Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst (Trieste) / Macaki klub / Italija
Datum koncerta: 24.09.2013
Broj posjetitelja: 170
Circus Maximus su norveška postava koja je 2005. tako ugodno, zapravo gotovo neočekivano iznenadila studijskim prvijencem »The 1st Chapter« i već se na samom početku vinula među velike mlade nade koje bi u budućnosti trebale preuzeti vodeće mjesto ambasadora suvremenog progresivnog metala. Nakon samo dvije godine izašao je album »Isolate« (2007), koji je još jasnije definirao glazbeni trag Circus Maxlmus, u smislu još jasnije profiliranog aranžiranja u postizanju velike izražajne snage na relaciji spajanja visoko pjevne melodičnosti i kompozicijske kompleksnosti. U prosincu iste godine, dakle davne 2007., Circus Maximus su u sklopu turneje posjetili talijanski pogranični gradić Ronke, smješten tik uz tršćansku zračnu luku. Ako ih je netko od vas tada slučajno uhvatio, suočio se s vrhunskom predstavom skandinavskog glazbenog perfekcionizma.
Pet godina je prošlo od tada. Debelih pet godina da grupa napokon izbaci treći studijski album. Ne treba ni isticati da je čekanje bilo više nego isplativo ulaganje. »Nine« naime učvršćuje poziciju Circus Maximus, koji su ovim albumom potvrdili da i dalje spadaju u špic najslušljivijih progresivnih metal postava. Ako se usredotočimo samo na skandinavsku struju progresivnih metal sastava, možemo reći da Circus Maximus spadaju u sam vrh pristupačnosti laičkim uhima, a neće biti veće pogreške ni ako to generaliziramo na područje cijelog europskog progresivnog metal pokreta.
Tako se napokon dogodilo i to da norveški majstori melodične struje progresivnog metala kreću na europsku turneju, kratku, ali slatku. Postava: Mikael Eriksen (vokal), Mats Haugen (gitara), Lasse Finbråten (klavijature), Glen Cato Møllen (bas gitara) i Truls Haugen (bubnjevi). Dugo je trajalo dok nisu izdali novi album. Ali jesu. Isto tako je trajalo gotovo šest godina da nam se ponovno približe. Godine 2007. nastupili su u Ronkeu (Ronchi dei Legionari), a sada su stigli u Trst. Zahvaljujući jednom jedinom čovjeku. Već drugi put! Jedinstvenom Maxu i ekipi Trieste is Rock, koja je organizirala cijeli mini festival u tršćanskom klubu Macaki. Pokloni se Maxu. Malo je ljudi koji su tako srčani, iskreni i koji tako duboko vjeruju u jedinstvenu univerzalnu snagu istine, kakvu u sebi nosi magija glazbe, kao upravo on. Svijetao primjer da i u zemlji koju je davno progutala tama pohlepnih »Orkova« i dalje žive sivi i bijeli čarobnjaci, entovi, vilenjaci i ostala čudesna bića.
Ali idemo lijepo redom. Prvi su na pozornicu stupili talijanski, preciznije tršćanski heavy metal revitalisti Blue Rose i predstavili svoj novi studijski album »Darkness and Light«. Tečni rifovi, solidno sviranje, pomalo statično jer je glavni vokalist ujedno i gitarist, ali u granicama uzorne kvalitete. Mračan zahvat okultizma je uhvaćen, bez trunke šećera. Sviranje punom snagom uz izdašnu podršku vrlo dobre zvučne kulise, za koju su se pobrinuli zvučni tehničari. Izuzetno lijep uvod.
Švicarci Appearance Of Nothing izdali su 2010. aktualni studijski album »All Gods Are Gone«. Taj je uradak ojačao njihovu formu, koja je općenito i dalje vrlo opuštena. Ponajprije su se Švicarci na njemu predstavili u znatno agresivnijem i mračnijem svjetlu, čak blago gotički. Možemo reći da je suradnja s priznatim legendarnim producentom koji se zove Dan Swanö bila iznimno korisna. Postava Pat Gerbe (vokal, gitara), Omar Cuna (vokal, bas gitara), Peter Berger (gitara), Marc Petralito (klavijature) i Ronnie Wolf (bubnjevi) otvorila je koncert s vehemencijom. Mnogo poteznih kompozicija, najčešće građenih od više dijelova, preljevajućih raspoloženja. Posebno smo svjedočili neprestanom miješanju boja vokalne interpretacije, od grlenog pjevanja, čistih vokala do ekstremnog režanja. Nažalost, te večeri postava nije dobila pravu izlošenost. Zvuk je naime bio katastrofalan i sve što se čulo bili su bubnjevi i dvostruka bas bubanj pedala, koji su u srhljivoj glasnoći krajnje iritirali. Gitare nerazaznatljive, prigušene, ni »osmožičano veslo« nije ništa pomoglo. Iako se grupa srčano trudila i iscijedila svoj večernji maksimum, u danim okolnostima nije uspjela isporučiti ništa više od mlakih postkoncertnih dojmova.
