Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kamnik / Bar Pod Gradom / Slovenija
Datum koncerta: 29.08.2013
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz)
Moonlight Sky danas su trio kojeg čine Miha Petric (gitara), Janez Moder (bas gitara) i Žiga Kožar (bubnjevi). Trio pravilno raspoređenih kreativno-izvedbenih sila. Zadnjeg četvrtka ovogodišnjeg kolovoza sletjeli su kao naručeni u legendarni kamnički bar Pod gradom.
Danas u osnovi jazz rock fuzionisti, koji su prošlog proljeća izdali novi studijski album, aktualni »Changing Parmaters« (Celinka 2012) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE, ljudi su koji djeluju od samog početka, kad su nastupali još u kvartetskoj postavi, i svojom sadržajnom unikatnošću predstavljaju jedinstven slovenski i europski glazbeni fenomen.
Autor ovog teksta napokon je nakon dugo vremena pronašao malo slobodnog prostora u pretrpanoj svakodnevici da otpije rundu svijetlog češkog piva marke Bernard u još slavnijoj kamničkoj birtiji! Sat je otkucao petnaest minuta iza devet navečer. Jesam li možda nešto propustio? Jesam li možda ušao usred pauze? Dva su faktora upućivala na tu mogućnost. Akustična gitara parkirana na pozornici iza Mihinih leđa koje se njezin vlasnik Miha Petric nije dotaknuo u svih 45 minuta koncerta. Zapravo su Moonlight Sky po EMŠO brojevima u životnoj dnevnoj kondiciji i najvišoj formi vitalnosti, pa je gotovo nemoguće da bi se u Kamnik dovezli na svega 45 minuta. Koncert je morao početi nešto poslije osam. Dakle, polovicu sam promašio. Zlomka. Očito je riječ o sličnom režimu kao u Trnovom, gdje se sva galama mora završiti najkasnije do deset navečer. Gerontokracija, što ćeš.
Kako god. Imamo barem drugi dio nastupa. U njemu je najimpozantnije odskakala druga točka, obrada Marcus Millerove Tutu, koju je slavno začinio trubom jazzovski velikan Miles Davis na istoimenom albumu iz 1986. Nadasve uzbudljiv događaj, dakle! Pogonski motor melodije i razvoja događaja ostaje jedinstveni gitarski pristup briljantnog Mihe Petrica, kojem sigurno uporište daje izvanredna ritamska veza Moder-Kožar. Miha se odlično snašao, razvalio je originalnu jazzovsku formu i okrenuo je u korist svoje percepcije glazbenog eksperimenta što je učinkovitije mogao. Duhovitosti triju ne manjka. Skladba je zadržala glavu i rep te zažarila, a u sladostrasnoj jazz rock fusion maniri samoniklog glazbenog ekstrakta osuvremenjene forme Moonlight Sky. Drugi dio nastupa vrtio se dakle po rockerskim tračnicama. Nijansu bučnije, dakle. Kako prvi dio nisam doživio, pretpostavljam da je u njemu Petric koristio isključivo akustičnu gitaru. U drugom dijelu se nje naime nije ni dotaknuo. Da bi koncert doveli do atmosferskog vrhunca, razvalili su još i Hendrixov standard Red House, a točku na »i« večeri duhovite i bezgranične zabave u rukama bogatstva Moonlight Sky improvizacijskih akrobacija stavila je završna Jovano Jovanke, koja je u izvorniku tradicionalna makedonska narodna pjesma. Petric strogo održava sviranje prstima desne ruke, po uzoru na slavne viže šesterožičane teorije Vlatka Stefanovskog (Leb i Sol). Ispravno. Dodir glazbenika, njegove glazbene percepcije i instrumenta kao izražajnog »produžetka« idejne realizacije tako je što autentičniji.
Napola u mraku. Dečki su imali samo tri skromne reflektorske žaruljice uperene u leđa. Ta stvar i odsutnost mikrofona malo su ih udaljavali od publike, koja je inače do posljednjeg kutka popunila sjedala dvorišta bara Pod gradom i oduševljeno nagrađivala sastav na kraju skladbi, kao i na završecima solističkih avantura pojedinaca. Moonlight Sky dakle ostaju koncertna atrakcija. Zavode slikovitim arsenalom fuzije mnogih žanrova, organskim zvučnim tenom koji je toplo privlačan i trokutom instrumenata učinkovito ispunjen (iskorišten). Dodir spontanog i nepredvidljivog razvoja događaja stalno je prisutan i ostaje važan element karizmatične privlačnosti scenske esencije Moonlight Sky.
Galerija slika
