Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Happy Ol` McWeasel
Izdavač: Sindian Underground
Izdanje: 2012
Trajanje: 36:00
Ocjena: 4.5/5
Što bi čovjek bez glazbe »za poskočiti«? Glazbe »za odklop«. Kad dođe petak i tražiš zaslužen vrčić ili njegov višekratnik. Nema ljepšeg! The Pouges, The Dubliners, Flogging Molly,… po slovenski, da budemo eksplicitni – po štajerski. Ako se na TV ekranu istovremeno nađe i tvoja najdraža nogometna momčad i pehar kokica, takav ambijent postane pravi približak Elizejskim poljanama. Stiže dakle »Vesela stara lasica«, ali ne ona s naslovnice albuma »Weasels Ripped My Flesh« avant-vizije genijalnog Franka Zappe.
Happy Ol’ McWeasel su potentni mladi škorci koje razdire višak testosterona u krvi, zato vitlaju svoje gitare na dosta življem zvuku od šalica nabrojenih u prvom odlomku. Osjeti se da utjecaj punka ne seže duboko u prošlost, nego se prijateljski nakešava s vibrom devedesetih skate punka Millencolin pa dalje s bendovima tipa NOFX, Rancid, Pennywise (odmah u uvodnoj naslovnoj skladbi albuma). Ta pozitiva se povremeno poklapa s energetskom nestašnošću Elvis Jackson, pa ne bi bilo glupo razmišljati o zajedničkim turnejama s njima. Sve to još uvijek vrlo lijepo skladno zvuči uz integraciju irsko-keltskih folk elemenata. Trivijalna predvidljivost, koju skupina kompenzira zaraznom energetskom ekspanzivnošću kroz 36:00 minute albuma. U autorskom smislu trenutak najsretnije ravnoteže između irskog melosa i punk komponente je skladba Murphy’s Law. Skupina trivijalnu riffovsku zasnovanost majstorski razbija aranžmanima harmonija dodanih melodičnih ukrasa kombiniranja bandža, viole i harmonike. Momcima je jasno i stupnjevanje ugođaja. U Better Times u strofi to načne pratnja bandža uz vokal, slijedi riffovska lavina u refrenskom napjevu, gdje ugođaj doseže svoj »crescendo«. Takav princip aranžiranja skupini je dakle posve jasan, što potvrđuje da su u ekipi iskusni dečki.
Happy Ol’ McWeasel su na prvijencu ponudili odličnu produkciju. »No Offence…« je živo potentan album koji unatoč izdašno naglašenoj voluminoznoj riffovskoj zavjesi ne pati ni za mrvicu od izvještačene studijske sterilnosti, nego grabi punom parom u svom razuzdanom naletu. Zahvaljujući integraciji gudača, harmonike, akustične gitare i bandža, možemo reći da album zadržava predznak zvučne »organskosti«, što je presudno da se esencija albuma u svoj autentičnosti dotakne konzumenta.
Happy Ol’ McWeasel su odlični glazbenici i izuzetno uigrana ekipa koja diše jedinstveno, kao pravi perpetuum mobile. Istina, skladbe su uokvirene u šablonu, u zavodljivoj melodiji natovarene na adrenalinsko bjesnilo »polka« ritmike, odmah ti uđu pod kožu, što je i osnovna svrha skupine, no skladbe su ipak sjajno i profinjeno aranžirane. To naravno zahtijeva integracija folk elemenata, za koju se brinu viola, harmonika, bandžo. Momcima u toj višeslojnosti uspijeva skuhati zajedno navijačke pjevalice s kojima se trenutačno poistovjeti masa, a koje istodobno potvrđuju da je ekipa silno zaokupljena brušenjem aranžmana i ne želi položiti na audio nosač tek izražajno polovičarstvo. Skladbe No Offence… i Hairy Grizzly u tom su smislu idealni kandidati za izdavanje kao samostalni singlovi.
Bez obzira na to što je skupina od 10 skladbi priredila čak 4 takve koje potječu iz mornarske tradicije skitanja slanih irskih vukova polupovijesti (skladbu Irish Rover među njima, nekoć su se lotevali i Pouges i The Dubliners), preostali šestorac autorskih skladbi albuma krasi izvanredna izražajna kvaliteta, opipljiv sadržaj i izražajni karakter, što potvrđuje prije spomenuti talent i visoku angažiranost skupine da publici ponudi najbolje što u danom trenutku na svom evolucijskom putu zna i može. Najljepše primjere te zaokupljenosti brušenjem skladbi u melodično dovršenoj formi na albumu oličavaju skladbe Still In The League te Sail Away, gdje u prvi plan stupa odlična kombinacija punog akustičnog aranžiranja prožetog melankolijom vokalne ekspresije
Zadržimo se još na vokalu. On ne zrači tako zgusnutim sadržajem alkoholnih para kao oni najreprezentativniji ovog žanra, predvođeni Shaneom MacGowanom. Nešto takvo gotovo je nemoguće očekivati od Happy Ol’ McWeasel, no ipak blaga grlenost i pokušaji grimasanja falsetom kroz nazalno pjevanje zadržavaju traženu privlačnost i kompatibilnost u svakoj skladbi albuma »No Offrence…. Skupina je brižljivo aranžirala i harmonije pratećih vokala, koji odišu autentičnošću urlanja rulje s ulice ili gostioničarskog navijanja.
»No Offence…« je odličan hibridni prvijenac irsko-keltskih punk rock luđaka Happy Ol’ McWeasel, koji nudi sočnu šaku izbrušenih, aranžerski dotjeranih 10 skladbi, punih adrenalinskog cvata, zarazne kombinacije punkerske neotesanosti i svečanog zanosa irske folk melodije, u zavodljivom spletu koji ti se uvuče pod kožu već pri prvom slušanju. Skupina je postigla svoj osnovni cilj. S »No Offence…« širom otvara vrata svih pozornica na kojima se pivo rado toči u galonima. Od pravih irskih pubova, do klupskih prostora, pa sve do većih dvorana. Temperamentu jedrovito poskočne pozitive, kakvu izaziva »No Offence…«, malo će tko okrenuti leđa. Ogorčeni u srcima nas ovaj put ionako ne zanimaju, zar ne?
Postava
Gregor Jančič – vokal
Primož Zajšek – harmonika
Tine Trapečar – bandžo, akustična gitara
Aleš Pišotek – električna gitara
Martin Bezjak – viola
Bine Zorko – bas gitara
Aleš Voglar – bubnjevi, udaraljke
SURADNICI:
Uroš Dokl – irska pištaljka na skladbi br. 6
zbor Kluba MC – prateći vokali na skladbama br. 1, 7. i 8.
Produkcija
Martin Bezjak & Happy Ol` McWeasel
Popis skladbi
1. No Offence
2. Irish Rover
3. Sail Away
4. Drunken Sailor
5. Hairy Grizzly
6. Foggy Dew
7. Still In The League
8. Murphy’s Law
9. Danny Boy
10. Better Times
