Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: MetalDays 2013 / Tolmin / Slovenija
Datum intervjua: 22.07.2013
Američki sastav Pentagram s radom je započeo još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i smatra se jednim od pionira doom metala. Jedina stalnica benda burne povijesti je središnja figura, ekscentrični vokalist Bobby Liebling, koji je ujedno kriv i za prepoznatljivost i za opskurnost sastava. Pentagram su naime na početku karijere cijelo vrijeme bili na rubu uspjeha, cijelo vrijeme samo korak od potpisivanja važnog ugovora s velikom izdavačkom kućom. No usprkos velikoj želji, sve nade za bend rasplinule su se upravo zbog Bobbyja. On je već u mladosti pao u beznadni ponor zlouporabe droga – zbog ekscesnog drogiranja kasnio je na probe, nije dolazio na koncerte, posvađao se s brojnim članovima benda, producentima, predstavnicima izdavačkih kuća… a Pentagram su, usprkos kvalitetnim studijskim izdanjima, tonuli u sve dublji ponor zaborava. Sve dok 2011. nije ugledao svjetlo dana odličan dokumentarac Last Days Here, koji prati ponovni uzlet benda i Bobbyjevu (uspješnu?) borbu s drogama. Pentagram su se prvi put u svojoj dugogodišnjoj povijesti ove godine zaustavili na festivalu MetalDays u Tolminu, gdje su fantastičnim koncertom opravdali svoje legendarno ime. Prije koncerta sam s Bobbyjem odradio ovaj intervju, koji bih teško nazvao intervjuom u klasičnom smislu riječi, jer su dugogodišnja zlouporaba droga ostavila svoje posljedice. Bobby naime pada u tok misli i izbaci sve ono o čemu ga nisi pitao. No Bobby je pač Bobby.
Bobby Liebling je posljednjih nekoliko godina s ponovno aktivnim Pentagramom obišao svijet, a ljetna turneja prvi ga je put u povijesti sastava dovela u Sloveniju, gdje je bend nastupio kao ponedjeljkov headliner drugog pozornice MetalDaysa. Dobrodošlicu sam Bobbyju poželio kakvih sat, dva prije njihova koncerta i pitao ga kako stoji s turnejskim životom.
Hvala puno. Jučer smo imali slobodan dan, koji smo proveli u Beču. Mislim da je to bilo jučer, na turneji se dani brzo pomiješaju. Ali sutra u devet navečer već ću biti doma, kod svoje žene, iako mi je zabranila prilaziti. Imali smo žestoku verbalnu svađu, nikad je ne bih udario, ali me se jako prestrašila i otišla je na sud po zabranu prilaska. Ona i moj sin jedino su što imam, mojih roditelja uskoro više neće biti, otac mi je star 93 godine, a mama 82. U toj dobi pač ideš, ne mora ti ništa biti, samo se jednog dana ne probudiš. U braku su već 62 godine! No kao što rekoh, moj sin i žena sve su što imam, ona mi je najbolji prijatelj, srodna duša, a stara je samo 27 godina. I prelijepa.
Hallie Liebling ima važnu i vidljivu ulogu i u dokumentarcu o Pentagramu i Bobbyju Lieblingu, Last Days Here, u kojem se neobični par, svojevrsni doom metal Sid i Nancy, i upoznaje. Bobby to nikad ne zaboravi spomenuti.
Hallie je sada još ljepša nego u vrijeme snimanja filma, jer je postala prava žena, izgubila je i »baby fat« (smijeh). Za ime božje, moja je punica šest godina mlađa od mene i mrzi me iz dna duše. Samo čeka kad ću sletjeti s nekog mosta ili nešto slično. Ali ne shvaća da je Hallie pronašla mene, a nije me bilo lako pronaći, jer mog telefonskog broja nema u imeniku već trideset godina. Dosadilo mi je stalno zvanje raznih mazala koji žele intervju, a zaborave na vremensku razliku pa zovu u tri ujutro.
Bobby na pozornicama stoji od ranih sedamdesetih i svijet rock ‘n’rolla više nije isti kakav je bio.
