Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Menza pri koritu, Ljubljana
Datum koncerta: 22.09.2011
Broj posjetitelja: 0
Cijena ulaznice: 7€/10€
Za prvi jesenji petak navečer ekipa BangYourBrain dovela je u Ljubljanu singapursko-američki Wormrot/Maruta grind paket i masno ga poduprla brežiškim žgancima Dickless Tracy.
U toploj večeri pred vratima Menze na Metelkovi okupila se očekivana masa (cca. 50) grindera, koji su uz rujnu kapljicu, hmeljni čaj i zelene smotke čekali brutalno silovanje ušiju (bez lubrikanta, naravno…). Koncert je inače počeo sat vremena kasnije nego što je prvotno bilo planirano, što ugodno opijanje aammm… druženje nije pokvarilo (baš naprotiv), a vremenski pomak, s obzirom na količinu izdanog glazbenog materijala većine nastupajućih, nije bio ni neko iznenađenje.
U deset navečer tog dana napali su nas s pozornice Dickless Tracy, i to ovaj put u četvero na pozornici! Zvuk je bio primjeren, publika (kako se pokazalo kasnije, najbrojnija te večeri) vesela, bend isto tako, a n-puta slušane pjesmice opet su zasvirale po našim ušima, glavama i crijevima. Kako je već spomenuto u nekim prethodnim reportažama, grind bezkurčnika vrlo je veseo i ugodan za uho, glazbeno neznanje također im ne možeš zamjeriti, ali je istina da svaki koncert shvaćaju kao javnu probu. Uostalom, s obzirom na to da osobno poznaju 90% publike, to im doista ne možeš zamjeriti. Nastup je kao i obično prošao prebrzo (da ljudi njihove komade znaju u nulu i da je tome primjeren bio i žur, ne treba naglašavati) i publika je ubrzo opet uživala u mirisima noćne Metelkove te sama dodavala svoj doprinos njima (mirisima, naime)…
Brzo, brzo iza lokalnih matadora na pozornicu su stupili floridski Maruta. Službeno postoje od 2005., kad su (ne)znanje sviranja instrumenata udružili mladci koji su se prije toga kalili u lokalnim death/grind sastavima, većinom kratka daha. U godinama postojanja izdali su dva albuma i nanizali bezbroj koncerata, a publiku su u petak napali zvjerskim grindom, no imaju ozbiljan problem za dugoročni život benda: na pozornici su monotoni… Grind, koji na pločama zvuči mladenački veselo i društvenim normama pokazuje dva visoko podignuta prsta (ali ne palca), te je večeri zvučao umorno, bez ideja i energije. Možda i zbog malobrojne publike (samo, jebiga, grinderi baš ne sviraju pred rasprodanim stadionima) bend je djelovao dosadno i bez ideja kako energiju svoje glazbe prenijeti na publiku. Korektno su odradili svoj set, zahvalili se publici i napustili pozornicu. Tko je došao po “galamu”, bio je bez problema zadovoljan nastupom, a mi koji smo još bili (relativno) trijezni otišli smo na pauzu za čikove s blago gorkim okusom (ali ne od piva) u ustima…
Budući da su pauze među bendovima te večeri bile gotovo prekratke (ili su rasprave pred Menzom bile predugačke, tko bi znao…) ubrzo smo se opet vratili u “koncertnu dvoranu” da pogledamo i singapursku tropglavu atrakciju Wormrot. Isto kao i Maruta prije njih, i Wormrot su izdali dva albuma, a uz to i nekoliko splitova. Bili su, međutim, bitno veseliji od američkih mladića prije njih, a svoju interpretaciju glazbe, definitivno uvjetovanu atmosferom zemlje iz koje dolaze, predstavili su oduševljeno, kao da su primljeni u pionirsku organizaciju. Možda 30-glavu publiku razgibali su do kosti i bili pravi grinderski šut u crijeva te dobar uvod u jesen, koja se pokušava prikrasti u našu zemljicu, ali nam ipak još uvijek sja sunce… Sve je skupa prošlo prebrzo, no od benda s dvije ploče doista se ne može očekivati 90-minutni set.
Možda je u gornjoj reportaži malo manje govora o glazbi nastupajućih sastava, ali pravi je grind naprosto stanje duha koje čovjeka svaki put raspali na prafaktore i istodobno ga napuni energijom koja nam treba da svijetu ponosno pokazujemo ispružene kažiprste… grind pač. Tko razumije, razumije, ostalima je svejedno. Tko je dakle razumio, mogao je provesti veseo večer u druženju s pravim ljudima uz dobru glazbu, a ostalih ionako nije bilo tamo…
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
