Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavač: Castle Communications
Izdanje: 1988
“Live In Moscow” je dokument koji je bio prekretnica i za Uriah Heep i za sam pokret rock glazbe. Uriah Heep bili su naime prvi “zapadni” bend koji je imao petlje otići na turneju po Sovjetskom Savezu (i tamo preživjeti).
Ujedno je to vrlo važan dokument koji je bendu pomogao da prebrodi još jedno krizno razdoblje, za koje je kriva stalna nestabilnost postave u prvoj polovici osamdesetih, na krilima radikalnih promjena glazbenog smjera. Nakon fijaska s albumom “Equator” (1985), Uriah Heep opet su se našli na tvrdom tlu stvarnosti i konačno se pomirili s time da je njihovo vrijeme pisanja i jurcanja za multi-million seller hitovima davno umrlo još u sedamdesetima. “Equator” je bio ploča silom natjerana u lov na zaradu i posljednji takav pokušaj, u velikoj mjeri iznuđen i od tadašnje izdavačke kuće Sony BMG Records. Tako su nakon bijednih rezultata koje je dao “Equator” bend napustili pjevač Pete Goalby i klavijaturist John Sinclair. Bend je opet bio na tankom ledu opstanka. Uhvatio se novih audicija i u redove primio najprije klavijaturista Phila Lanzona (ex-The Sweet, Grand Prix), a za njim je kao novi pjevač prazninu popunio Kanađanin Bernie Shaw (ex-Stratus, Grand Prix). Kako se kasnije pokazalo, bend u postavi Mick Box (gitara), Trevor Bolder (bas gitara), Lee Kerslake (bubnjevi), Phil Lanzon (klavijature) i Bernie Shaw (vokal) tako je napokon našao sudbonosnu stabilnost i izdržao u toj postavi sve do siječnja 2007. (gotovo 20 godina!!!), kada je bend zbog zdravstvenih problema napustio Lee Kerslake.
No vratimo se na početak 1988., kada su Uriah Heep u spomenutoj postavi krenuli u Sovjetski Savez i samo na moskovskim koncertima svirali pred ukupno 180.000 ludih fanova. Bend je složio set listu od klasika kojima je dodao skladbe s albuma “Equator”. Najvažnije je pritom bilo to što je publici predstavio potpuno novi zvuk. Riječ je o jednom od najtvrđih i najglasnijih koncertnih izdanja Uriah Heep, koje je ujedno najavilo i buduću glazbenu i zvučnu viziju benda, što se tiče skladanja studijskog materijala.
“Live In Moscow” je ulovljen trenutak ponovnog oživljavanja benda, koji po reprezentativnosti nije baš najobjektivniji, jer je “Live In Moscow” potvrdio da su Uriah Heep konačno obračunali sa svojim zlatnim klasičnim vremenima. Klasici Bird Of Prey, The Wizard, Stealin’, July Monrnig i Easy Livin’ pod palicom nove postave dobili su otrovno navijen riffovski zvuk, koji nosi glavninu melodije u dominantnoj poziciji, odlučno dominantan čak i nad dotad uvijek ravnopravnim klavijaturama. Kao protuteža riffovima grme i Kerslakeovi bubnjevi s naglašenom bučnom intenzivnošću. Vokal Bernieja Shawa može se pohvaliti izvanrednom raznolikošću i velikom sposobnošću artikuliranja boje. Shaw skreće pozornost na svoj veliki pjevački kalibar i potencijal koji je donio u bend. Sjajan je u July Morning jer ima profinjen, suptilan dodir, a s druge strane i sposobnost da intenzivno eksplodira u AOR/hard rock ruhu osamdesetih, poput Too Scared To Run, Corina ili Pacific Highway, kojima majstorski dodaje atribut melodičnosti kakav, recimo, David Byron nikad nije posjedovao. Naravno, vremena su se posve promijenila. Nova postava Uriah Heep igrala je puno više na kartu snage nego na kartu raspoloženja. Trenuci psihodeličnih odleta za koje je nekoć brinuo Hensley sa svojim Hammond zvukom posve su nestali. Uriah Heep ipak su zadržali jedan od svojih najprepoznatljivijih atributa. To je savršenstvo melodičnih višeglasnih vokalnih harmonija, kojima su vrhunski opremljene baš sve skladbe s ovog koncertnog snimka.
“Live In Moscow” donosi učvršćivanje veza kroz uigravanje novog članstva postave na pozornici, pa tako predstavlja odličan okidač za sva daljnja studijska djelovanja benda, što je potvrdio već iduće godine odličan svježi studijski uradak benda “Raging Silence” (1989).
Uriah Heep su tijekom te turneje snimali više koncerata. Od snimljenog materijala odabrali su samo deset skladbi. Na novoizdanom remasteriranom izdanju Castle Communications (1998) na “Live In Moscow” dodani su još Gypsy, Rockarama i Heartache City. Slušatelj tako dobiva malo realniji uvid u atmosferu samog snimka. Unatoč tome, nekoliko stvari još uvijek nije uključeno u ovaj dokument. Nedostaje, primjerice, Look At Yourself, koji je izdan kao bonus komad na nekim verzijama studijskog albuma “Raging Silence” (1989). Tko zna? Možda jednog dana dočekamo izdanje jedne od cjelovitih koncertnih večeri te legendarne Uriah Heep turneje (u obliku dvostrukog CD-a). Do tada taj manjak možemo ublažiti s “Live In Moscow” bratom blizancem “Still ‘Eavy, Still Proud” (1990), na kojem se nalaze neke od moskovskih izvedbi za koje na “Live In Moscow” nije bilo mjesta.
Kao što rekoh. “Live In Moscow” za slučajne znatiželjnike ili za sve koji tek žele upoznati opsežan repertoar benda nije najsretniji izbor kad je riječ o reprezentativnosti samog benda, ali je istodobno koncertni album s jedinstvenom scenskom atmosferom, jedinstvenom “Equator” set listom – jednom od rijetkih na kojoj nema Lady in Black – i zato u zbirkama pravih fanova benda ne smije nedostajati. Bend je prilikom posjeta Mihailu Gorbačovu pritisnuo gas do kraja i poslužio zvuk oštrine koju ni kasnija koncertna izdanja Uriah Heep, poput “Spellbinder” (1996), teško nadmašuju.
Postava
Bernie Shaw – vokal
Phil Lanzon – klavijature
Mick Box – gitara
Trevor Bolder – bas gitara
Lee “The Bear” Kerslake – bubnjevi
Popis pjesama
1. Bird Of Prey
2. Stealin’
3. Too Scared To Run
4. Corina
5. Mister Majestic
6. WizaWizard
7. July Morning
8. Easy Livin’
9. That’s The Way That It Is
10. Pacific Highway
Trajanje albuma: 48:56
BONUS PJESME S REMASTERIRANOG IZDANJA IZ 1998.:
11. Gypsy
12. Rockarama
13. Heartache City
