Paramount

0 5

Izvođač: Sieges Even
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2007

Nijemci Sieges Even zanimljiva su pojava na prog rock obzoru. Metal zaljubljenici na sve načine pokušavaju im prišiti žanrovsku odrednicu “metalski”, a podsvjesno ih na to tjera prošli i sadašnji renome članova benda, točnije braće Holzwarth, koja se osim u Sieges Even bave i u ekipama Rhapsody Of Fire (Alex na bubnjevima) i Blind Guardian (Oliver – studijski i koncertni session basist).

Povratkom među žive i prošlogodišnjim izdanjem “The Art Of Navigating By The Stars” (2005), albumom koji je stilskom i zvučnom svježinom te promjenom dotadašnjeg glazbenog izraza benda donio jedno od vrhunskih pozitivnih iznenađenja 2005. godine i svojom artističkom posebnošću doslovno oborio slušatelja s nogu, fenomen opće sofisticiranosti zvuka kod Sieges Even nastavlja se i s nasljednikom “Paramount” (2007).

Novopridošlica u bendu iz 2004., Arno Menses (vokal), glavni je jezičac na vagi koji je preokrenuo priču o Seiges Even u samom načinu komponiranja: za bend postizanje pobjede nije samodostatno u obaranju rekorda odsviranih nota u sekundi, nego u kreaciji dojmljivih melodijskih motiva. Skladbe Tidal i Eyes Wide Open na “Paramount” tipični su primjeri savršeno izrađenih melodija refrena koje bi si u tom smislu zasluženo zaslužile izdanje kao “single” te čestu radijsku rotaciju. U obje skladbe suočavamo se s majstorijom tečnog spajanja kompleksno građenih pretrefrena i maksimalno pjevnih melodijskih refrena, a istodobno možemo diviti se glatkom i šarolikom prelijevanju raspoloženjskih stanja same uhvaćene, općenito melankolične atmosfere. Sieges Even s “Paramount” dakle i dalje uspješno i vješto mekšaju svoj zvuk i smjelo se podređuju kraljevstvu traganja za savršenim melodijskim kombinacijama. Kemija u bendu radi odlično, a albumi koji trenutno lete od njih, kao naručeni u idealnom trenutku velikog kreativnog nadahnuća benda, opravdavaju pojam velike kvalitete sastava.

