Autor: Primož Novak
Izvođač: Trauma
Izdavač: Witching Hour Productions
Izdanje: year_month
Trajanje: 43:52
Ocjena: 4/5
Za poljsku metal scenu vjerojatno nije potrebno posebno naglašavati da je ostavila snažan pečat svojim ekstremnim bendovima. Pa ipak, treba istaknuti da ne postoje samo death i black metal bendovi. Odjeknuli su i post-rock/metal bendovi, a tu je i poneka progresivna rock postava. No ovaj put govorimo jednostavno o death metalu, preciznije o bendu Trauma, koji je ove godine objavio već sedmi cjelovečernji uradak Karma Obscura. Najviše pažnje dosad su dobili albumom Imperfect Like a God, kojim su skrenuli pažnju na svoj potencijal. Taj album doduše do sada nisu nadmašili, ali bend se pokazao kao konzistentan, a ujedno ne djeluje kao da se ponavlja.
Album nakon introa The Prelude To Annihilation, koji zbog klavijatura podsjeća na neke Behemoth ili Vader, prelazi u Renewal Through Collapse, koji pokazuje od kakvog su tijesta Trauma. Ne radi se o ponovnom otkrivanju Amerike, nego o logičnoj poanti koja se vidi kroz cijelu diskografiju benda. Trauma se iskazuju brzim death metal zahvatima u stilu starijih death metal bendova poput Morbid Angel. S druge strane, prisutan je i moderan prizvuk, što nije vezano samo uz zvuk, nego i uz upletanje drugih metalskih vrlina. Posebno treba istaknuti smisao za groove u stilu Fear Factory i Machine Head u sporijim dijelovima, koji se odlično kombiniraju s poneštim bržim i tehničkim rifom. Međutim, Trauma ne pretjeruju. Dobar primjer je skladba Renegade, koja podsjeća na Vader i Morbid Angel s brzim gitarama i bubnjarskim pedalama, a još više s nemelodičnim solažama. Izrazit primjer brzog groovea je skladba Veil of Obliteration, koja djeluje kao da se bend malo koketira i s Gojirom, ali ne radi se ovdje o nekakvoj kompleksnosti, što je idealno za mahanje kosom.
Nedvojbeno treba pohvaliti raznolikost cijelog uratka. Srećom nema konstantnih blastova, nije sve u jednom te istom brzom tempu, ali album ne nudi ništa smirenije osim u duljoj skladbi The Edge of Depravity, gdje bend nudi malo mirniji atmosferični dio s klavirom. Slabija točka je vokal, koji nema pravu dubinu kad je riječ o growlu, a i povremeno vrištanje može poprilično rezati uši. I solaže djeluju pomalo usiljeno, a još su i napravljene po nemelodičnom kalupu u stilu Vader i Morbid Angel.
Trauma u sedmom albumu dokazuju da im snaga ne jenjava. Ostali su vjerni svom zvuku i načelima death metala. Možda im u sljedećem ne bi škodilo malo eksperimentiranja, da ne postanu previše repetitivni i predvidljivi.
Postava
Arkadiusz “Mały” Sinica – bubnjevi
Artur “Chudy” Chudewniak – vokal
Jarosław “Mister” Misterkiewicz – gitare
Produkcija
Jarosław Misterkiewicz
Popis skladbi