Nekad sam cijele noći bio pijan do besvijesti, a ako se danas u devet navečer sjednem na stolac ili ležem na kauč, zaspim u trenutku. Da je po mom, već bih išao spavati, ali moram odsvirati još i koncert i iako ga ne želim, to je sve što znam i time uzdržavam svoju obitelj. Osim toga, honorari su danas zbog gospodarske krize potpuno bijedni. Sedamdesetih sam za tričetvrt sata dobivao 100 tisuća, a sad si možeš čestitati ako dobiješ 5 tisuća dolara za sat vremena. Uz to moram platiti još 12 ljudi. Bullshit. Ali moram raditi. Što ti na kraju ostane ako si u rock ‘n’ roll biznisu? Socijalno osiguranje? Ne. Mirovina? Ne. Zdravlje? Ne. Zdravi zubi? Ne. Što ti ostane na kraju? Umirovljen si, siromašan, bolestan i svi te zaborave, a na redu je sljedeći mladi, gladni lav. Bobby Lieblieng? Tko je to već?
Puno je u genima i jabuka nije pala daleko od stabla, jer je Bobbyjev trogodišnji sin već na očevu putu.
Imam baš pravi posao, moj sin po kući hoda s malim plastičnim mikrofonom i pjeva. A kad sjedne, počne štapićima udarati po stvarima.
Hoće li biti bubnjar?
Ni govora! Bubnjari su potpuni ludaci. Svaki bubnjar kojeg sam ikad sreo bio je potpuno zbrkan. Kunem se bogom. Očito je riječ o nekom genetskom ili medicinskom oštećenju, svi su bubnjari prokleti ludaci. U bendu sam kroz sve te godine imao kojih pet, šest različitih bubnjara i da, svi su bili ludi. Ako Bobby jr. želi biti pjevač, morat će to raditi ozbiljno i neće smjeti ostaviti svoj posao. Ne kao njegov tatica, koji se igrao s gotovo nemogućim. Pogledaj u kojoj sam dobi napokon odustao od droga i uozbiljio se!
Liebling se već u ranoj mladosti upoznao sa svijetom droga, a nije mu bila strana ni ona prva iz »Seks, droge i rock ‘n’roll«, kao srednjoškolski hipik svoje je čari posebno rado koristio na navijačicama.
Drogirati sam se počeo sa sedam, a s dvanaest sam već preprodavao kokain i heroin. Nevinost sam izgubio s nekom dvadesetogodišnjom barskom plesačicom sa dvanaest. Danas je to pedofilija, ali tada je to bila pičkica i s nekim sam seksao. Yeah! (smijeh) O tome govori komad Prayer For An Exit Before the Dead End: »Causin’ notches conquered crotches / Finally saw was just hell on earth.« Prije nego što sam upoznao svoju ženu, bio sam s 1600 žena. To je puno cura. Rekao bih. Nekad sam bio lud za navijačicama, srušio sam sve cure školskih sportaša. Sljedeći dan sam u hodniku prišao njezinu dečku i rekao mu da ga njegova cura neviđeno dobro zadovoljava. I bježao koliko su me noge nosile (smijeh). To sam radio namjerno. Bio sam prilično hrabar, jer nisam velik čovjek, ali sam bio brz trkač, a uz to sportaši na vratu nisu nosili ništa drugo nego lubenice na steroidima.
Na već gotovo zaboravljene i opskurne Pentagram ponovno je podsjetio i upozorio odlični dokumentarac Last Days Here, a Liebling je svoj povratak najavljivao i prije.
Ja bih to nazvao ne povratkom, nego početkom, koji je krenuo još 2009., kad smo ponovno počeli svirati. Prije te godine sam u cijelom životu vidio pet država, do svoje 55. godine. U prosincu ću napuniti 60 godina, a u zadnje četiri godine svirao sam, zajedno sa Slovenijom, u 40 država!
Život Bobbyja Lieblienga desetljećima se vrtio isključivo oko droga, živio je u podrumu svojih roditelja i cijele dane nije radio ništa drugo nego pušio crack. Iz ponora ga je spasila upravo Hallie.
Kad mi je žena rekla da me voli (imala je 21 godinu, a ja 53), ali da me takvog ne može gledati. Tada sam bio na ogromnim količinama metadona i pušio crack za 500, 1000 dolara na dan. Na cracku sam bio 27 godina, bio sam u 32 metadonske klinike i 35 centara za odvikavanje. Iz svih sam odmarširao, po zahodima sam se drogirao, crack su mi krijomice dostavljali noću, umjesto cigareta pušio sam crack. Zbog žene sam droge ostavio bez odvikavanja, bez bolnica, programa, savjetovanja i 12 koraka. I, ako te zanima kakve su krize tijekom odvikavanja, ja sam pravi naslov.
Galerija slika
