Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Trapeze
Izdavač: Threshold
Izdanje: 1970
Trajanje: 40:14
Ocjena: 4/5
»Medusa« bio je drugi album kultnih britanskih hard rockera Trapeze, kojih se danas najčešće sjećamo kao prve profesionalne postave legendarnog pjevača i basista Glenna Hughesa (Black Country Communion, ex-Deep Purple, Black Sabbath), ali i nažalost već pokojnog gitarista Mela Galleya (ex-Whitesnake) te ‘zloglasnog’ bubnjara Davea Hollanda (ex-Judas Priest). »Medusa« izašla je iste godine kao i njihov prvijenac, no unatoč tome predstavljala je gotovo radikalno stilsko prozračivanje prema znatno bluesovskijim i funk rockerskim stilskim vjetrovima te gotovo potpuno napuštanje elemenata folka, psihodelije i simfonike. Nakon otpuštanja klavijaturista/flautista/gitarista Terryja Rowleya i pjevača/trubača Johna Johnsa Trapeze su do 1973., kad se Hughes ‘preselio’ u Deep Purple, djelovali u spomenutom triju, koji bi danas svakako predstavljao pravu zvjezdanu postavu, ali tada je riječ bila o praktički nepoznatim imenima jer komercijalnog uspjeha nije bilo ni na vidiku.
Unatoč tome što su još uvijek čekali da ih mase glazbenih ljubitelja zaista primijete, iza njih je stajala snažna potpora izdavačke kuće Threshold te basist/pjevač The Moody Blues John Lodge, koji je ponovno preuzeo produkciju. Izniman talent nedvojbeno je bio tu, samo ga je još trebalo izbrusiti, a »Medusa« je bila pravi korak u tom smjeru te ujedno izniman zrelosni i kvalitetni skok naprijed u odnosu na prvijenac Trapeze, koji je izašao tek nekoliko mjeseci prije. Nekoliko skladbi s ovog albuma, predvođenih pjesmama »Black Cloud«, »Your Love Is Alright« i »Medusa«, Hughes još uvijek izvodi na svojim samostalnim koncertnim nastupima, što znači da ga za njih vežu lijepe uspomene.
Kvaliteta pojedinih kompozicija na »Medusa« neupitna je i predstavlja izniman povijesni biser, ne samo za sve ljubitelje Deep Purple i Hughesove solo karijere, nego i za sve zaljubljenike u teški rock i blues rock. Hughesov već tada briljantan vokalni pristup, u kojem nije manjkalo američkih utjecaja soula i r’n’b-ja, na »Medusa« je postao još autoritativniji, jer ga pritom nije ometao na prethodnom albumu posve suvišni dodatni vokalist Johns. Album je i po atmosferi općenito znatno mračniji i udarniji od prethodnika, jer Galley ne štedi na ponudi rušilačkih gitarskih rifova, dok Holland beskompromisnim pristupom u rušenju bubnjarskog seta na svakom koraku dokazuje zašto je s godinama postao jedan od najcjenjenijih teškometalnih bubnjara svih vremena. Hughes je uz to velikim koracima napredovao i u ulozi izvrsnog, razmjerno inovativnog bas gitarista koji nije štedio na temperamentnim bas linijama.
»Black Cloud« je nostalgično obojen hibrid blues rocka i hard rocka u kojem se mogu osjetiti utjecaji skupine Free, tadašnjih prvaka na tom području. Moćan gitarski rif prate razigrani bubnjarski prijelazi, kravlja zvona i Hughesov razjareni vokal. Galley između toga na gitari posluži i kratkim, ali pikantnim bluesovskim solom Številne skladateljske finese koje resu ovu klasiku Trapeze Hughes je još dugo zadržao u svom skladateljskom izrazu. Kao i većina radova, ne samo na ovom albumu nego i u cijelom opusu Trapeze, sadrži tekst koji je daleko od bilo kakvog intelektualnog dosega jer se odnosi na srčane boli povezane sa susretima sa sudbonosnim ženama.
