Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Siddharta
Izdavač: KifKif
Izdanje: 2003
Trajanje: 59:40
Ocjena: 5/5
Dvije godine nakon izlaska drugog albuma “Nord” Siddharta je dosegla vrhunac svoje karijere. I to s nasljednikom, trećim albumom po redu, jednostavnog, ali zagonetnog naslova “Rh-” (2003). Već u tekstu koji se bavi detaljnijim osvrtom na sam album “Nord” (RockLine recenzija OVDJE) utvrđeno je da je Siddharta pri komponiranju tog albuma posegnula za profiliranjem kontrasta na relaciji naglašavanja gitarskih rifova, težnje za sve češćom integracijom programskih uzoraka i sintetizatorskih pozadinskih zavjesa, uključivanja simfonijskih elemenata, a u isto vrijeme Tomijev pečatni vokal, prepoznatljive karizme i boje, dobivao je sve veću izloženost.
“Rh-” je kopanje u smjeru koji je zacrtao “Nord”. Saksofon je praktički izgubio svaki značaj. Siddharta je pak dodatno navila gitarski riffing, koji djeluje već posve metalski i u produkciji naglašava masivnu zvučnu zavjesu. Uz nju su kontrastno napeli jedra popunjavanja harmonija zvučne slike uključivanjem gudačkog orkestra violina, viola i čela. I puhači su našli još više prostora u aranžmanima, a mračna i ledenog daha puna atmosfera, koju je prvi put korjenitije dozvao u život i ostvario prethodnik “Nord”, na “Rh-” djeluje još intenzivnije i grabežljivije. “Rh-” nudi još veće iskorištenje popunjavanja zvučnog spektra koje može postići i ponuditi programsko uzorkovanje. Ono je u skladbama “Rh-” integrirano na još profinjeniji način.
Jani Hace je u vrijeme nastajanja albuma “Rh-” postao stalni član postave. Toplo odjekujuće bas linije i razigrano dinamičan stil izuzetnog osjećaja za implantaciju melodije učinkovito pune prazan prostor koji nastaje između rifova i bubnjeva (vrlo učinkoviti primjeri značaja bas melodija su skladbe Rave ili Ciklon orka). U dijelovima gdje je riffing povučen, a suptilna snaga vokala naglašena, upravo je Haceova bas linija važniji element koji pomaže utjeloviti suptilnost i kontrastnu snagu prebacivanja raspoloženja između motiva. Zapravo je upravo bas posljednji dodir albuma “Rh-“, s prirodno zvučećim kolažima, kojih je bio pun recimo “Id” (1999, RockLine recenzija OVDJE) i kojima su se dečki nakon sedam godina vratili s albumom “Saga” (2009, RockLine recenzija OVDJE).
Do ove točke teksta mogli biste steći dojam da “Rh-” nije baš neki poseban album, ako mnogo toga što nudi možeš osjetiti već na “Nord”. No tada, u razdoblju nastajanja albuma “Rh-“, skupina se očito našla u pravo vrijeme na pravom mjestu, što se u karijeri dogodi samo jednom i nikad više. Izbacila je naime album slovenskih generacija. S uspjehom koji je konačno kapitalizirao kvalitetu i komercijalni potencijal prethodna dva albuma skupine i tako definirao Siddhartin “magnum opus”.
To ne znači da je skupina izbacila svoj najkvalitetniji album karijere, nego najvažniji, i album koji ti perolako iskoči iz svijesti na površinu na asocijaciju na riječ “Siddharta”. Siddharta je tu svoje skladbe uspjela, u smislu postizanja kompozicijske sažetosti i kompaktnosti koja ti krči put da uvjeriš plasiranjem same poruke vlastite art ekspresije, spojiti s optimalnim učinkom. Skladbe su optimizirane do te mjere da album djeluje kao da zabija hit za hitom kroz vlastitu minutažu. Prava mješavina melodije, urbano začinjena plasiranjem melankoličnih molskih linija, jasnih i jednostavnih trikova, s jednostavnim prelaskom kompatibilnosti na relaciji strofa-refren, kroz album “Rh-” djeluje zapravo bez greške.
U tim uvjetima je izražajna snaga prepoznatljivog Tomijevog vokala naravno dosegla maksimalno iskorištenje, zato je emocionalni naboj njegova pjevanja toliko bogatiji, još jasniji i osnovni element kojim album “Rh-” osvaja slušatelje na svoju stranu. Produkcija je dodatno uglačana, zaglađena, kontrasti još veći. Poslušaš samo uvodni Japan i sve je jasno. Vrhunac raspoloženja dosiže melodično dovršeni refren u svezi stupnjevanja atmosfere kroz strofu, slagalicu kontrasta agresivnog riffanja, složnih aranžmana za gudače, Tomijevog autoritativnog vokala i kompaktne ritmike. A tome slijede redom zapravo sve skladbe s “Rh-“, koje ne poznaju kvalitativno kolebanje. Bilo da je riječ o izgubljenoj ljubavnoj bitci Ring, Napoj s integracijom “B Mashina” puhača novog intenzivnog refrena. Sofisticiranoj i suptilno mračnoj baladi Sim Hae osjećajnog podavanja stihova, gdje je skok raspoloženja na višu razinu u refrenu dodatno istaknut. Tu je Kloner (u klasičnom izdanju uključen saksofon! – jedini trenutak albuma), kojemu se energijom približava Naiven ples u nastavku, pa duhovitiji trenutak albuma Rooskie, koji u zamisli odstupa od materijala ovog “hit na hit” albuma. Pa nove – srednje navijene atmosferične priče Rave i Ciklon orka. Poltonski agresivnije zamišljen riff, po uzoru na Metallicin Enter Sandman u T.H.O.R., koji bi s lakoćom zamijenio na poziciji br. 1 u rasporedu skladbi ovog albuma skladbu Japan. Srednji dio te skladbe (prijelaz između strofe i refrena) se energijom srhtavo mračnih razmjera (dijalog kontrasta šaptavo-renčavog i dijametralno suprotnog vrištanja vokala) čak približava nekim paralelama industrijalaca Laibach u pilastijim danima ere svog stvaranja. Refren skladbe T.H.O.R. jedan je od najintenzivnijih trenutaka albuma “Rh-“.