DGM! S tom grupom nema šale. Bend je ovog ožujka izdao novi studijski album naslovljen »Momentum«. Očito su i čovjek za svjetla i tonac navijali za domaće te večeri. Prvo, DGM su dobili znatno bolju rasvjetu pozornice nego Appearance of Nothing, pa čak i Circus Maximus iza njih. Uz to im je ponovno kalibrirana zvučna slika, kao što je vrijedilo i za predgrupu Blue Rose. DGM su isporučili odličan šou. Neka su vrsta umanjene verzije talijanskih Symphony X. Naravno, ne mogu svirati i aranžirati na tako visokoj razini kao danas Symphony X, ali utjecaja se osjeća podosta. Klavijature u funkciji orkestra, gitarski rifovi nemilosrdno oštri, grubo izbrusen, distorzija je tako jaka da već jednožičano razlaganje arpeggiom u jezgru zvučne slike dovodi pravi masivni zvučni zid. Tim se već niz godina služi i Michael Romeao (Symphony X). Dodane su naravno neizbježne eskapade pravog drila škole neoklasicizma. To je vrlo nazorno potvrdila primjerice nova Reason. DGM su kvintet u postavi odlični gitarist Simone Mularoni (gitara), Andrea Arcangeli (bas gitara), Fabio Costantino (bubnjevi), Emanuele Casali (klavijature) i na vokalu razvnemireni Mark Basile (Mind’s Key). DGM su podigli publiku na noge i u klubu je prvi put konkretno uzavrelo. Izredale su se još najnovija Trust, otvarajuća Void, pa Numb, Universe, Remembrance, pa nadalje starije Hereafter (u zaključku) i prije nje Brand New Blood te No Looking Back.
Norvežani Circus Maximus, u ulozi glavnih zvijezda večeri, poglavlje su za sebe. Njihov perfekcionizam nudi niz od triju odličnih studijskih dosega. Između zadnjeg i prva dva albuma vlada konkretan izražajni jaz u podavanju artizma, kako ga kroz glazbenu prizmu opažaju Circus Maximus. Očekivano, odsvirali su gotovo cijeli novi album »Nine (2012). Odličan zvuk, odlična izvedba i odlična vokalna interpretacija karizmatičnog Mikaela Eriksena. Vokal mu je izdržao na vrhunskoj razini od početka do kraja koncerta. Ponajprije je pak publika poludjela na klasike albuma »Isolation« (2007)! Nisu ih zaboravili! Oni su znatno slušljiviji od skladbi zadnjeg albuma »Nine«, gdje je puno više progresivnog »vijanja«, ali je ipak zadržana esencija visoke melodične zaraznosti. Grupa je ponudila i izniman »slatkiš« u obliku prvorazrednog iznenađenja kad se late skladbe Glory Of Empire. Riječ je o najboljoj kompoziciji studijskog prvijenca » The 1st Chapter«, koji je izašao 2005. Već samim uvrštavanjem te skladbe u repertoar koncerta u tršćanskom klubu Macaki, Circus Maximus su izašli iz ringa kao veliki pobjednici koncertne večeri. Zabavno je u tako stisnutom klupskom ambijentu i na maloj pozornici promatrati komunikaciju među članovima postave, koji se doslovno nemaju kamo povući, kamo sakriti, sve je razotkriveno kao na dlanu. Eriksen je odličan zapovjednik, publika mu je jela iz ruke, a istodobno je grupu nosila na krilima poznavanjem tekstova, osobito refrenskih napjeva. Ovaj put nije moglo poći ništa po zlu. Vrhunac nastupa slijedio je u njegovu zaključku, kad su se Circus Maximus late najzanimljivijeg dijela svoje nove ploče »Nine« te zaredom odsvirali obje zadnje skladbe s albuma, i to Burn After Reading i značajno nazvanu Last Goodbye, te tako zaključili nastup kojem su pristupili s velikim žarom..
Možemo reći da je mini festivalčić posvećen liku i djelu suvremenih dosega progresivnog metala u srcu Trsta uspio na cijeloj liniji. Žanr je danas pomalo skrenut s fokusa masa, ali ne u Italiji. Talijanska je publika oduvijek cijenila ukusno spajanje velikih melodija i napjeva sa složenim začinom pustolovnih glazbenih ideja koje stvara carstvo žanra opterećenog pridjevom »progresivno«. Sedam koncerata s čak šest stanica na talijanskom tlu, jedan nastup u Njemačkoj i Slovačkoj te zaključak u švicarskom Prattelnu! Već samo ta činjenica svjedoči da danas vremena progresivnom metalu nisu baš najnaklonjenija. Ali kao što se već bezbroj puta događalo. U metalskom podzemlju postoji pravilo da potražnja za žanrovima kruži u višegodišnjim ciklusima. Progresivni metal će se zato nekoć zasigurno vratiti! Mrtav nije ni izdaleka i ne može biti. Sve dok Tršćani u svojim redovima imaju »dvostruki X«. Maxa, dakle, koji je organizacijski ponovno izveo nastup Circus Maximus s velikom odlikom i potpunom predanošću.
Setlista
BLUE ROSE:
1. Leavin’ You
2. Reloaded
3. Rock Your Soul
4. Darkness And Light
5. rUN
6. Wasted
7. The Land Of The Light
8. Power
APPEARANCE OF NOTHING:
1. Mirror’s Eyes
2. Second God
3. Destination
4. The Seer
5. I Said Silence
6. the Call of Evil
CIRCUS MAXIMUS:
1. Forging
2. Architect of Fortune
3. Namaste
4. I Am
5. Darkened Mind
6. Abyss
7. Reach Within
8. Game of Life
9. Glory of the Empire
10. Arrival of Love
11. Burn After Reading
12. Last Goodbye
Galerija slika
