koja je stvorio Kovać. Riječ je o epskom ostvarenju sastavljenom od četiri dijela. Prva dva dijela opisuju pripovjedačevo putovanje i sve nevolje koje ga prate. U trećem dijelu, koji se prikladno zove “Dilema”, pripovjedač stoji pred teškom odlukom. Hoće li ostati u gostionici s lijepom djevojkom koja se zagrijala za njega i lijepo se brine o njemu, ili će ići dalje. Odlučuje nastaviti put (“Idem ja dalje.” “Idem dalje.”). U posljednjem dijelu putnik vidi kraj puta, cilj mu je pred očima, ali ne želi da se putovanje završi. Pripovjedač pjeva: “Istok je tamo, a ja ne idem dalje.” Rastrgan je između istoka i zapada. Taj se razdor prikladno osjeti i u glazbi jer se miješaju istočnjačke i zapadnjačke tradicije. Vokal i tamburica su istočnjački, dok ostali instrumenti sviraju u više zapadnjačkom stilu. No te se dvije suprotnosti lijepo slažu i time pokazuju da se suprotnosti ne isključuju, nego se ponekad mogu izvanredno nadopunjavati. Nije čudno što je tema teksta razdor između istoka i zapada jer je podosta ljudi u Jugoslaviji u to vrijeme imalo slične dileme. No iako je tekst vrhunski, i glazba je bogata i raznolika. Najviše se ističu električni klavir i gitara, ali ima i nekoliko izvanrednih dionica na udaraljkama i basu, osobito nekoliko jazzerskijih linija. Za raznolikost i klasičan prizvuk pobrinuo se i klavinet na “Dilemi”.
“Moj Bol” ima jazzerski uvod na klaviru. Soliranje se polako razvija u glavnu temu. Usred pjesme je vrlo kvalitetan instrumentalni dio u kojem gitara i klavir naizmjence solira, dok bas i bubnjevi sviraju glavnu melodiju. Tekst je prilično depresivan, ali i prepun emocija, što Pejaković zna dobro izraziti. Pjesma govori o gubitku ljubavi i o tome kako to svi ljudi osjećaju. Refren: “I svi ćemo jednom ići tim putem, čekamo da dođemo na red kao mirna djeca…”
Sljedeća skladba kasnije se našla i na albumu “Not An Ordinary Life” sastava Kornelyans (Korni Grupa pod drugim imenom), ali u engleskoj i preradbi. Govori o ratovima koji se vode zbog žena. Žene su one koje posjeduju zemlju, a muškarci se bore da osvoje žene, a ne zemlju. Već je sam naslov dovoljno slikovit. Skladba je prilično brža i dinamičnija od prethodnih, a ima i puno soliranja. Na albumu “Not An Ordinary Life” preradena je u znatno manje jazzersku verziju nego ovdje.
Posljednja pjesma zapravo je uspavanka za dijete. Draga je pjesma koja ti odmah uđe u uho. Naglasak je ponajviše na akustičnoj gitari. Tako se album završava na sličan način kao što je počeo.
Korni Grupa svira stil koji kombinira rock, simfoniku i jazz. Strukture su uglavnom slične simfonijskom progresivnom rocku, ali ima i dosta improvizacija. Bas i bubnjevi uglavnom su usidreni u jazzu, dok klavijaturist prebacuje između jazza, klasike i rocka, a gitarist između jazza i rocka. Vokali su cijelo vrijeme kvalitetni i teško je povjerovati da je Pejaković isti pjevač koji sada iz sebe izbacuje neslušljive “šlagere”. A bio je tako dobar rock pjevač.
Za razliku od nekih jednako popularnih sastava s ovih prostora (Bijelo Dugme, Teška Industrija, Pro Arte,…), Korni Grupa ima odlične tekstove (barem na ovom albumu). Album je doduše prilično teško nabaviti, ali zato ima veću vrijednost (ne samo financijsku) za sretnike koji ga imaju.
Jedan od najboljih jugoslavenskih progresivnih albuma.
Postava
Kornelije Bata Kovać – klavijature, vibrafon, prateći vokali
Josip Boček – gitare, prateći vokali
Zlatko Pejaković – glavni vokali
Vladimir Furduj – bubnjevi, konge i tamburica
Bojan Hreljač – bas gitara i udaraljke
Produkcija
Korni Grupa
Popis skladbi
1. Glas Sa Obale Boja 4:33
2. Put Za Istok 14:30
– Prvi Dan
– Drugi Dan
– Dilema
– Zemlja
3. Moj Bol 10:30
4. Bezglave Ja-ha Horde 6:48
5. Tata Ko I Mama Spo 4:15
