Lokacija: Beograd / Kalemegdan / Srbija
Datum: utorak, 17.06.2013
U travnju 1988. Iron Maiden krenuli su na do tada jednu od svojih najvećih turneja, Seventh Tour of a Seventh Tour, na kojoj su predstavljali tadašnji novi vrhunac svoje diskografske bere, Seventh Son of a Seventh Son. Kolosalna turneja, koja je trajala više od pola godine i na kojoj se bend bez dvojbe pokazao na vrhuncu svoje moći, završila je nakon 98 koncerata, a njezin je testament postao live zapis Maiden England, koji je bend snimio u studenom 1988. u Birminghamu. Prije dvije godine Iron Maiden odlučili su oživjeti to važno razdoblje svoje povijesti turnejom Maiden England World Tour 2012-2014. Turnejski kotačići zavrtjeli su se u lipnju 2012. u SAD-u, a njezin je kraj odmah iza ugla – posljednji koncert turneje velikani heavy metala odsvirat će 5. srpnja na festivalu Sonisphere u Knebworthu. Na jednom od posljednjih datuma turneje Iron Maiden su se opet zaustavili i u Beogradu, u idiličnom okruženju beogradske tvrđave Kalemegdan, koja zapravo leži u samom središtu grada, a istodobno je od njega izolirana pa nudi brojne mirne kutke. Jedan takav leži ispod zidina na ušću Save u Dunav, koji ovaj put nije bio miran, nego prokleto glasan, jer su mase već navirale pod pozornicu.
U pola osam okupljenu su kongregaciju u orgiju sotonističkog heavy metala poveli švedski zločesti momci Ghost. Uz zvukove zlokobnog simfonijskog introa na pozornicu je umarširalo svih pet Nameless Ghoula, a za njima i poglavar crkve Ghost i zvijezda pozornice Papa Emeritus II, koji je odmah pokupio gromoglasan pljesak i zviždanje odobravanja. Ghost su nas za početak bacili u godinu jedan, u godinu rođenja Antikrista, Year Zero, i Kalemegdan zavili u gustu, zloslutnu atmosferu retro heavy metala odnosno rocka protkanog đavolskim, okultnim temama. Njih podupire scenska prisutnost instrumentalnih duhova, a još više papinska audijencija Pape Emeritusa II, koji slatko zavodljivim glasom i teatralnim gestama ukrade baš svu pozornost. Srpskoj se publici još više omilio zbog brojnih obraćanja na srpskom. Nažalost, vokal je bio prilično loše ozvučen pa bogohulni tekstovi nisu došli do izražaja kao inače, ali se instrumentalna petorka iskazala, osobito gitaristi s jednostavnim, ali snažnim rifovima te bubnjar, koji je iz minimalnog seta bubnjeva izvukao stvarno golemo. Ghost su doživjeli prilično topao odziv, što je za predgrupu Iron Maiden prije iznimka nego pravilo, a stvarno je zanimljivo vidjeti da je Šveđanima uspjelo toliko popularizirati Sotonu, Lucifera i zlo da staro i mlado pjeva stihove poput »Lucifer/We Are Here/For Your Praise/Evil One« i slične. Ghost su se od Kalemegdana, koji se već polako utapao u tamu, oprostili hitom albuma Infestissumam Monstrance Clock. Papa Emeritus II za papu!
