Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Manfred Mann's Earth Band
Izdavač: Vertigo Records
Izdanje: 1973
Trajanje: 48:04
Ocjena: 4/5
»Messin’« bio je treći studijski album britanskih artrockerskih šampiona Manfred Mann’s Earth Band, koji su pod vodstvom briljantnog južnoafričkog klavijaturista, aranžera i povremenog pjevača Manfreda Manna od albuma do albuma postajali sve zvučno sofisticiraniji i aranžerski dotjeraniji. Kao i većina drugih albuma Earth Banda, sadrži izvorne skladbe i obrade drugih glazbenika. Zanimljiv podatak je da je »Messin’« u SAD-u izašao pod naslovom »Get Your Rocks Off«, dok je skladba »Black And Blue« zamijenjena skladbom »Pretty Good«, i to iz posve banalnog razloga, jer su Amerikanci, poznati po svojoj tupavosti, krivo protumačili reference na ropstvo u njezinu tekstu.
Originalna postava Manfred Mann’s Earth Banda pod Mannovim pronicljivim orguljaškim nadzorom na »Messin’« blistala je punim sjajem, iako su se njihova najbolja ostvarenja zapravo pojavila na sljedeća tri albuma, što nije iznenađenje jer su u Micku Rogersu imali istodobno jednog od najtalentiranijih (nažalost i najzanemarenijih) britanskih gitarista sedamdesetih te sjajnog pjevača, dok je ritam sekcija, koju su činili kultni bubnjar Chris Slade (kasnije i član sastava Uriah Heep, Asia i AC/DC) i basist Colin Pattenden, obdaren melodičnom tehnikom sviranja, bila ravna najboljim klasičnorockerskim izvođačima sedamdesetih. Rogersov stil sviranja gitare, osim paljbe teškorockerskih kanonada, sadržavao je iznimno raznolike utjecaje iz svijeta bluesa i jazza, tako da se odlično nadopunjavao s poglavicom benda, klavijaturskim čarobnjakom Mannom, koji je pri sviranju svojih najdražih instrumenata, Hammond orgulja i mini Mooga, uz klasicizam prisegao i na jazz.
Album se otvara naslovnom skladbom, koju je napisao Mike Hugg, osnivač Manfredova originalnog benda iz šezdesetih, a kasnije i kratkotrajnog jazz rock fusion projekta Manfred Mann Chapter Three, u kojem je sudjelovao na oba albuma. Danas Hugg vodi koncertnu repliku benda Manfred Mann iz šezdesetih, koji, ironično, nastupa bez Manfreda. »Messin’«, ekološki lirski poziv, kakvih je Manfred u karijeri stvorio priličan broj, sadrži brojne ‘šamanske’ efekte koji stvaraju afričko ozračje. To dokazuje da Mann nikad nije zaboravio svoj rodni kraj. Kostur skladbe inače čine snažne gitarske fraze, Rogersov karizmatični vokal, ‘poglavičini’ prebrisani orguljaški manevri i ženski prateći vokalni harmonije. Unatoč brojnim kompleksnim gitarskim i klavijaturskim improvizacijama, družina cijelo vrijeme zadržava središnji melodijski motiv i dramatičnu, tvrdorockersku atmosferu, koja u refrenu poprima epske dimenzije.
»Buddah«, u kojoj vladaju eterični akordi akustične gitare i melankolične sintesajzerske teksture, posve je autorska skladba nastala u suradnji Manna i Rogersa. Sadrži očekivani zaokret u žešće vode, gdje moćne gitarske fraze i nemilosrdni zamasi po bubnjevima diktiraju odlučan ritam, dok Mickova izrazito osjećajna pjevačka izvedba ponovno preuzima središnje mjesto cijele skladbe. Instrumental »Cloudy Eyes«, još jedno autorsko djelo, ječi pod težinom Manfredovih i Rogersovih melankoličnih klavijaturskih odnosno gitarskih improvizacija kojima se u trenu izgradi moćna, a istodobno potresna atmosfera. Razina virtuoznosti između dvojice središnjih instrumentalista Earth Banda je zapanjujuća, no ‘zvjezdani žezlo’ ovaj put pripada nevjerojatnom Rogersu, koji usput izvuče jedan od najboljih gitarskih solo dionica u svojoj karijeri.
Nakon tvrdorockerski začinjene »Get Your Rocks Off«, uvjerljivo najkomercijalnije usmjerenog djela na albumu, slijedi obrada Boba Dylana, pa ne čudi da su je Amerikanci izabrali za naslov svoje verzije »Messin’«. Od svih skladbi zvuči najviše ‘američki’, ponajprije zahvaljujući tipičnom ‘kaubojskom’ tekstu o autocesti, prljavim, bluesy gitarskim dionicama i izrazito komercijalnom refrenu. Instrumental »Sadjoy«, još jedna Mannova autorska skladba, pun je melodičnih gitarskih improvizacija, kompleksnih bubnjarskih prijelaza i sanjivih, zborskih vokalizacija u pozadini, što znači da je riječ o još jednoj zabavnoj artrockerskoj poslastici.
»Black and Blue«, već spomenuta obrada australske blues grupe Chain, koja se nije smjela pojaviti na američkom tržištu, iako je riječ o oštroj kritici ropstva, a ne obrnuto, klasični je blues rocker koji Earth Band dobrano začini nizom kompleksnih instrumentalnih improvizacija na gitari te osobito na mini Moogu, uz koji gospodin Mann priredi pravu improvizacijsku orgiju. S karipskim, ‘havajskim’ ozračjem prožeta »Mardi Grass Day«, obrada američkog glazbenika Dr. Johna, predstavlja prilično lagan završetak albuma, jer sadrži plesne ritmove, veselje pjevačke harmonije i milozvučne gitarske dionice koje dodatno pojačavaju sveopću šaljivu strukturu.
Reizdanje »Messin’« iz 1998. sadrži skraćenu, singl verziju instrumentala »Cloudy Eyes« te prije spomenutu obradu američkog country/folk pjevača Johna Prinea, »Pretty Good«, tipično američki obojen blues rock zabavljač, koji Earth Band, očekivano, prearanžira u tvrđe rockerske stilske vode i doda mu za šaku improvizacija više.
S »Messin’« su Manfred Mann’s Earth Band najavili da namjeravaju postati ozbiljna konkurencija vodećim progresivnorockerskim sastavima tog doba, jer je njihova autorska glazba, uz brojne, iznimno kvalitetne obrade, postajala sve zvučno sofisticiranija i tehnički dotjeranija, dok su na veliki komercijalni proboj s druge strane Atlantika morali pričekati još četiri godine, kad se postava koja je snimila ovu studijsku klasiku već promijenila.
Postava
Manfred Mann – sintesajzer, orgulje
Mick Rogers – gitara, vokal
Colin Pattenden – bas gitara
Chris Slade – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Laurie Baker – zvučni efekti na “Messin’ “
Liza Strike – prateći vokal
Vicki Brown – prateći vokal
Judith Powell – prateći vokal
Ruby James – prateći vokal
Produkcija
Manfred Mann
Popis skladbi
1. Messin’ (10:00)
2. Buddah (7:00)
3. Cloudy Eyes (5:30)
4. Get Your Rocks Off (3:00)
5. Sadjoy (4:30)
6. Black and Blue (8:16)
7. Mardi Gras Day (3:00
