Izvođač: GPS
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 3/5
GPS? Što je sad to? Ona čudesna naprava zbog koje čak i slijepac lako nađe iglu u plastu sijena? GPS – Govan, Payne, Schellen! Dečki – prekaljeni glazbenici, koje je šef Asije Geoffrey Downes nimalo ljubazno brzim postupkom “izbacio” iz postave Asia čim je reunion grupe Asia u njezinoj “multi million seller” klasičnoj originalnoj postavi Wetton/Downes/Howe/Palmer postao gotova stvar. Dakle, Asia s Payneom više ne postoji. A što je s glazbom? U sastav GPS ta su tri otpuštena radnika tako pozvala klavijaturista Spock’s Beard – presvijetlog Rya Okumota, koji bi svojom raznolikom talentiranošću trebao donijeti sretnu zamjenu za Downesa.
I što se dogodilo? Uzmite kao referentni album posljednji album Asia “Silent Nation” (2004) pa usporedite što su GPS ponijeli s njega i prenijeli na “Window To The Soul”. Atmosferu, jedinstveni vokalni pristup Paynea, velike vokalne multi-harmonije i samu AOR strukturu aranžmana, koja se iskri u novim velikim prekrasnim melodičnim refrenima što djeluju “iz prve”. To je osnova! A sad odmaci od nje. Rifanje je u produkciji istaknuto još više naprijed, Okumoto često ispadne kao potpuni statist u gradnji atmosferične pozadine zvučne spektralne slike, tako da većinu zvučnog prostora sad pune gitarski rifovi i eksplozivno te vrlo prikladno varijabilno bubnjanje Jaya Schellena. Pozornost s dijela klavijatura na albumu preusmjerava i Payneovo pjevanje, koje je nezamjenjivo prepoznatljivo, pa se Okumoto nije ni morao posebno naprezati da odigra svoju ulogu, jer ostala trojka odrađuje većinu posla. Istodobno se Okumoto drži prilično jednodimenzionalnih zvukova pokrivanja pozadine između rifova, a produkcija ne skriva da mu jednostavno nedostaje otmjenost Geoffreya Downesa, što se čuje odmah na prvu. Album je, kao što je rečeno, još više navijen od “Silent Nation”, a Govan je ovaj put među instrumentima postavljen osjetno u prvi plan. Okumoto nije Downes. Često iznenadi neujednačenost, pasivnost i monotonija u gradnji samog zvuka u glavnim motivima zbog minimalizma klavijatura. Na tim dijelovima sad dominira gitarsko rifanje. No, Okumoto to pokušava kompenzirati unošenjem dugih solaža (npr. u New Jerusalem) u instrumentalnim pasažama, što je nešto posve novo. Downes naime nikad nije “razbacivao” tonove. Okumoto je pak na to potpuno navikao, jer dolazi iz Spock’s Beard. Tako GPS dobivaju blagi smjer sirovog “jam fusiona”, kojeg Asia nikad nisu imali, ili se on nalazio u krajnje sofisticiranom i otmjenom ruhu. Okumoto očito nije tako doma s AOR trikovima i presirov je za oponašanje Asije, no svoj je posao, ako na trenutak zaboravimo sve u vezi s Asijom, obavio na visokoj razini. I naposljetku, žele li GPS uopće biti Asia? S potpunom sigurnošću, odgovor je niječan. Ovaj album produkcijski nikako neće biti po guštu “eighties” AOR audiofilskim puristima! Nosi naime dozu sirovosti i živosti. Vraga, kakvo je to sad cjepidlačenje! Pa nismo više u osamdesetima!
Osvrnimo se na dobitke! To su naravno, bez Downesa, sad veća žanrovska sloboda, koja se odražava u uključivanju sočno začinjenih progresivnih “jammova” u srednjim instrumentalnim pasažama te na izlazima ili ulazima u skladbe. Payne pjeva ljutito i hrapavo kao nikad prije, a njegova osjećajnost pritom je besprijekorno očuvana. Govanova gitara još je porasla u svim atributima u odnosu na “Silent Nation” (u skladbi Gold namjerno okrzne poznate trikove Stevea Howea), a Downes bi vjerojatno vrlo teško pristao na još jednu novost! Na orijentalni refren u The Objector – skladbi koja je inače profinjena eksperimentalna mješavina AOR klasičnih zahvata i orijentalnih začina, u kojoj majstori nude kost za glodanje razmaženim glazbenim sladokuscima, ali i pristupačnost, u smislu melodične fluidnosti, za svaka uši koja vole neposrednost.
Album iznenadi tvrdoćom već uvodnom naslovnom skladbom, koja je puna bijesa i razočaranja. Payne je mjestimice doslovno razjaren, a vokal je hrapav kao nikad na albumima koje je snimio s Asijom. New Jerusalem je komad sa Soul Survivor “main beatom”, ali odjeven u tipičnu “Payne era” Asia formu. Dakle, očito je došlo do dogovora između Downesa i članova današnjih GPS da potonji mogu iskoristiti napisani materijal koji je trebao izaći na nasljedniku “Silent Nation”, jer su sličnosti između posljednjeg albuma Asije i “Window To The Soul” vapijuće. Kreacija atmosfere “Silent Nation” prepoznatljiva je kad imaš Paynea u grupi, a to još jednom naglašava koliko je Payne bio važan nositelj izraza kasnije Asije. “Window To The Soul” je izrazito melodičan album, s komadima koji ti odmah uđu pod kožu, dotjeranim refrenima, a komadi su pritom opet lukavo, ali osjetnije nego ikad u Asiji iz “Payne era”, dozirani unošenjem zahvata prog rocka. Tako GPS vrlo rado s vremena na vrijeme, kao u šali, slome ritam, što Asia nikad nije radila, ili nije radila izraženo (primjerice srednji dio komada Heaven Can Wait, ili čak jazzerski obojeni Written On The Wind, pa je tu i All My Life).
Uz novosti, album nosi jasno prepoznatljive sadržaje Asije iz “Payne era”, s uglavnom očuvanom – jedinstveno prepoznatljivom atmosferom, pa je tako “Window To The Soul” legitimni nasljednik “Silent Nation”, vjerojatno legitimniji nego što će to ijedan budući album Asije, u sad obnovljenoj – originalnoj postavi, ikad biti. E pa tako. Dobili smo novu odličnu grupu, novi odličan album, koji će se svidjeti svim pristašama Asije iz “Payne era”. A sad s interesom možemo čekati kako će na njega odgovoriti Asia u originalnoj postavi. “Window To The Soul” je novi početak. Bit će zanimljivo promatrati kamo će se GPS okretati u budućnosti. Hoće li čuvati nasljeđe Asije iz “Payne era”, ili će skrenuti prema još turbulentnijim eksperimentalno – progresivno obojenim vodama? Ah, da, čovjek na naslovnici “Window To The Soul” je John Kalodner.
Postava
John Payne – vokal, bas gitara
Ryo Okumoto – klavijature
Guthrie Govan – gitara
Jay Schellen – bubnjevi
Produkcija
John Payne
Popis skladbi
1. Window To The Soul
2. New Jerusalem
3. Heaven Can Wait
4. Written On The Wind
5. I Believe In Yesterday
6. The Objector
7. All My Life
8. Gold
9. Since You’ve Been Gone
10. Taken Dreams
Trajanje albuma: 64.18