Dok su se pripremale scene za Device, među oblacima je akrobacijama zabavljao Pilatus, a pri prijelazu dana u noć kalemegdanske su zidine osvijetljene svjetlima, što je koncertu dodalo još jednu zaista zadivljujuću kulisu. Publikom je zašumjelo kad se iz zvučnika javio klasični najavljivač koncerta, UFO-ova himna Doctor Doctor, a i posljednje su kočnice popustile nakon stiha »Seven deadly sins/Seven ways to win/Seven holy paths to hell/And your trip begins«, kad je naše sat i pol dugo putovanje počelo spektakularnim uvodom uz nezaboravnu klasiku sa Seventh Son, Moonchild. Od Iron Maiden smo se već navikli (i razmazili) da možemo očekivati samo vrhunske nastupe, a beogradski se u tom pogledu posebno nije izdvajao. Bend je od prve note zaurlao u žestok nastup pun heavy metal akrobacija okrunjenih fenomenalnom energijom baš svih na pozornici. Upravo je to odlika koja je Maiden podigla među najveće, gdje i danas ostaju, unatoč tome što se članovi benda već konkretno približavaju jeseni života. I iako u poštovanim godinama, Bruce, Steve, Adrian, Dave, Nicko i Janick lijevom rukom nadmašuju upola mlađe od sebe. Neprekidno besprijekornu predstavu prekinuo je samo pomalo promašen harmonijski uvod u Can I Play With Madness, no inače u Maiden live setu jednostavno nema mjesta za pogreške, i to unatoč tome što se na pozornici cijelo vrijeme nešto događa; ne samo mladenačko divljanje, nego i neprestano mijenjanje back dropova, zadivljujuća igra svjetala, pirotehnički izljevi i jasno – Eddie! Besmrtni se maskota ovaj put pojavljuje u čak tri inkarnacije; tijekom Run to the Hills s Janickom pleše u obliku generala Custera, tijekom najepskijeg dijela koncerta, desetominutnog-kožu-ježećeg-i-orgazmičnog Seventh Son of a Seventh Son, iza Nicka se diže Eddie pisar, a za kraj redovnog dijela pojavljuje se najimpozantniji Eddie s naslovnice albuma Seventh Son.
U usporedbi s prvim dijelom turneje skupina je setlistu ovaj put malo protresla. Umjesto Afraid To Shoot Strangers oduševio je izvanredni Revelations, koncert su zaključili sa Sanctuary umjesto s Running Free, a nažalost je iz nepoznatog razloga otpao odlični The Clairvoyant. Unatoč tome Iron Maiden su jurili od hita do hita, i to u vrhunskoj formi, i instrumentalno i vokalno. Upravo je Bruce taj koji je dokazao da mu godine baš nimalo ne škode jer je još uvijek sposoban za nevjerojatan vokalni nastup, i baršunastim vokalom srednjeg ranga i visokim »air raid« sirenskim vriscima. Samo kod Aces High (razumljivo) više ne može ekstremno visoke dionice, koje su zato pomaknute niže, no to ne smeta. O instrumentalnoj petorci svako je rasipanje riječi besmisleno, jer je preplet njihovih instrumenata dovršen do srži, što se najbolje pokaže u najboljim trenucima koncerta, nezaboravnom epu Phantom of the Opera, a još više u bezvremenskim trenucima Seventh Son of a Seventh Son, gdje su tijekom instrumentalnih prijelaza, preplitanja gitarskih harmonija i Bruceove besprijekorne vokalne izvedbe (s čupercem à la Danzig, hehe) trnci trčali po tijelu. Oproštaj je opet stigao prebrzo, ovaj put s produljenim Sanctuary, a za oproštaj još uvijek obvezni pythonovski Always Look On the Bright Side of Life i zviždanje na putu do auta s dojmovima odličnog koncerta, pa čak i ako te čeka petosatna vožnja, a potom još osmosatna tlaka, na život se stvarno lakše gleda sa svijetle strane.
autor: Rok Klemše
fotografije: Nina Grad
GHOST:
1. Year Zero
2. Con Clavi Con Dio
3. Prime Mover
4. Stand By Him
5. If You Have Ghosts
6. Ritual
7. Monstrance Clock
IRON MAIDEN:
1. Moonchild
2. Can I Play With Madness
3. The Prisoner
4. 2 Minutes To Midnight
5. Revelations
6. The Trooper
7. The Number of the Beast
8. Phantom of the Opera
9. Run to the Hills
10. Wasted Years
11. Seventh Son of a Seventh Son
12. Fear of the Dark
13. Iron Maiden
— dodatak —
14. Aces High
15. The Evil That Man Do
16. Sanctuary
