Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Air
Izdavač: Virgin Records
Izlazak: year
Trajanje: 46:06
Ocjena: 4/5
“Love 2” je najnoviji i za mnoge dugo iščekivani uradak svjetski priznatog francuskog glazbenog dueta Air, kojeg već petnaest godina čine elektronski zaljubljenici Nicolas Godin i Jean Benoit Dunckel. Ovoga su se puta majstori ambijentalnih prostranstava odlučili za nešto eksperimentalniji pristup u usporedbi s lakšim prethodnikom “Pocket Symphony” (2007), koji u osnovi ipak zadržava isti recept. On se temelji prije svega na opsežnoj upotrebi prostranih zvučnih zavjesa i sintetički obojenih tekstura kojima polako grade raznovrsna raspoloženja. Ona većinom blagotvorno i umirujuće djeluju na svakog slušatelja koji im se spreman dovoljno prepustiti.
Većina kompozicija na albumu u njihovoj pustolovnoj tradiciji sadrži obilje raznovrsnih glazbenih elemenata, koji se protežu od elektronske glazbe, tehna, psihodeličnog rocka do krautrocka, što znači da i ovoga puta najviše duguju sintisajzerskoj tehnologiji sedamdesetih predvođenoj pionirima poput Vangelisa i Jean Michela Jarrea. Ljubitelji instrumenata s tipkama lako će uočiti šarenu upotrebu “arheoloških iskopina” poput Korga MS20, Wurlitzera i Vocodera, na kojima Dunckel nikako ne štedi. Mjestimice ponovno ubacuju i elemente jazza, iako bez nekog posebnog naglaska na improvizacijama.
Usprkos naglašenoj eksperimentalnoj naravi albuma, pomalo ironično, na njemu se može naći i nekoliko njihovih najpristupačnijih ostvarenja, predvođenih pjesmom “Sing Sang Sung”. Takva, u pop vode usmjerena iznenađenja svakako se pobrinu za ugodan kontrast unutar šarolike, ali smisleno i s osjećajem odsvirane zbirke elektronskih zvukova i širokih sintetičkih zavjesa uz koje pojedini gitarski izljevi većinom igraju popratnu ulogu. Najzanimljivije kod “Love 2” jest to što je druga polovica albuma osjetno bolja od prve. Svakako je to puno bolje nego da je obratno. Sve su skladbe međusobno posve raznolike i ujedno se ponose posve raznovrsnim raspoloženjima, što je u slučaju glazbene tradicije Air ujedno i najvažnije.
“Do The Joy” je pomalo neobičan otvarač albuma s razasutim sintisajzerskim teksturama i distordiranim gitarskim efektima. Zbog ne previše usredotočene izgradnje nekog učinkovitog ambijenta spada među manje zanimljive trenutke albuma. “Love” s druge strane polako i uspješno gradi na polaganju ambijentalnih tekstura. Nakon duže izgradnje razvije se iznimno ugodna melodija. Svoje svakako pridonosi i inteligentna upotreba glockenspiela. To je jedna od onih skladbi koja polako raste sa svakim novim slušanjem. “So Light Is Her Footfall”, koja je izabrana za prvi singl albuma, prva je skladba za koju se može reći da se ponosi izrazito lirskom dinamikom. Njezina se struktura temelji na klaviru i širokim simfonijskim aranžmanima, dok gitaristički finesi unose lagani funky prizvuk.
“Be A Bee” je jedan od manje posrećenih eksperimenata, koji zvuči kao nešto što baš ne bi očekivao od Air, jer više podsjeća na glazbu za TV dokumentarac ili uvodnu špicu neke akcijske serije. Središnji motiv je doduše zanimljiv, ali kompoziciji kao cjelini pomalo nedostaje varijabilnosti. “Missing the Light of the Day” još je jedna zanimljiva skladba za koju se može reći da se ponosi nekim posve unikatnim zvukovima i šarolikom upotrebom pentatonskih ljestvica. Tu su ponovno izraziti utjecaji funka pa i world glazbe, dok vokalne harmonije preko vokodera zvuče izuzetno romantično. Takva kombinacija najviše podsjeća na rane albume legendarnog Briana Ena. Naravno, ništa takvo što bi slušatelja odvelo u nirvanu, ali svakako nešto čemu vrijedi prisluhnuti.
“Tropical Disease”, u kojoj se prvi put mogu uočiti i elementi jazza, najduža je skladba na albumu, a ujedno i jedna od najboljih. Za stvaranje takvog tipa kompozicije svakako je potrebna visoka razina kompozicijskog znanja i glazbenog integriteta, što znači da se tu najbolje pokazuje izniman stvaralački potencijal ovog kultnog dueta. Stvoriti skladbu koja istodobno može oduševiti ljubitelje glazbenog eksperimentiranja i širu publiku oslanjanjem na dinamiku među pojedinim instrumentima, inovativnu upotrebu vokodera i profinjeno polaganje sintisajzerskih zavjesa, naime, nije mačji kašalj. Kompozicija u osnovi zvuči kao dvije skladbe spojene u jednu. Prvi dio je gotovo poskočan, a s vremenom se pretvara u hipnotičko-ambijentalan kolaž.
“Heaven’s Light” je po kvaliteti definitivno jedna od izdvojenih skladbi na albumu. Ujedno je vjerojatno i njegov najmirniji trenutak sa širokom upotrebom udaraljki, naprednim razvojem ambijenta (osobito u srednjem dijelu) te božanskim vokalizacijama. To je primjer odlične ambijentalne skladbe za svaku priliku. “Night Hunter” je još jedno zanimljivo instrumentalno ostvarenje s dopadljivim ritmom i utjecajima world glazbe. Za njezin je uspjeh presudno bilo prije svega križanje elektronskih soundscapea i klavirskih začina. Brojni klavirski aranžmani i upotreba tradicionalnog japanskog glazbala koto (ili popularno – ležeće harfe) pomalo podsjećaju na instrumentalnu praksu koja je prevladavala na prethodniku “Pocket Symphony”. Kombiniranjem vedrog ambijenta i smirenog tempa Air se ponovno klanjaju svojoj lakšoj strani.
Pop bombonica “Sing Sang Sung” nedvojbeno je najpristupačnija skladba u povijesti skupine. Tu treba posebno pohvaliti uvjerljiv doprinos gostujuće pjevačice. Vrlo jednostavna, ali uz pomoć zarazног refrena i elegantnih, većinom akustično-gitarskih ukrasa još kako učinkovita struktura čini je jednim od najzanimljivijih ostvarenja na albumu. “Eat My Beat” je najkraće ostvarenje na albumu. Ta je skladba dobar i više nego dobrodošao predah unutar ambijentalno-instrumentalno usmjerene druge polovice albuma. Razigrana upotreba Wurlitzera, pomiješana s agresivnim gitarskim pasažama, predstavlja Air u jednom od eksperimentalno, ali i rockerski najnadahnutijih trenutaka. Ujedno donosi i ugodnu melodiju na sintisajzeru.
“You Can Tell It To Everybody” je prekrasan trenutak potpunog ambijentalnog rasterećenja, koje slušatelja lako može uljuljati u stanje ugodne zanesenosti. Akustično-gitarski ukrasi odlično se uklapaju uz umirujući vokal i stvaraju raspoloženje koje je najprikladnije za romantičnu noćnu idilu. Središnja melodija ublažava svaki žalosni ili negativni osjećaj i slušatelja prevaljuje u neki posve umirujući prostor. “African Velvet” je s brojnim gitarskim segmentima, profinjenim bas linijama i upotrebom roga, koji dodaje nešto jazzovskog šarma, primjeren završetak ovog posebnog albuma, koji će se svakako upisati među bolja dostignuća ovog nadobudnog francuskog glazbenog dueta.
“Love 2” je oduševljavajuće ostvarenje, kojem je ipak potrebno nekoliko više slušanja prije nego što se doista smjesti u slušateljeve uši, jer nije toliko pristupačan “iz prve” kao rani albumi iz laboratorija kultnog francuskog dueta. Svi oni koji su željeli nešto drugačiji pristup od francuskih majstora elektronski usmjerene ambijentale ovoga će puta u svakom pogledu biti bogato nagrađeni, jer toliku eksperimentalnu nadahnutost već dugo nisu pokazali. “Love 2” svakako ima lijepe šanse da među ljubitelje Air privuče još poneke nove slušatelje s cijelog glazbenog globusa.
Postava
JB Dunckel – sintisajzer, klavir, glockenspiel, vokal
Nicolas Godin – gitara, bas gitara, koto, ritam mašina, tamburin, glockenspiel, vokal Joey Waronker – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Air
Popis skladbi
1. Do the Joy
2. Love
3. So Light Is Her Footfall
4. Be a Bee
5. Missing the Light of the Day
6. Tropical Disease
7. Heaven’s Light
8. Night Hunter
9. Sing Sang Sung
10. Eat My Beat
11. You Can Tell It to Everybody
12. African Velvet
