Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Mollo, Dario & Martin, Tony
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 49:26
Ocjena: 4/5
Dario Mollo i Tony Martin dvojac su kojeg se možda neki od vas sjećaju iz vremena kad smo svi epidemijski obolijevali u želji za izdanjem bilo kakvog albuma grupe Black Sabbath nakon 1995., kad je izašao »Forbidden«, ali ga do današnjeg dana nismo doživjeli. Naravno, albuma koji bi bio isklesan po uzoru na vrijeme Tony Martinova boravka u ovoj, jednoj od najvećih rock/metal postava svih vremena, koje su ikada kružile našim osunčanim sustavom.
Vjerojatno su i Tony Martin i Darilo Mollo u to vrijeme jako zamjerali povratak Black Sabbath, pa su na prijelazu tisućljeća razmjerno brzo spojili dva albuma pod projektom The Cage, koji su naišli na val velikog odobravanja kritične mase slušateljstva. E, onda je uslijedila duga pauza. Cijelih deset godina dok nismo dobili novi studijski album. Treći nastavak projekta The Cage. Jednostavno i smisleno sažet nazivom »The Third Cage«.
Slobodno možemo reći da se glazbena filozofija Daria Molla, koji je glavni i osnovni pogonski motor ovog projekta, nije ni za trun promijenila tijekom zadnjeg desetljeća. Mollo je u tom razdoblju skokovito napredovao kao glazbeni producent, jer je »The Third Cage« prava mala producentska rapsodija u plavom. Osjete se iskustva koja donose godine provedene u glazbenom poslu. »The Third Cage« ima sirov, živ, drzak i vrlo izravan zvuk. Istodobno su gitara, odnosno gitarske fraze, zadržale jasan »zamućeni razmaz«, koji vapi za nekim producentskim modnim hirovima suvremenog doba. S obzirom na srodnost gitarskih fraza i vremenskih ritmičkih petlji, koje će vam biti nadasve poznate zbog paralela s razvikanim opusom Black Sabbath bez Ozzyja, ni u kom slučaju ne smijete očekivati i zahtijevati od »The Third Cage« da ih svira jedinstvena ruka Tonyja Iommija, ili da njegov ritmički kotačić pogoni jedinstvena mišićna konstitucija Cozyja Powella. »The Third Cage« samo je vrlo lijep približak svemu tome. I to je, s obzirom na vječni počinak Black Sabbath, sasvim dovoljno. Srednji instrumentalni dijelovi naravno su obogaćeni lijepo izrezbarenim solažama, prijelazne pasaže slikovito nadograđene gitarskim ukrasima (One Of The Few donosi na albumu najviše zanimljivosti u iskorištavanju tih trikova, s durskim refrenom čak i najviše odstupanja od klasičnog Sabbath šablona). Novost za nova vremena je i koketiranje sa uzorkovanjem, kojima Mollo produbljuje mračnu atmosferu albuma (u to nas sve uvodi otvarajuća Wicked World, takva osjećanja pak pošteno nadograđuje podkrijepljeni ritmički groove kitice u Cirque Du Freak). Toga na prethodna dva albuma projekta The Cage nije bilo.
Sabbath opsesija kasnoromantičnog razdoblja, koja je za legendarnu grupu nastupila nekako s albumom »The Eternal Idol«, ni na ovom albumu ne popušta, pa je ovo proizvod koji će biti skrojen po mjeri ljubiteljima tog razdoblja Black Sabbath, na koje se po vibraciji logično vežu i svi Sabbath albumi s Ronniejem James Diom na vokalu, a kad se probijete do treće, mini epske suite s grabežljivom pogubnom, ali svečanom atmosferom Oh My Soul, nećete moći mimo asocijacija koje će u vama buditi ta skladba, kad vam dozove iz sjećanja klasik Black Sabbath The Seventh Star istoimenog naslova. Ako tražite najviše pogubnog pogotka, u to će vas najintimnije odvesti Still In Love With You, obilno prožeta gitarskim ukrasima pravih “arabeski”.
Sve te »putenо opasne« bliskosti sa Sabbath magijom ne bi bilo na albumu da na njemu naravno nije ostavio svoj jedinstveni pečat jedinstveni Tony Martin. On je zadržao svu svoju elementarnu prepoznatljivost na izvanrednoj, zapravo nedodirljivoj razini. To je onaj Tony Martin koji je uzet ravno iz Sabbath albuma, kao i albuma svoje samostalne karijere (u koncertnom smislu ne smijemo od pjevača očekivati svježinu od prije dvadeset godina, no u studiju je vokalna istrošenost jedinstveno zamaskirana). Projekt The Cage prelio je lijep dio okulta Black Sabbath u svoje nasljeđe. Stihovi su vođeni u tom smjeru. Smjeru propasti, opsesije đavlom, smrtno primamljivog grijeha kojem se ne možeš othrvati, čarobnjaštva. Uz zakoličeni melos, koji u pretežnoj mjeri oponaša nasljeđe Black Sabbath osamdesetih i prve polovice devedesetih, njegov vokal u takvom ambijentu u izražajnim karakteristikama djeluje optimalno. A vokalni pečat Tonyja Martina onaj je iskonski spoj s legendama, koji ovaj album čini tako zanimljivim, bez obzira na to što u izražajnom smislu ne otkriva ništa novo.
»The Third Cage« album je koji će biti zanimljiv svim ljubiteljima vokala Tony Martina, a može proširiti i njegovu bazičnu potpornu masu obožavatelja, koji još uvijek posjećuju njegove samostalne koncerte. Bilo bi lijepo susresti utjelovljenje ove glazbe i na potencijalnoj koncertnoj turneji. Njezina je licenca u svemu opravdana. Među glazbeno manje zahtjevnim slušateljstvom, kao što to vrijedi primjerice za područje Italije, može potaknuti i pravi masovni koncertni posjet. Naravno, ovaj album obvezno morate provjeriti i pristaše Black Sabbath. Spada uz bok oba prethodna albuma projekta The Cage. Stoji ravnopravno uz njih, a razvojno je izdržao test vremena jer se prilagodio produkcijskim trendovima. Dokazuje i da je Dario Mollo u desetljeću desetogodišnje stanke uspio isklesati i nekoliko otrovno zaraznih gitarskih fraza. Naravno, pod opsesijom vječne inspiracije elegancijom i majstorstvom iskonske kanonade Tony Iommi rifa.
Postava
Tony Martin – vokal
Dario Mollo – gitara, bas gitara, klavijature
Roberto Gualdi – bubnjevi
Fulvio Gaslini – bas gitara
Dario Patti – klavijature
Brian War – klavijature
Produkcija
Dario Mollo
Popis skladbi
1. Wicked World
2. Cirque Du Freak
3. Oh My Soul
4. One Of The Few
5. Still In Love With You
6. Can’t Stay Here
7. Wardance
8. Don’t Know What It Is About You
9. Blind Fury
10. Violet Moon
