Le Orme – Michi dei Rossi i Aldo Tagliapietro o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti grupe (20

0 5

Datum intervjua: 04.10.2007

Krajem šezdesetih zasedba Le Orme još je svirala psihodeličnu glazbu koja nije bila osobito zanimljiva ni inovativna. Početkom sedamdesetih, nakon odlaska gitarista, postali su moćan trio. Mnogi su ih zvali talijanskim Emerson, Lake and Palmer, no bilo bi nepravedno tako ih opisati. U dugoj karijeri stvorili su hrpu izvrsnih i inovativnih albuma i prema većini stručnjaka (uz Premiata Forneria Marconi i Banco del Mutuo Soccorso) spadaju u talijansku svetu trojku progresivnih sastava. U devedesetima su se nakon nekoliko komercijalnije usmjerenih albuma ponovno vratili putevima stare slave i oduševili sve svoje sljedbenike. Za Rockline su razgovarali legende Aldo Tagliapietra (vokal, bas, gitara, sitar) i Michi dei Rossi (bubnjevi, udaraljke).

Rockline: Prvo da kažem da sam veliki ljubitelj talijanskog progresivnog pokreta. Gdje vi vidite sebe unutar tog pokreta, što se tiče važnosti i konzistentnosti? Meni se osobno oduvijek činilo da Le Orme ima najkonzistentnije dobre albume od svih talijanskih sastava.
Le Orme: U Italiji su tri progresivna sastava najvažnija. To su PFM, Banco i Le Orme. Svi su otprilike na istoj razini. Sve ovisi o slušateljima i njihovom ukusu. Nekima je draži PFM, nekima Banco,…

Kakav je bio vaš odnos s drugim sastavima iz Italije, kao što su Banco, PFM, Balletto di Bronzo, Quella Vecchia Locanda…?
S tim sastavima smo prijatelji i često se negdje sretnemo i družimo. To vrijedi za sve osim Quella Vecchia Locanda, koji trenutno ne nastupa uživo.

Jeste li ikad razmišljali o tome da s tim sastavima surađujete na zajedničkom projektu?
Ponekad zajedno nastupamo, a ako misliš na ploče, zasigurno bismo voljeli s nekim surađivati, ali zasad nismo uspjeli, jer je ponekad teško uskladiti rasporede.

Kakvi su na početku bili vaši utjecaji? Mnogo ljudi kaže da ste bili prilično pod utjecajem Emerson, Lake and Palmer, a ja osobno osim česte upotrebe Hammond orgulja i činjenice da ste nastupali kao trio ne vidim velike sličnosti.
Emerson, Lake and Palmer su nam zasigurno bili jako dragi, ali naša je glazba prilično drukčija. Na početku, kad smo postali trio, slušali smo puno Nice ploča samo za vježbu. Možda je to razlog zbog kojeg nas novinari tako rado uspoređuju s Emerson, Lake and Palmer.

Zanima me i nešto u vezi vaših tekstova. Kako ste birali i još birate teme za tekstove na albumima? Na primjer Felona e Sorona. Kako je nastao taj koncept?
U sedamdesetima smo prvo napisali glazbu, tek onda tekstove. Inspiraciju za tekstove dobili smo iz glazbe. Sad pišemo glazbu i tekstove istodobno. Za nas je album Felona e Sorona bio neka vrsta eksperimenta. U Engleskoj je bilo puno sastava koji su izdavali konceptualne albume, ali u Italiji je to bilo prilično novo.

Kako ste se odlučili za izvođenje akustičnije glazbe, na primjer na albumu Florian? Je li to bilo planirano ili je išlo o prirodnom tijeku?
Nikad se nismo voljeli ponavljati. Volimo stvarati različite albume, volimo eksperimentirati. To smo rado radili. Željeli smo napraviti nešto što je za nas bilo novo. Ideja za akustičnu izvedbu bila je Tonijeva (Antonio Pagliuca).

Mislite li da su talijanski progresivni sastavi u osamdesetima morali stvarati pristupačniju glazbu? Ili tržište jednostavno nije bilo otvoreno za progresivne sastave poput vas?
Osamdesete i dalje zovemo mračnim razdobljem. Najbolje smo stvari napravili prije nego što nas je disco glazba maknula sa scene. Bili smo zbunjeni. Što se događalo? Što je bilo ispravno? Što krivo? Bilo je jako teško. Jedina mogućnost za preživljavanje bila je pisati jednostavnije stvari. Radilo se o preživljavanju.

Možete li reći zbog čega je otišao Toni Pagliuca?
O tome ne volimo govoriti. Takve se stvari jednostavno dogode.

Nakon njegova odlaska činilo se kao da je Le Orme iznova oživio. U glazbi je potpuno nova energija. Biste li rekli da se njegov odlazak pokazao ispravnom odlukom?
Da. Odluka je bila dobra i za nas i za njega.

Kako biste usporedili vašu noviju glazbu s albumima iz sedamdesetih? Ja primjećujem puno sličnosti između stvari poput Florian i određenih skladbi na Elementi i Il Fiume.
Da, u pravu si. Ponovno smo pronašli ono što je nekad bilo naše. Vratili smo se korijenima. Sad se osjećamo jako slobodno.

Posljednjih godina (posljednjih petnaest godina) puno se govori o preporodu simfonijske progresivne glazbe, na primjer sa sastavima poput The Flower Kings i Spock’s Beard. Vidite li sebe kao dio tog preporoda? Kakvi vam se čine takvi sastavi?
Neke slične sastave susretali smo na progresivnim festivalima. Jako su dobri i smatramo da nije riječ o revitalizaciji. Njihova je glazba prilično moderna i smatramo da je riječ o novoj progresivnoj glazbi.

Smatrate li da je publika danas manje ili više otvorena za glazbu vašeg kova? Pritom ciljam prvenstveno na publiku na progresivnim festivalima.
Ljubitelji prog glazbe vrlo su prijemčivi i otvoreni. Publika na NEAR festu bila nam je jako draga. Slično je bilo u sedamdesetima u Italiji. Na žalost, trenutno to više nije tako. Sada je progresivnim sastavima u Italiji prilično teško.

Planirate li kakav nastup u Sloveniji, ili barem u njezinoj blizini? Znam da ste jednom već nastupili u Kopru.
Sad zaključujemo ljetnu turneju, poslije toga ćemo uzeti predah, a zimi bismo voljeli imati nastupe po klubovima.

Imate li kakve planove za novi album?
Trenutno nema planova za novi album. Trenutno pripremamo koncert s NEAR festa jer će iz njega vjerojatno nastati live album.

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići