Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Cvetličarna MediaPark / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 10.10.2011.
Broj posjetitelja: 600
Cijena ulaznice: 19,00€ / 24,00€
Hladni drugi listopadski utorak pred klubom Cvetličarna okupio je mladež ne samo iz svih krajeva Slovenije, nego i iz svih okolnih zemalja. Ljubljana je ugostila vrlo zanimljivog koncertnog gosta – američki sastav Melvins, koji se po Europi ne vrti baš svaki dan. Melvins spadaju u krug sastava poput Mudhoney, Green River ili Screaming Trees, koji su u drugoj polovici osamdesetih svaki dodali svoj komadić slagalice u mozaik kasnije nazvan grunge. Svaki od navedenih sastava je unikat s vlastitim prepoznatljivim stilom, a to vjerojatno najjače vrijedi upravo za Melvins, samosvojne glazbene gurmane teške alternative.
Melvins se slovenskoj publici nisu predstavili prvi put. Kod nas su se krstili u ulozi predgrupe na čuvenom pretposljednjem koncertu benda Nirvana u ljubljanskoj Hali Tivoli 1994., a nekoliko godina kasnije i na No Border Jamu. Vrijedi spomenuti i zanimljivo koncertno iskustvo iz 2004., kad je Cvetličarna, također pod Bubinim mentorstvom, ugostila superbend Fantômas s Melvins gitaristom Buzzom Osborneom u postavi.
Velikom događaju unatoč, Cvetličarna je u devet navečer još gotovo zjapila prazna. U svakom kutu moglo se opaziti pokoju skupinu kako brblja, a mir nije prekinuo ni prolazak izdaleka prepoznatljivog gitarista Buzza kroz sredinu kluba. Moje crne misli o mogućoj slaboj posjećenosti rasplinule su se kao sapunica prije početka koncerta, kad je gomila na talijanski način netom prije početka nastupa uredno napunila klupski prostor.
Teškokategornici su zauzeli pozornicu posve neprimjetno i, daleko od svjetla reflektora, započeli svoju minimalističku predstavu milovanja ušnih bubnjića. Nakon dugog instrumentalnog introa prepoznatljive skladbe Hung Bunny, škripanje gitara s hrapavim, ali odlučnim vokalom oplemenio je karizmatični Buzz Osborne. Vođa sastava s prepoznatljivom, danas već sijedom afro frizurom znao je odgovor na pitanje kako zadovoljiti publiku. Sipanje sporih, zamorenih rifova niskog štimanja uz iznenađujuće zaokrete bubnjarskog dvojca Dale Crover / Coady Willis ispunilo je zvukom klub i prve redove najvjernijih obožavatelja dovelo u stanje nirvane. Melvins se ne obaziru previše na osnovna glazbena pravila osnove i komponiranja pjesama, pa su baš neobično udaranje i glazbena samoironija bili (pre)tvrd orah za slučajnog posjetitelja koncerta.
Velik dio glazbeno-vizualnog spektakla pao je na pleća već spomenutog bubnjarskog dvojca. Melvins svoju minimalističnost grade na tri osnovna rokerska instrumenta: gitari, bas-gitari i bubnjevima, a komponentu eksperimentiranja i slobodnog glazbenog protoka prepustili su neobičnoj kombinaciji dvostrukog bubnjarskog seta postavljenog na sredinu pozornice. Sinkrono udaranje obojice bubnjara mjestimice su začinjale Croverove pojedinačne eksperimentalne eskapade. Koncert nije imao vrhunaca. Vrhunac je bio cijeli koncert. Glazbeni umjetnici s Osborneom na čelu naime su pjesme prelijevali jednu u drugu i bez ikakvih obraćanja publici ravnom linijom jurili prema kraju sat i pol dugog garažnog nažiganja. Posebno mjesto zauzimale su vokalne linije. One su se od pjesme do pjesme redefinirale u potpuno različite suzvučja, kojima je bio zajednički samo psihodeličan i mjestimice agresivan pristup, kao primjerice u pjesmama The Water Glass i With Teeth.
Melvins su dokazali da apsolutna istina ne postoji. Ono što jednoga privlači, drugoga snažno odbija. Najveći dokaz za to su oni sami. Glazbeni gurmani samosvojnih uvjerenja odradili su nastup u skladu s očekivanjima i svim sumnjičavcima koji u Melvins 2011. više ne vjeruju posolili su krepku zašušnicu. Velika hvala za ovaj događaj ide i organizatorici Bubi, zahvaljujući kojoj i u našoj sredini svako toliko možemo namirisati miris glazbe koja je u prvoj polovici devedesetih vladala našim planetom.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija fotografija