U definiranoj usmjerenosti kovanja većine skladbi albuma “Rh-” odstupa Venom, koji sadrži zrnce eksperimentalnog razigravanja, a u isto vrijeme upravo s više motiva djeluje kao trenutak kad se cijeli album odvrti u dobre četiri minute glazbe.
Zanimljiva je činjenica da Siddharta nikad nije tako jaka s engleskim stihovima kao sa slovenskima. Prepoznatljivi duh skupine vrlo brzo blijedi kad se pokuša nositi s engleskim stihovima. Tomijev vokal u takvim okolnostima postaje previše sličan drugim vokalima. Zašto se skupina odlučila za uporabu engleskog u skladbama Marslander i Etna, ne znam izravno odgovoriti. Jednostavan odgovor zna skupina. Bilo joj je draže. No diplomatski odgovori nas ne zadovoljavaju, zar ne? Ne uvijek. Tomi je jednostavno rijedak glazbenik u slovenskom prostoru koji snažnije definira podavanje poruka u stihovima kroz uporabu slovenskog jezika. Možda su Siddharta tim dvjema skladbama ponovno isprobali kako bi se “Rh-” snašao da je slučajno zalutao do ušiju stranih slušatelja.
Zapravo je album “Rh-” točka stvaralačkog opusa skupine gdje je uhvaćena energija slovenstva u njemu tako snažna da o Siddharti možemo govoriti kao o nekakvim slovenskim Heroes Del Silencio. Samo što je odraz španjolskog bića zamijenjen bićem slovenstva, koje je kao takvo integrirano u rock glazbu kroz Siddhartin pristup silno uvjerljivo. To je zasigurno fenomen koji dodatno uveličava unikatnost ove skupine. Stoga mogu zaključiti da obje skladbe na kraju albuma još zdaleka ne dosežu intenzitet ostatka albuma, koji inače vode slovenski stihovi.
“Rh-” je album s kojim se kroz rock glazbu golema većina Slovenaca (osobito apsolutnih glazbenih laika) lako poistovjeti. Nastao je u vrijeme kad je Slovenija doslovno čekala na njega. Recimo da je danas “Rh-” postao narodni album. Pritom je u kvalitativnom smislu dorečen, jasno izrađenih figura vodećih melodija, razigranih raspoloženja, bogatog kontrastnog prelijevanja, s prepoznatljivim karakterom Siddhartine karizme, koji je skupini donio i neponovljiv komercijalni uspjeh. Skladbe u kvaliteti ne variraju, kao ni u stilu i zvuku. U tome je “Rh-” svog prethodnika “Nord” nadogradio razinom koju postižu svjetske skupine višeg kvalitativnog kalibra. “Rh-” su u Sloveniji općenito prihvatili svi. Pravovjerni rockeri nisu mogli poreći njegovu kvalitetu, različite generacije slovenskih jappieja slijevale su se na Siddhartine koncerte, skupina je odjednom bila puna televizija, radijskih frekvencija, a krunu svog uspjeha (ah, ponavljam se!) skupina je požnjela nastupom na ruševinama Plečnikova stadiona u Ljubljani, pred 30.000 ljudi. “Siddhartamanija” je 2003. poput lavine “blitzkriega” zahvatila Sloveniju, koja je tada dobila jedan od najvažnijih albuma slovenske rock povijesti! Album “Rh-“. A dečki zapravo o svemu tome nisu ni razmišljali. Samo su stvarali ono što im je u danom trenutku bilo najprivlačnije i najzanimljivije.
Postava
Tomi M. – vokal, gitara
Primož B. – gitara
Cene R. – saksofon
Tomaž O.R. – klavijature, programiranje
Jani H. – bas gitara
Boštjan M. – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Rok Golob – dirigent
Jelena Ždrale violina
Tina Krajnik – violina
Andreja Zupanc – violina
Maja Repše – violina
Danijela Djordjević – violina
Nastja Cajhen – violina
Maja Prkić – violina
Matjaž Porovne – violina
Laura Zafred – violina
Alenka Semeja – violina
Tamara Tasev – viola
Urška Doler – viola
Peter Ugrin – viola
Petra Gačnik – čelo
Ivan Šošterič – čelo
Samo Dervišič – čelo
Boštjan Gombač – puhači
Produkcija
Peter Penko
Popis skladbi
1. Rh-
2. Japan
3. Ring
4. Napoj
5. Sim Hae
6. Kloner
7. Rooskie
8. Rave
9. Naiven ples
10. Ciklon orka
11. T.H.O.R.
12. Et tu
13. Venom
14. Marslander
15. Etna
