Koncert koji potvrđuje: bolje jednostavno ne ide (2012)
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Arena Open Air / Beč / Austrija
Datum koncerta: 22.08.2012.
Broj posjetitelja: 5.000
Cijena ulaznice: 45,00 €
Bez obzira na to što smo 31.07.2012. već okusili slast Toto savršenstva u talijanskom gradu Majano blizu Udina (RockLine reportažu autora Urbana Bolte pročitaj OVDJE), vrag nam nije dao mira, jer je za posjet ljetnoj koncertnoj turneji ovog cijenjenog sastava ostajala na raspolaganju još jedna iznimno zgodna lokacija, i to bečka Arena u Austriji, točnije njezina otvorena pozornica zvana “Arena Open Air”. Datum je bio tri tjedna nakon spomenutog nastupa Toto u Majanu.
Kad jednom shvatiš veličinu i svu glazbenu briljantnost ovog sastava, pogotovo njihovu izvedbu na pozornici, uz koju se lijepe samo superlativi, ostaje ti vrlo malo koncerata izvođača koji tom iskustvu mogu doskočiti. Jednostavno, dođeš do spoznaje da se nastupa Toto ne možeš i ne možeš zasititi.
Izbor graških pop rockera iz osamdesetih Opus pokazao se kao iznimno pametan potez organizatora. Sastav je 1985. s vrhova ljestvica pomeo najveća svjetska imena kad je rušio prodajne rekorde svojim hitom Live Is Life (skladbom koju svi predobro znaju, i to u obradi slovenskih alter industrial uzurpatora Laibach). Na pozornicu su izaš(li) kako je i zapovjeđeno! Dakle, u 19.00 sati. U dobrih sat vremena odsvirali su svoje najomiljenije skladbe i tako razmazili domaću publiku! Pozitivna energija posvuda. Publika se posebno probudila na hit Flyin’ High!, akustičnu skladbu koju je pjevač sastava Opus Herwig Rüdisser predstavio kao skladbu koju su nekoć izvodili zajedno s pokojnim Falcom. Tu su bili i hitovi Eleven, Yellow Fellows i Time Of My Life. Na kraju redovnog dijela nastupa Arena je, naravno, eksplodirala kad su Opus pokrenuli poznati ritam. Pjesmu otvara samo golo bubnjanje. Uvod u hit Live Is Life. Sastav koji postoji od 1973. do u detalje je prekaljen! Pripremio je ljetni nastup izvrsnog zvuka, a Herwigov vokal obilno je poduprl i harmonizirao i ženski duet. Herwig je iznenadio izuzetno kvalitetnom vokalnom interpretacijom, zapravo je vokalni raspon kroz godine zadržao posve netaknutim. Za bis je sastav udario skladbu koja je morala nastati u sedamdesetima. Stilski suđeći, definitivno, jer nije skrivao neke paralele sa simfonijskim progresivnim rockom. Naslov te skladbe, odnosno prave mini suite, nažalost ne znam, ali vodili su je čokati akordi Hammond orgulja, koji su odavali da su Opus odrastali slušajući ELP, Focus i Deep Purple. Odlično iskustvo koje nas je potpuno osvojilo!
Toto su sastav koji se počeo formirati u drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Riječ je o grupi sastavljenoj od vrhunskih studijskih glazbenika kojima sviranje uživo predstavlja dodatni izazov. Kroz godine je sastav doživio mnogo uspona i još više bolnih padova. Godine 1992. snašla ga je smrt jednog od osnivača sastava i čovjeka koji je važio za jednog od najpoštovanijih bubnjara u povijesti popularne glazbe, Jeffa Porcara. Osim toga, još od 1984. suočavao se s neprestanim promjenama glavnih pjevača, a nikad više nije doživio uspjeh kakav je požnjeo albumom Toto IV iz 1982. Momci su pod ravnanjem Stevea Lukathera unatoč svemu ustrajali sve do 2008. To je bila prekretnica, kad je gitarist Lukather odlučio da više neće sudjelovati u sastavu i proglasio da Toto više ne djeluju. Na sreću svih nas koji volimo njihovu glazbu, 2010. se Lukather s družinom odlučio oživjeti originalnu postavu i svake je godine aktivirati za nekoliko koncertnih termina u ljetnim mjesecima. Nakon više godina na koncerte su se ponovno pridružili klavijaturisti David Paich i Steve Porcaro. Dužnost glavnog pjevača nakon više od 20 godina ponovno je preuzeo Joseph Williams, koji je u ostavštinu Toto doprinio svoje vokalne sposobnosti na albumima Farenheit i The Seventh One. Prisutan je i nezamjenjivi bubnjar Simon Phillips, koji bubnja kod Toto još od smrti Jeffa Porcara. Cjelinu zaokružuje jedan od najcjenjenijih basista u svijetu glazbe, Nathan East. Mijenja bolesnog basista Mikea Porcara, što je jedan od glavnih razloga zbog kojih Toto još sviraju koncerte. Turneje se naime svake godine izvode i s ciljem prikupljanja sredstava za pomoć Mikeu i njegovoj obitelji.