Fenomen benda je elegancija spajanja osjećaja fragmentiranosti, odnosno motivske krhkosti, s neizmjernom slušljivošću, što je najveća privlačnost i ovog albuma i što mora nužno pobuditi znatiželju i u ušnom pužu još tako razmaženog art/prog rock glazbenog slasticara. Braća Holzwarth unose u Sieges Even upravo ono što ne smiju u službi heavy metal branše. Alex marljivo tuca prijelazne tom-tomove i kod Sieges Even nikako ne skriva jazz sklonosti (odmah otvarajuća When Alpha And Omega Collide ili Duende), dok Oliver bez poteškoća hvata bratovu maštu i slobodno je dopunjava s mrvicom slobodarski eksperimentalnog šetanja po svojim dinamičnim, mjestimice jazzy zvučećim bas linijama, koje unose silno topao, prirodan i čist zvuk, a on je u zvučnoj produkciji jasno odvojen i veličanstveno naglašen. Specifičan gitarski stil Markusa Steffena donosi zanimljivo otkriće, jer Markus glavninu svojeg zvuka gradi na akustičnim i prirodnim poluakustičnim pristupima. Markus osnovu gradi na rastavljenim akordima i često je dovoljno već golo ubiranje žica da bi zvučna zavjesa pozadine bila umjetnički prekrivena. No ti akustični pristupi elegantno su nadopunjeni salvama distorziranih riffovskih lavina, koje su skladbama dodane samo kao začin u težnji za nadgradnjom dramatičnosti ugođaja. Vokal podsjeća u trenucima čak i na vokal kod Amerikanaca Enchant (refren skladbe Iconic). Posve je unikatan, usmjeren na pokrivanje srednjih do viših registara, posjeduje elegantan dodir improvizacije kojim unosi šarolikost u cjelokupni izraz, osobito u sofisticiranom zaokruživanju melodije na izlazima iz stihova, pa čovjek pri tome dobije osjećaj kao da Mensesov vokal dinamično valovi kroz album (osobito izraženo u skladbi Where Our Shadow Sleep). Vokal je više nego pisan na kožu istraživački eksperimentalnoj težnji benda. Bend uspijeva ostvariti iznimno uspješno još jedan zahtjevan atribut koji poznaje progresivni rock. To je atribut nepredvidljivosti, koji ti je možda već ponudila asocijacija uz riječ fragmentiranost (raspadanje motiva). U skladbi Leftovers moći ćete svjedočiti u vremenskom intervalu između 4:57 i 5:17 blago distorziranoj i zavodljivo zavijajućoj bas liniji, koja retrogradno izravno oživljava pionirstvo Chrisa Squirea (sastav Yes, razdoblje Yes albuma “Fragile“, godina izdanja 1972). Komad s vrlo ljutim otvaranjem je Mounting Castles In A Blood Red Sky, s oštrim dodirom psihodeličnosti i trenutkom u kojem fragmentiranost definitivno nadvlada crvenu nit kompaktnosti skladbi. Dečki su u komad upleli snimku govora mnoštvu Martina Luthera Kinga. To je skladba koju resi najveća mjera eksperimentalno avanturističke dinamike, prepoznatljivosti izraza Sieges Even. Izvanredan je kontrast prelijevanja čistih prirodno zvučećih pasaža s lavinama riffovske distorzije. Riječ je o jedinom instrumentalu albuma, koji je uhvatio ledenu studen opće bezizlaznog očaja društvene degeneracije, bezbrižnog postojanja u zabludi nasjedanja lažima izabranih vođa. Album pak doživljava svoj najveličanstveniji trenutak glazbene ekspresije benda stvaranjem ugođaja potpune tragedije u završnoj naslovnoj skladbi, koja donosi daljnju nadgradnju profinjene kritike tiranije politike SAD-a. U drugoj polovici skladbe Paramount Sieges Even posve iznenada zaplove ususret potpunom jazz uključku, koji vodi čak i kraća solaža na alt saksofonu. Briljantno.

“Paramount” je jedan od ovogodišnjih artističkih vrhunaca na polju progresivnog rocka. I upozoravam još jednom da Sieges Even nemaju veze s pridjevom “metalski”. Skladbe su redom izvanredno slikovite slagalice, izgrađene od više motivskih obrata i obrata tempa, sve teče posve glatko kroz minutažu albuma. Zbog slikovitosti i posebnosti glazbenog izraza benda, album se odvrti u tren oka. S “Paramount” vrijeme za Sieges Even još zdaleka nije stalo. “Paramount” donosi artističku nadgradnju prethodnika, još veću, još izražajniju i još jasniju dorečenost te profiliranost obnovljenog izraza benda, koji se u vlastitom poimanju glazbene umjetnosti pozitivno razvija dalje. Inteligentno, kreativno puno i zato silno uzbudljivo. U posve novu glazbenu dimenziju, fuzije posebne vrste. Ovo je album za sve progressive/art rock manijake koji umirete za drugačijim i posebnim!

Postava

Arno Menses – vokal
Markus Steffen – gitara
Alex Holzwarth – bas gitara
Oliver Holzwarth – bubnjevi

Produkcija

Sieges Even & Kristian Kohlmannslehner

Popis skladbi

01. When Alpha And Omega Collide
02. Tidal
03. Eyes Wide Open
04. Iconic
05. Where Our Shadows Sleep
06. Duende
07. Bridge To The Divine
08. Leftovers
09. Mounting Castles In The Blood Red Sky
10. Paramount

Trajanje albuma: 61.41

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići