Izdavač: Bloodfish Music
Datum izlaska: 14. 9. 2006.
Produkcija: Gabriel Moffat
Trajanje albuma: 54.08 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10
Phideaux Xavier hiperaktivni je američki multiinstrumentalist, pjevač, skladatelj i televizijski redatelj koji je svoj glazbeni pristup nekoć opisao kao ‘psihodelični progresivni gotički rock’. Među svoje glavne glazbene utjecaje ubraja rane Genesis, Pink Floyd, JethroTull, Van Der Graaf Generator i Davida Bowieja. U njegovim glazbenim ostvarenjima, koja izdaje pod imenom Phideaux (zbog čega neki pogrešno misle da je riječ o bendu, a ne o solo projektu s vjernim studijskim i koncertnim sastavom), doista ne manjka utjecaja psihodeličnog rocka, iako se unutar prostranog zvučnog kolaža može naći i mnoštvo drugih, raznolikih žanrovskih utjecaja, osobito elementi simfonijskog prog rocka te novog vala.
Za većinu Phideaux albuma karakteristično je i to da sadrže koncept s uglavnom inteligentnim, društveno pronicljivim tekstovima, što je za američkog izvođača posebno rijetko i pohvalno te je znatno pridonijelo Xavierovoj prepoznatljivosti. Phideaux je na sebe već nekoliko puta skrenuo pozornost prijašnjim albumima, no u kolektivnu svijest većine ljubitelja suvremenog prog rocka ušao je tek petim albumom, »The Great Leap«, na kojem je dosegnuo novu razinu umjetničkog razvoja.
»The Great Leap«, koji je izašao iste godine kao i prethodnik »313« (2006), bio je prvi dio Xavierove ambiciozne konceptualne trilogije o vladavini ‘Velikog brata’ i sveopćoj ekološkoj krizi usred distopijskog društva. Drugi dio konceptualne sage bio je album »Doomsday Afternoon« (2007, RockLine recenzija), dok će se treći i ujedno završni dio zvati »Infernal« (datum službenog izlaska za sada nije poznat). Većina tekstova na »The Great Leap«, koji ima odličan omot, sarkastično je začinjena i ismijava suvremeno društvo, koje je slobodu zamijenilo sigurnošću pod okriljem neoliberalnog ropstva i kmetovanja novcu, a pritom se i dalje egoistično ponaša kao svinja po planetu gdje god mu se prohtije. Xavier je odlučio da će svaki od triju dijelova konceptualne sage imati drukčiji stilski i aranžerski pristup.
»The Great Leap«, koji je napisao u suradnji s bubnjarom Richom Hutchinsom, odlučio je učiniti strukturno najkompaktnijim i najdostupnijim dijelom sage: samo dvije skladbe na albumu prelaze šest minuta, a stilski je mjestimice čak bliži pop rocku nego psihodelično začinjenom simfonijskom progu, kakav Phideaux inače najradije njeguje na svojim projektima. »The Great Leap« stoga nije najambiciozniji dio trilogije što se tiče kompleksnosti i aranžerske raznolikosti, ali zato ima brojne druge vrline.
Skladateljski i lirski majstor, koji je inače i klavijaturist i pomoćni gitarist, ovaj je put iznenađujuće odsvirao bas te većinu gitara na albumu, kao i električni sitar. Većinu klavijatura odsvirao je Arian Shierbaum, koji je briljirao na hammond orguljama, minimoogu, Wurlitzer klaviru i klavinetu. I ovaj put nisu izostale ženske vokalne linije, koje na većini Phideaux ostvarenja igraju važnu ulogu, dok su povremeni gudački i puhački aranžmani na »The Great Leap« osiguravali ambijentalnu grandioznost.
Phideaux ima tu sreću da je njegov pretežno sarkastični i psihodelični vokal, koji je trenutačno pomalo, doduše minimalno srodan Rogeru Watersu (Pink Floyd) i povremeno čak Aliceu Cooperu (u nižim registrima), dovoljno specifičan i karizmatičan da mu osigurava prepoznatljivost i njegov solo projekt bitno razlikuje od srodnih prog izvođača. Uza se je opet imao cijelu vojsku kvalitetnih instrumentalnih pratitelja predvođenu gitaristom i producentom Gabrielom Moffatom, Xavierovim dugogodišnjim suradnikom. Xavierov bend inače čine ljudi koje poznaje već veći dio života i koji su ujedno i njegovi prijatelji.
Album je prilično vokalno usmjeren, a većina skladbi, uz raznoliku atmosferu, ima snažan melodičan pečat, pa pruža izuzetno dostupno slušateljsko iskustvo. »The Great Leap« otvara se skladbom »Wake Up«, koja sadrži gotovo alternativnorockovsku gitarsku frazu, no s upadom Xavierova sarkastičnog pjevanja i profinjeno duhovitih instrumentalnih finesa brzo se pretoči u psihodelično-simfonijsku šarolikost. »You And Me Against A World Of Pain«, u kojoj ne manjka utjecaja psihodelije i space rocka, podložena je pastoralnim akordima akustične gitare, a njezine su glavne odlike izvrsne vokalne harmonije i povremeni gudački aranžmani.
»The Waiting« zahvaljujući crnohumornom tekstu i psihodeličnom pulsu, u kojem je nemoguće ne čuti utjecaje The Beatles i Pink Floyda iz doba Syda Barretta, ima gotovo neki tradicionalni engleski šarm, što je za američkog glazbenog izvođača prilično, prilično neobično. »Abducted«, jedan od najboljih trenutaka »The Great Leap«, svojom mračnom atmosferom predstavlja dobar ambijentalni kontrast, dok je tekst pun sarkazma na račun ozloglašenog društvenog sustava i sveopće apatije. Podrugljiv refren ovaj je put odlično izveden, a digitalni uzorci na sintesajzerskim teksturama te epske vokalne harmonije kroz sveopću ambijentalnu rezigniranost unose nešto veličanstvenosti.
Ništa manje ambiciozno zamišljen »Rainboy« sadrži pastoralni uvod i vokalne harmonije u stilu The Beach Boys, a zatim mu se narav potpuno mijenja jer se izmjenjuju stilski elementi folka, simfoprog i prog metala, zahvaljujući bijesnim gitarskim pasažama i žestokim bubnjarskim maršovima. Energični »I Was Thinking« nošen je na krilima ljupkih orkestralno-akustičnih aranžmana, dok Xavier oduševljava svojim kameleonskim pjevačkim pristupom. »Long And Lonely Way«, u kojem opet vlada vokalni sarkazam na račun ljudskog egoizma, akustično je usmjereno ostvarenje s psihodeličnim i folk nijansama, a moderna produkcija i prljav zvuk električne gitare podsjećaju da je ta ‘starinski’ intonirana skladba nastala u 21. stoljeću.
»They Hunt You Down«, koja će biti blizu mnogom ljubitelju Pink Floyda, još je jedna zanimljiva folk balada s elementima psihodelije, simfoproga i pop rocka, unutar koje Xavier opet oduševljava svojom pjevačkom raznolikošću. Ovaj put osobito dobro zvuče ženske vokalne harmonije i puhački aranžmani. I na skladbi »Tannis Root«, još jednom ambijentalno bogatom ostvarenju, Xavier se na cinično način ruga lovu na (ugrožene) životinje, a ovaj put posebno fascinira kratka instrumentalna dionica s klavijaturskim solom i raznolikost vokalnih harmonija.
»One Star«, u skladu sa svojim naslovom i tekstom koji ismijava instant slavu, zabavan je pop/alter/psihodelični rocker s moćnim slojevima hammond orgulja. Xavier ovaj put u pjevanju bira nešto punkerskiji pristup, uz povremenu uporabu vokodera, čime ipak malo pretjeruje. »Last« je ugodna, akustična balada s nipošto presladkim ljubavnim tekstom pa je tako jedan od rijetkih trenutaka na albumu u kojem nema nikakvih tragova sarkazma.
»The Great Leap« nije bio veliki skok naprijed u smislu zvučne evolucije, ali je za Phideauxa Xaviera svakako bio skok naprijed što se tiče razvoja ambicioznih konceptualnih ideja, kojima je bio svjetlosnim godinama ispred većine drugih suvremenih američkih prog izvođača i zbog kojih je toliko zanimljiv svim ljubiteljima glazbenih intelektualaca. U usporedbi s budućim Phideaux projektima, »The Great Leap« zapravo je bio ‘laka kategorija’ jer nije sadržavao nijedan višedijelni simfoprog ep, a s druge je strane bio izuzetno dostupan svim ljubiteljima psihodeličnog rocka, folka i popa, kojima na takav način predstavlja prilično dobru startnu poziciju u ostatak Xavierove diskografije.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Wake Up (4:03)
2. You And Me Against A World Of Pain (5:35)
3. The Waiting (3:33)
4. Abducted (6:10)
5. Rainboy (6:15)
6. I Was Thinking (4:24)
7. Long And Lonely Way (4:18)
8. They Hunt You Down (3:54)
9. Tannisroot (4:52)
10. One Star (5:14)
11. Last (5:50)
Postava:
Ariel Farber – vokal, violina
Valerie Gracious – vokal
Molly Ruttan – vokal
Linda Ruttan – vokal
Phideaux Xavier – vokal, električni sitar, gitare, Nord Electro 2, Fender Rhodes, autoharp, bas-gitara
Gabriel Moffat – gitara, aranžmani za puhače na skladbi br. 2
Richard Hutchins – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenici:
Arlan Shierbaum – Hammond orgulje, Wurlitzer klavir, klavinet, MiniMoog, klavir, sintesajzer
Probyn Gregory – teremin, truba, trombon, francuski rog, krilni rog, aranžmani za puhače na skladbi br. 2
Biker Helfrostt – flauta, blok-flauta, zurna
Stefanie Fife – čelo
Scott Brannon – dulcimer
Joe Pusiteri – “snare” bubanj
Derek Leininger – Fx
