Mjesto: Sveti križ (Planina pri Sevnici) / Slovenija
Datum koncerta: 06.07.2012
Broj posjetitelja: 1500
Cijena karte: 14,00€ / 21,00€
Idemo klumpat na Planinu – tako glasi refren himne Klumpanja. Ove je godine Klub mladih Planina već trinaesti put zaredom početkom srpnja pozvao mnoštvo posjetitelja na dvodnevni festival. U idiličnom mjestu između Šenjura i Sevnice, na travnatoj poljani, već se trinaest godina okupljaju uglavnom mladi, željni zabave i glazbe. Ovaj put organizatore je razveselila i vremenska prognoza, jer je u prošlosti posjetitelje Klumpanja više puta pržilo čak i vedro plavo nebo.
Ruksak i šator u auto i idemo u susret novim doživljajima. Već uspon predstavlja svojevrsno adrenalinsko iskustvo, s mješavinom nepreglednih zavoja i makadama. Kad se cesta napokon učvrsti, stižemo u selo Planina, gdje vas čekaju travnata parkirališta za goste festivala, a do samog prostora festivala, otprilike 1 km više, vozi vas autobus. Naravno, mi – imućniji – svog smo čeličnog konjića dovezli na parkiralište uz sam prostor festivala – na vrhu.
Kad smo stigli, na festivalu je bilo još prilično mirno. No i dalje glasno, jer su se s pozornice orili zvuci tonskih proba, a mi smo krenuli tražiti prikladno mjesto za postavljanje šatora. Ako očekuješ da ćeš šator na Klumpanju moći postaviti u hlad, prilično si veliki optimist. Ali ako stigneš na vrijeme, moći ćeš ga postaviti barem na ravnu površinu.
Na festival su počeli pristizati prvi posjetitelji, a time su s radom počeli i prvi »jurčki« s pićem. Ubrzo su s pozornice zagrmjeli prvi zvuci sastava Vertum. Tko nije baš pozorno pratio samu pozornicu, mogao je njihov nastup nehotice brzo propustiti, jer festival Klumpanje nije imao službenog najavljivača i voditelja koji bi privukao pažnju publike, a nastup je počeo odmah nakon tonskih proba. Tako je dok smo shvatili da je to već prvi službeni nastup, polovica koncerta već bila iza nas. Slušajući u trku prema festivalu, u ušima su nam ostale ugodno zvonke harmonije ženskog vokala na nježnijoj muškoj instrumentalnoj podlozi. Nastup se ubrzo završio, a nakon njih na redu su bili Aperion. Zanimljiv sastav šarolike postave odličnih glazbenika s dugogodišnjim glazbenim iskustvom i snažnim ženskim vokalom. Stilski srodni Apocalyptici, jer se uz standardne rock instrumente unosi fuzija pravih klasičnih instrumenata (viola, čelo, flauta, …), čuli smo i zvukove pravog australskog didgeridooa. Dopadljiva scenska izvedba dopunila je cijeli nastup sastava, čiji bih ogled i slušanje svakako preporučila i drugima.
Nakon nepunih sat vremena pozornica se ponovno ispraznila, ali ne za dugo. Na Klumpanju doista nisu gubili vrijeme prevelikim pauzama između nastupa. Skočiš po pivo, možda još i odlijeviš i već su s pozornice zagrmjeli novi zvukovi. Nakon Aperiona pozornicu Klumpanja zauzela je zvijezda showa Slovenija ima talent i predstavnica Slovenije na Eurosongu Maja Keuc. Za poznotinejdžerske duše, koje su u publici na Klumpanju prevladavale, vrijeme je to za uživanje u mekšim i plesnijim ritmovima, a mi smo se pomaknuli malo u pozadinu – za šank. Unatoč svemu, Maji se ne mogu zamjeriti vokalne sposobnosti, iako bih ja očekivala malo više autorskog materijala, a ne cijelo naručje obrada. No, publiku ispod pozornice to naravno nije previše smetalo.
Prostor festivala bio je sve punije, na njega su stalno pristizali novi i novi posjetitelji. I pogled na prostor za kampiranje, s njegovim šarenim bojama bez trunke travnatog zelenila, davao je do znanja da je prostor pun, prepun. Pri prolasku kroz njega morao si već dobro naprezati oči da se ne bi preko svih zategnutih užadi spotaknuo i sve skupa srušio probijajući se do svog šatora. Put je bio još zanimljiviji kad si se okrijepio s nekoliko vrčeva piva.
Dan se već dobro prevalio u tamu i pozornicu su zauzeli Zmelkoow. Mnoštvo ispod pozornice bilo je unatoč prilično hladnom zraku taman dovoljno zagrijano i lijepo složno skakalo s članovima sastava. Uigranost glazbenika na pozornici bila je potpuna – Goga je doista majstor scenskog nastupanja. Svojim izjavama i najavama između pauza dodatno je zabavljao publiku. Zvuk je bio besprijekoran – što se tiče zvuka kroz cijelu priredbu doista nema što zamjeriti. Bilo je nadahnjujuće promatrati kako cijeli sastav djeluje uigrano i timski. Pohvale idu i prateće vokalistice koje za mikrofonom isto zvuče besprijekorno – ne, Goga, nije bilo loše kad su pjevale same. J Stari hitovi poput Batman, Bit, Čau, sonček, Poredni gosti, Klub ljudi z resnimi težavami i nezaobilazna Gravitacija potaknuli su publiku na glasno pjevanje.
Dobar je sat tako pozornicu zauzimala zabavna rock formacija, a sat se u međuvremenu prevalio preko ponoći. Nakon kraće stanke na pozornicu su izašli mladima dobro poznati i omiljeni Big foot mama. S obzirom na to da je bilo već kasno – pa, moglo bi se reći i rano – a ostaci napornog tjedna još su pritiskali u glavi, svi ti pritisci prkosili su želji za ustrajanjem na koncertu. S obzirom na to da su Big foot mama često pozvani i viđeni na koncertima i festivalima po cijeloj državi, ne sumnjam da su i tu svoj posao obavili suvereno i da je publika bila zadovoljna. Mi, malo stariji, polako smo se uputili prema šatoru i s priličnom dozom optimizma pokušali se odmoriti, što je s obzirom na zasićenost kampa i neopterećenost vesele mase bilo prilično teško. Tako nam je u šator do uha stigla i posljednja promjena na pozornici – izvođači yugo obrada Drugo dugme. Publika, već prilično podkrijepljena opojnim supstancama, uz sastav je glasno pjevala razne glazbene hitove Balkana, a ja sam se za dobra 3 sata ipak uronila u prilično nemiran san.
Galerija slika