Više od osam minuta dugi »Jury« mogao bi se uvjetno označiti kao progresivni hard rock ili, još bolje, proto metal, jer uz sveopću udarnost sadrži podosta zanimljivih vremenskih prijelaza i naglih promjena tempa, od akustično obojenog uvoda nadalje, kad poput groma iz oblačnog neba upadne udarni, gotovo ‘Sabbathovski’ gitarski rif te sve zajedno odvede u izrazito mračne ambijentalne vode. Mladi Hughes ponovno briljira svojom emotivno nabijenom, a ujedno tehnički iznimno zahtjevnom pjevačkom izvedbom. Međudio, naizgled smiren akustični trenutak, tek je zatišje pred konačni ‘metalski’ izljev bijesa. »Your Love Is Alright« je prilično zabavan funk rock eksperiment u kojem Hughes uz pratnju poigravajuće gitarske fraze i isjeckanih ritmičkih finesa izvodi najbolju moguću imitaciju svog velikog mladenačkog idola Stevieja Wondera. Kraće bluesovske improvizacije dobro pristaju prilično otrcanom, seksualno nabijenom tekstu.
Na »Touch My Life« Hughes pokušava očarati slušateljstvo bluesovskim šarmom, što mu posve polazi za rukom, i kao bravurozni pjevač i kao energični basist, dok ga s vatrenim gitarskim finesama prati Galley, a Holland se bavi podivljalim, za ono vrijeme što je moguće bržim bubnjarskim krošeima. Kaotičan završetak namijenjen je ponajprije Hughesovu učinkovitom dosezanju visokih vokalnih frekvencija. »Seafull« je melankolična blues rock balada s ‘plačućim’ gitarskim pasažama uz koje se odlično uklapa Hughesova srcedrapateljna pjevačka izvedba. Nju povremeno prekidaju vatreni bubnjarski prijelazi, a većinu vremena vlada izrazito tužna atmosfera.
Na »Makes You Wanna Cry«, još jednom udarnom blues rockeru s funkovskim ritmičkim finesama, glavnu vokalnu inicijativu preuzima Galley, dok Hughes uz pratnju žestokih gitarskih pasaža i snažnih bubnjarskih finesa predano polaže zadebljane bas linije. Završna, naslovna skladba, dakle »Medusa«, klasik je i najpoznatije djelo na albumu, koje se opet može okarakterizirati kao proto metal odnosno progresivni hard rock, dok cijelo vrijeme vlada izrazito mračna i melankolična atmosfera. Mirnom i tajanstvenom uvodu na akustičnoj gitari slijedi postupan prijelaz u udarni dio, koji najavljuju punokrvni gitarski rif i Hughesovo razjareno pjevačko režanje, kad je jasno da njegovim problemima s prevrtljivim ženama nema kraja. Holland vatrenim bubnjarskim krošeima ponovno ruši sve pred sobom. Nagle promjene tempa i vremenski prijelazi između mirnih i udarnih dionica ove sjajne kompozicije vrlo su dobro izvedeni, dok Hughes ponovno, a osobito u dramatičnom završetku, oduševljava kao majstor vokalno-emotivne varijabilnosti.
»Medusa« bio je iznimno kvalitetan dokument Trapeze koji su se polako uspinjali i u samo nekoliko mjeseci napravili izniman zrelosni iskorak – od opskurne skupine koja je stilski još tražila samu sebe do energičnog hard rock banda sa srcem. Zanimljivo je kako su različite sudbine mnogo kasnije stigle ovaj kultni trio; Hughes sa solo karijerom i ‘zvjezdanom’ skupinom Black Country Communion i dalje doživljava lijepe uspjehe, Galley je već nekoliko godina pokojnik, dok Holland u vrijeme ove recenzije još uvijek čeka da ga puste iz zatvora, gdje sjedi zbog pokušaja pedofilskog napada na svog glazbenog učenika.
Postava
Glenn Hughes – vokal, bas gitara, klavir
Mel Galley – gitara, prateći vokal
Dave Holland – bubnjevi
Produkcija
John Lodge
Popis skladbi
1. Black Cloud
2. Jury
3. Your Love Is Alright
4. Touch My Life
5. Seafull
6. Makes You Wanna Cry
7. Medusa