Koncert u Beču bio je jedan od posljednjih na ovogodišnjoj europskoj turneji. Posljedično se moglo primijetiti veću energiju, opuštenost i uigranost među članovima sastava. Koncertni prostor bio je dupkom pun i rasprodan do posljednjeg kutka. Za usporedbu mogu navesti podatak da su Toto 2006. na spomenutoj lokaciji uspjeli napuniti prostor tek do pola. Što je još jedan podatak koji svjedoči da Toto iz godine u godinu postaju bolji i traženiji na europskim koncertnim pozornicama, unatoč tome što od 2006. nisu izdali studijski album.
Dva sata i 15 minuta duga koncertna poslastica započela je izvedbom skladbe s albuma “The Seventh One”, zvane Only The Children. Vokal je, kao na originalu, ponudio Joseph Williams. Lukatherov gitarski riff vodilja je te kompozicije i odmah je podigao atmosferu. Lukather tijekom cijelog koncerta komunicira s publikom i prenosi dobru volju na prisutne. Čovjek koji na svom instrumentu može odsvirati doslovno sve i s perolakom lakoćom preskače iz žanra u žanr posljednjih je godina priličito promijenio svoj način sviranja u Toto. Ne skače više u prvi plan, ne izdvaja se i održava gitarsku igru koja je u danom trenutku najprikladnija. Naravno, nipošto ne varši s elementom “šok-zabave” kad dođe njegov trenutak i nastupi vrijeme za solažu. Njegove se solaže grade i stupnjuju iz trenutka u trenutak, dobivaju na brzini i raznovrsnosti i daju čovjeku osjećaj da je sve odsvirano s izuzetnom lakoćom.
Slijedile su skladbe Hydra i St. George and the Dragon s drugog studijskog albuma “Hydra” iz 1979. Hydra je jedna od zahtjevnijih kompozicija koje su Toto stvorili u povijesti, a na koncertima uz obilje improvizacije može trajati i do deset minuta. Vokal, kao na originalu, prilično solidno vlada David Paich. Na pogled ostavlja dojam čudnog tipa za klavijaturama. Paich nije kriv što je čokate građe i niže visine te što ga se vrlo brzo rado prihvate prekomjerni kilogrami. Takvog ga je paš stvorila majka priroda. Djelomično je kriv samo za višak kila koje je “bobrček” nakupio kroz godine. Pa ipak, Paich se toga ne stidi, naprotiv. Na nogama nosi razvezane sportske tenisice, “izjahane” bermude, a preko toga nabačen frak koji visi gotovo do poda. Pokriven je, naravno, cilindrom i tamnim naočalama. Takav “div-patuljak” bio bi Paich prikladan za naslovnicu bilo kojeg albuma legendarnih britanskih progrock velikana Gentle Giant.
No uz svo poštovanje prema Davidu. Tip je genij! Riječ je naime o čovjeku koji je autor ili koautor svih najvećih uspješnica Toto i bio je pokretačka snaga stvaralaštva Toto na prvih osam studijskih albuma. Danas njegovo sviranje daje onaj prepoznatljiv Toto zvuk koji nam je nedostajao za njegove odsutnosti između 2003. i 2010., kad je njegovu prazninu popunjavao još jedan od vrhunskih studijskih majstora, Greg Phillinganes.
Prvi put je masa podivljala kad su se začuli uvodni taktovi svima dobro poznatog hita Rosanna. Glavni vokal dijele Lukather i Williams, koji je dobro popunio prazninu uslijed odsutnosti originalnog pjevača Bobbyja Kimballa. Ovaj sa svojih 65 godina više nije bio dorastao zahtjevnom zadatku svladavanja vokalnih linija koje su kod Toto ponekad nenormalno zahtjevne i visoke, pa je Williamsov povratak dobrodošlo osvježenje.
Slijedile su dvije skladbe s albuma “Farenheit”. Lea, kojoj poseban čar daje pratnja Lukatherove akustične gitare i izvanredna vokalna pratnja. Tu se prvi put ističu prateći vokalisti Jenny Douglas McRae i Mabvuto Carpenter, dok od sve uživljenosti tijekom izvedbe ove skladbe posebno puca po šavovima Steve Porcaro, koji je tu pjesmu napisao za svoju kćer.
I Won’t Hold You Back bila je sljedeća Toto uspješnica iz 1982., koju je otpjevao Steve Lukather. Njegov je glas ovdje daleko od originala i puno je hrapaviji i dublji nego na izvorniku. Unatoč tome ova balada uživo zvuči izuzetno toplo i još nas jednom vodi do savršenstva koje u baladama mogu dočarati samo Toto. Vokalne harmonije, majstorski zvukovi ispod prstiju Stevea Porcara te osjećajna i melodična Lukatherova gitarska solaža ne mogu te ostaviti hladnim.
Slijedila je još We Can Make It Tonight s albuma Fahrenheit. Toto je nisu nudili na turnejama od 1987. Općenito je set lista dodobra promijenjena. Sviraju velik broj kompozicija koje na koncertima nisu izvodili barem 20 godina. Još jedna zanimljivost ove turneje jest da na set listi nema nijedne skladbe snimljene nakon 1992.
