Datum izlaska: 24. 4. 2020.
Izdavačka kuća: Peaceville Records
Produkcija: Jonas Renkse, Anders Nyström,
Trajanje: 48:33
Švedski melankolični rockeri Katatonia nakon dobro prihvaćenog albuma The Fall of Hearts, koji je izašao 2016., najavili su da će privremeno prestati s aktivnošću benda. Budućnost grupe činila se neizvjesnom. No nije dugo trajalo da se bend ponovno vrati u pogon. Godine 2019. slavio je 10 godina albuma Night Is The New Day. Godinu poslije vratio se s novim albumom City Burials, što je za obožavatelje više nego ugodno iznenađenje.
Popularnost je bendu drastično počela rasti s albumom The Great Cold Distance 2006. godine. Doduše, to nije bio prvi uradak kojim je bend počeo plivati u rockerskim vodama, ali zbog dobre produkcije i zarazних skladbi bend je konkretno iskočio iz prosjeka. S idućim albumima kvalitetu je samo potvrđivao. Fascinantno je i to da je bend zadržao mnogo starih obožavatelja koji su se kleli u prve uratke, kad je bend još svirao doom/death metal.
City Burials će nedvojbeno oduševiti. Katatonia se drže svog stila. Prisutni su elementi progresivnog, alternativnog rocka, ali i gothic metala. Otvarajuća skladba Hearts Set to Divide s lakoćom će utišati skeptike. Skladba počinje mirno, vokal Jonasa Renkseja prate klavijature, a kasnije se pridružuju i ostali instrumenti, koji melankoliju odvode do vrhunca. Bez sumnje, već na samom početku Katatonia pokazuju da su majstori svog zanata.
A da album ne bude predvidljiv, Katatonia su pripremili i poneko iznenađenje. Sa skladbom Behind The Blood prebacuju u višu brzinu, ima više distorzije, i ritmički je skladba udarnija. No već uz elektronički obojenu skladbu Lacquer nude smirenje, koje se ogleda u klavijaturama, elektroničkom beatu i izrazitim vokalima Renkseja. Renkse opet pokazuje odličan smisao za vokalne melodije i emocionalnost. Naravno, nađe se i poneka skladba kojom Katatonia naglašavaju jednostavnost i nude radijski hit, kao što je zarazna The Winter of Our Passing.
Odmaci od karakterističnog zvuka mogu se primijetiti. Eksperimentiranja ima u zdravoj mjeri, ali Katatonia neće pretjerivati. Kad se čini da su Katatonia rekli već sve, opet iznenade. Valja istaknuti skladbu Vanishers, u kojoj su prisutni i ženski vokali Anni Bernhard. Time melankolija dobiva još jednu nijansu i dosiže svojevrsni vrhunac.
Osjete se i elementi progresivnog rocka, što cjelinu opet čini raznolikijom. Dobar primjer toga je naslovna skladba, koja je i ritmički razigrana u stilu nekih Opeth. Sa skladbom Flicker Katatonia pokazuju da u produkciji nisu štedjeli. S dodacima elektronike i klavijatura cjelina je utoliko epskija. Do samog kraja doduše nema pretjeranih iznenađenja, ali kvaliteta se zadržava zahvaljujući održavanju svog karakterističnog stila. Nema osjećaja da bi bilo prisutnih kakvih fillera.
Izvedba je više nego pohvalna. Ističe se naravno emocionalan vokal Jonasa Renkseja, koji još uvijek ima odličan smisao za melodije. Gitare su razigrane, ne manjka distorziranih dijelova, a mirnije linije odlično se slažu s vokalom. Za ritmičku šarolikost pobrinuo se bubnjar Daniel Moilanen, koji se već drugi put pokazao kao primjeren bubnjar za bend.
City Burials je nedvojbeno album koji će obožavatelji odmah zavoljeti. A s obzirom na samu kvalitetu, može se predvidjeti da će im album donijeti i nove fanove. Svakako se opet može potvrditi da Katatonia ostaju dosljedni svom stilu i nekako jednostavno ne mogu razočarati.
9/10
Skladbe:
- Heart Set to Divide
- Behind the Blood
- Lacquer
- Rein
- The Winter of Our Passing
- Vanishers
- City Glaciers
- Flicker
- Lachesis
- Neon Epitaph
- Untrodden
Postava:
Jonas Renkse – vokal
Anders Nyström – gitara
Roger Öjersson – gitara
Niklas Sandin – bas
Daniel Moilanen – bubnjevi
