Helloween s posebnim gostima Beast in Black
Srijeda, 19. 11. 2025.
Unipol Forum, Milano, Italija
“40 godina prošlo je kao tren”
Odlazak na ovaj koncert bio je putovanje usamljenog jahača. Svi uobičajeni kandidati bili su zauzeti nečim važnijim, a ja si jednostavno nisam mogao dopustiti da propustim koncert power metal heroja moje mladosti, koji se održao u relativno bliskom Milanu u sklopu turneje 40 Years Anniversary. Četrdeset godina. Vau! Uglavnom rasprodani koncerti u najvećim koncertnim dvoranama u karijeri Helloweena i oduševljeni komentari obožavatelja najavljivali su pravi spektakl.
Put je prošao uz slušanje opskurnijih stvari iz Helloween diskografije i upoznavanje s Beast in Black setlistom. Smještaj u sobu prošao je glatko, za razliku od naručivanja taksija najbeskorisnijom aplikacijom pod suncem, ne bih joj ovdje radio reklamu.
Pred Unipol Forum stigao sam kojih pola sata prije koncerta i stvarno je bilo lijepo vidjeti duge redove metalskih stvorenja koja su se kroz različite ulaze vijugala u dvoranu. Nakon brze kupnje tour majice i osvježenja pivom po začinjenoj cijeni uputio sam se pogledati finsko-međunarodne disko metalce Beast in Black, koji na turneji obavljaju funkciju vrlo posebnih gostiju. Bend je nakon izbacivanja iz Battle Beast 2015. osnovao finski gitarist Anton Kabanen, koji po uzoru na prethodni bend i dalje skrbi za sav autorski materijal. Glazba Beast in Black nije mi nepoznata, njihov prvi singl Blind and Frozen prava je majstorija eurovizijskog metala. Do sada su izdali tri albuma, a setlista bila je mješavina skladbi sa sva tri i dva singla s nadolazeće ploče, nazvanih Power of the Beast i Enter the Behelit. Tijekom njihova nastupa dvorana je bila gotovo do pola puna, što dokazuje da su dečki već stekli prilično lijepu bazu obožavatelja.
Usred turneje grupu je napustio gitarist Kasperi Heikkinen, a uskočio je Daniel Freyberg, koji je neko vrijeme bio gitarski partner preminulog Alexija Laihoa u Children of Bodom, a kasnije u Bodom After Midnight. Daniel je cijeli set navodno naučio u samo četiri dana, što svjedoči o visokoj kompleksnosti glazbe Beast in Black. Ono što je odmah bocnulo uši bile su snimljene klavijature i zborovi. Takve stvari me stvarno ner…..ju. Yannis Papadopoulos je lud vokalist, ali što će mi to, kad sam u svakom refrenu čuo petnaest Yannisa. Klavijature, semplovi i beatovi pokrivali su 75% zvučne slike, takav “koncert” stvarno nema smisla. Publika je uživala, bend također, ali to nije to. Jebi ga.
Kratka pauza za pivu, a onda je Robbiejev Let Me Entertain You najavio zvijezde večeri, veteranske metalske bundeve. Dvorana se gotovo napunila, po mom sudu bilo nas je kojih 12.000. Lijepa brojka za Helloween, mislim da su ovom turnejom preskočili veličinu ili dvije.
Počelo je megastično, pomalo zaboravljenom Hansenovom skladbicom March of Time s drugog Keepera. Iznenađujuće su vokalne snage udružili Kiske i Deris, jer su na dosadašnjim turnejama obično solo odpjevali komade iz svog razdoblja u bendu, a zajedno su otpjevali tek poneku baladicu i poneki duži ep. Udarac je bio silovit i publika je odmah nadogradila događanje visokom energijom i angažmanom. Nakon završetka komada prvi je put nastupio animirani Čuvar sedam ključeva, koji je tijekom koncerta imao ulogu naratora, ističući ključne događaje u karijeri benda. Dueti su se nastavili i u sljedeća tri komada, a kasnije i tijekom koncerta. Setlista je bila lijepo uravnotežena, oduševljenje je malo splasnulo tek kod četiri kompozicije s najnovijeg albuma Giants and Monsters (recenzija ovdje). Kod 22 izvedene pjesme te su četiri zapravo dobro došle kao predah.
Osobni vrhunci: oba komada s Hansenom na vokalu, posebno Heavy Metal (Is the Law), koji je izazvao pravu ludnicu. Akustični trojac (Pink Bubbles Go Ape, In the Middle of a Heartbeat, A Tale That Wasn’t Right) s Derisom i Kiskeom, dok su ostali otišli na cigaret-pauzu. Hell Was Made In Heaven (da se Grosskopf slučajno ne bi raspukao, jedna njegova skladba ipak mora biti na popisu). Luda izvedba March of Time. Kiskeov dvojac Twilight of the Gods i Eagle Fly Free.
Sva tri vokalista u izvrsnoj su formi, a koristi im to što se ne moraju naprezati cijeli koncert. Izuzetno su naučili sve vokalne izmjene i vidi se kako cijeli bend uživa na pozornici. Nikakvih matrica, nikakvih efekata na vokalima, samo sirova živa energija benda koji je prošao sve i više od toga. I Kiske i Deris kod najtežih vokalnih dijelova malo prevare, ali tu nema skrivanja, to rade samouvjereno i uz osmijeh. Pohvale i čestitke ritam sekciji, Grosskopf i Loeble dvojac su iz pakla koji drži tu neman od benda na nogama. O gitarskim vragolijama Weikatha i Hansena nema se više što napisati, počasno spominjanje ide Saschi Gerstneru, koji je nakon 23 godine u bendu i dalje “taj novi gitarist”. Majstor svog zanata, koji uz ostale veličine u bendu ostaje skromno u sjeni. Što je kod njegovih dva metra visine i očajno ružnih fluorescentnih gitara koje koristi vjerojatno teško.
Nakon pomalo zasićenog i statičnog koncerta prije dobre tri godine u Beču ovo je bio dobrodošao povratni udarac i podizanje forme. Doduše, emotivno nije nadmašio povratnički koncert u Bratislavi 2017., ali je izborom komada dokazao da Helloween u putnoj torbi imaju još i još zaboravljenih kompozicija koje u idućim godinama mogu uvrstiti na popis izvođenja. Dodatne mogućnosti nude vokalne kombinacije koje se naslućuju na ovoj turneji (Future World su otpjevala sva trojica, a Universe (Gravitiy for Hearts) Kiske i Hansen).
Još će trebati otići na koji koncert, jer jedina pomalo zabrinjavajuća stvar bio je izgled šefa grupe, Michaela Weikatha, koji stvarno ne izgleda najzdravije.
Nadahnjujuće, oduševljavajuće i nadzemaljski, Bundeve vladaju!
Tekst i fotke: Igorac