Zatim je slijedila Pamela s albuma The Seventh One. Vokal dobro vlada Joseph Williams. Pred kraj Pamele obilan improvizacijski dio ponudili su ponajprije David Paish i Steve Lukather. U tome su Toto najbolji. Izvornik su sposobni dodobra razvući i improvizacijom na svakom koncertu ponuditi nešto novo, još neču(veno). Vokal ponovno preuzima Joseph Williams, slijedi naime Human Nature, koju je u originalu pjevao Michael Jackson. Autor Human Nature je Steve Porcaro. U originalnoj studijskoj verziji svirao ju je uz pomoć svojih kolega iz Toto. Zato je Toto odsviraju na svim ovogodišnjim koncertima kao posvetu Jacksonu i oboljelom basistu Mikeu Porcaru.
Manuela Run, How Many Times i Carmen još su tri slatkiša koje Toto na koncertima nisu izvodili cijelu vječnost. Pogotovo Carmen, gdje vokal dijele Paich i Williams, zvuči fantastično, nosi posebnu energiju i karizmu. Carmen s albuma “Isolation”, koji je izašao 1984., u originalu je uz Paicha otpjevao Fergie Frederiksen. Williams je ponovno dobro pogodio original, iako je određene visoke linije prilagodio, a malo mu je pomogla i izvanredna Jenny Douglas McRae.
Do kraja smo čuli još dva hita iz ostavštine Toto. Stop Loving You, gdje je na kraju svojih pet minuta dobio bubnjar Simon Phiilips, uz pratnju Lukathera i Easta pokazao je nekoliko izuzetnih vragolija iz svog bogatog repertoara. Začuo se uvodni klavirski akord….Hold the line. Njihov prvi singl s prvog albuma zvanog Toto. Jedno od tri najprepoznatljivija ostvarenja Toto. U prvi plan istupila je Jenny Douglas McRae i zajedno s Willamsom dočarala drugačiju, ali još uvijek ukusnu verziju ove skladbe. Tamo gdje se pjesma u originalu završava, razvuku je, a slijedio je Lukatherov školski sat koji nije značio ni manje ni više nego potpuno otkrivenje teorije šest žica. Posluživ je izuzetnom solažom kojoj na veselje prisutnih nije i nije bilo kraja. Stvar se polako stupnjevala do vrhunca, a Luke je plovio od profinjenih, mekano jaučućih pažljivo utkanih tonova do prave oluje rušilačke erupcije arpeggia urezanih svjetlosnom brzinom. No Lukeova lekcija nije zaključila skladbu, jer ju je nastavila vokalna ekshibicija Jenny Douglas McRae, što je značilo da je tako nadograđena Hold The Line jedan od čarobnih vrhunaca koncerata Toto na trenutnoj turneji.
Nakon odlaska s pozornice i bučnog odobravanja mase Toto su se vratili. Na redu je bila Africa. I ovdje su si dopustili slobodu i začinili događanje za sebe i za sve prisutne. Africa je premašila deset minuta i ponudila obilje zabave. Nathan East je naime odsvirao superiornu solo točku i zatim se zabavljao s publikom, koja je ponavljala njegove napjeve. Odziv je bio više nego odličan i Africa je dosegnula neku novu dimenziju koju na koncertima još nije bilo moguće čuti. Na ovoj su turneji Toto koncert zaključili klasikom Home Of The Brave s albuma The Seventh One. Još jedna epska kompozicija ostavštine Toto, koja je rasprodanu Open Air Arenu dovela do završnog deliriја. U prvi plan istupila je upečatljiva gitarska fraza Stevea Lukathera, poduprta Porcarovom zavjesom sintisajzera, za koju bi prosječni AOR bend ubijao od sreće da mu je ikad pala na pamet. Njome su Toto završno raspoloženje koncerta doveli do teatralnog krešenda!
Nakon takvog doživljaja s perfekcionistima Toto čovjek je napunjen novom energijom. Nakon koncerta smo na licima prisutnih primijetili zadovoljstvo i odobravanje. Toto za sljedeću godinu najavljuju opsežniju turneju povodom svoje 35. obljetnice. U nadi da će se to doista i ostvariti, mi prisutni još ćemo dugo prizivati uspomene na perfektan nastup u Beču.
autor teksta o sastavu Toto: Matej Čerič (i Aleš Podbrežnik)
autor uvodnog teksta i teksta o sastavu Opus: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Only the Children
2. Hydra
3. St. George and the Dragon
4. Rosanna
5. Lea
6. Could This Be Love
7. I Won’t Hold You Back
8. We Can Make It Tonight
9. Pamela
10. Human Nature
11. Manuela Run
12. How Many Times
13. Carmen
14. Stop Loving You
15. Hold the Line
—bis—
16. Africa
17. Home Of The Brave
Galerija slika




























































