Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Lignano Sabbiadoro / Arena Alpe Adria / Italija
Datum koncerta: 29.07.2014
Broj posjetitelja: 3000
Cijena ulaznice: 32,00€
Lignano je ugodno talijansko ljetovalište u blizini grada Udine, koje je sa svojim pomalo sanjivim, ako već ne i romantičnim ugođajem kao stvoreno za ljetne koncerte nekih velikih glazbenih imena. Ovaj put se u tom mjestu pojavila jedna od najomiljenijih i najcjenjenijih grupa osamdesetih, legendarni škotski majstori novog vala i pop rocka, Simple Minds. Oni su u osamdesetima na krilima hitova poput »Don’t You (Forget About Me)«, »Alive and Kicking« i »Belfast Child« bili jedan od najpopularnijih sastava svog vremena, koji je kao od šale punio stadione gdje god se pojavio, nakon čega je u devedesetima uslijedio nagli komercijalni pad. Negdje od 2000. nadalje zanimanje za njihovu glazbu polako je opet oživjelo, što je tom kultnom bendu udahnulo novu energiju, pa od tada opet vrlo aktivno nastupaju na brojnim svjetskim pozornicama. Nastup Simple Minds u Lignanu bio je dio turneje ‘Greatest Hits + 2014’ na kojoj izvode neke od svojih najvećih uspješnica, ali i neke novije i manje poznate skladbe.
Jezgra benda, koju čine oba originalna člana, i dalje izuzetno karizmatični pjevač Jim Kerr i odlični gitarist/povremeni klavijaturist Charlie Burchill, dok im društvo pravi dugogodišnji bubnjar Mel Gaynor, ostaje čvrsta i godine im se na koncertnim nastupima uopće ne primjećuju. Znatno kraći staž u bendu imaju klavijaturist Andy Gillespie, koji je dio postave Simple Minds od 2002. nadalje, i basist Ged Grimes, koji im se pridružio tek 2010. Činjenica da je riječ o glazbenicima koji nisu sudjelovali u nastanku njihovih najvećih uspješnica ipak se uopće ne osjeti, jer su majstori na svojim instrumentima i savršeno razumiju filozofiju i radni etos škotskih novovalnih titana. Od 2009. ih na nastupima ‘uživo’ prati odlična gostujuća pjevačica Sarah Brown, koja svojim r’n’b i soul umetcima lijepo nadopunjuje Kerrov glavni vokal i povremeno nastupi i u ‘glavnoj ulozi’. Kao zabavnu zanimljivost za sve ljubitelje progresivnog rocka valja spomenuti i to da je gostujući član Simple Minds na koncertnoj turneji 1990. bio bivši klavijaturist Jethro Tull, Peter-John Wetesse, koji je obožavao sve što je odisalo elektronsko-digitalnom usmjerenosti klavijatura.
Simple Minds su svoj nastup u Lignanu otvorili temperamentnim hitom »Waterfront«, koji je jedno od njihovih najomiljenijih ostvarenja i time gotovo idealan koncertni početak. Tekst o kiši ovaj se put savršeno poklapao s pogledom na sve oblačnije nebo. Zaista je nevjerojatno s kako odlično očuvanim glasnicama nastupa kroz cijelu večer izvrsno raspoloženi Kerr, koji spada među pjevače ‘stare škole’, jer mu je mikrofon tijekom cijelog nastupa povezan dugim kabelom. U pozadini mu je strastvenu vokalnu pratnju osiguravala Brown, koja je za tu priliku prije nastupa objesila veliku naušnicu u obliku trokuta.
U toj smo večeri, uz omiljene, dugogodišnje standarde, čuli i nekoliko novijih skladbi, poput singla »Broken Glass Park«, koji je objavljen 2013. Jedan od njihovih prvih singlova, »Love Song«, duhom nas je prenio natrag u 1981., kad su se Simple Minds polako počeli ljuštiti iz post-punka u new wave i pop rock. Prijeteće kišno vrijeme Škote, očekivano, nije ni najmanje smetalo. Čak i tijekom pljuska koji je izbio usred izvedbe budničarske uspješnice »Mandela Song« održali su svoj nastup na izuzetno visokoj razini i izveli ga na što profesionalniji način. Naravno, jake su padaline utoliko jače utjecale na publiku, kojoj je trebalo poprilično vremena da se opet pribere i da Kerra u nastavku dostojno zamijeni, kad im je između pojedinih izvedbi prepuštao pjevanje nekih refrena. »Mandela Day« je na prvu godišnjicu smrti tog velikog borca protiv aparthejda usred te večeri zvučala izuzetno aktualno i još dirljivije.
Kiša nije jenjavala sve do kraja nastupa Simple Minds, iako se stanje u nastavku ipak polako popravljalo. Jedno od većih iznenađenja bila je izvedba skladbe »Hunter And Hunted«, koja doduše nije hit, ali je ipak odlična, sintisajzerski usmjerena tvorevina na kojoj se odličnim solom istaknuo klavijaturist Andy Gillespie. Nju su slijedile prekrasne izvedbe dvaju velikih hitova, »Promised You a Miracle« i »Glittering Prize«, na kojima je promočena publika napokon opet pronalazila pravi kontakt s bendom i prepustila se izuzetnoj ambijentalnoj magiji koju nisu mogle oslabiti ni ‘oštrice kuke’ koje su nemilosrdno padale s neba poprilično dugo. S »Imagination« su Simple Minds izveli posve novu skladbu, koja će vjerojatno izići na nadolazećem studijskom albumu »Big Music«. Njegovo je izdanje najavljeno za listopad 2014.
Najstarija skladba te večeri bila je »I Travel« sa svojim post-punk ritmičkim pristupom, uz vidljiv utjecaj ranih Roxy Music, što znači da je nastala još prije nego što su Simple Minds postigli svjetski glas. Izvedbom skladbe »Dolphins« premjestili su se u razdoblje albuma »Black & White 050505« (2005), što je bio još jedan dokaz da ne zanemaruju ni novije razdoblje, kad su nakon početka novog milenija ‘ustali iz mrtvih’ i uspješno probudili zanimanje za svoju glazbu. Jedan od vrhunaca večeri zacijelo je bila odlična izvedba artrockovski začinjenog instrumentala »Theme For A Great Cities«, na kojem je briljirao ponajviše klavijaturist Gillespie, koji si je tom prilikom priuštio žvakaću gumu uz čiju je pomoć stvorio nekoliko doslovno smiješnih grimasa.
Godine 2001. Simple Minds su izdali album obrada drugih izvođača naslova »Neon Lights« na kojem se nalazila i njihova adaptacija klasika »Dancing Barefoot«, koji u originalu pripada Patti Smith. Nju je slijedila obrada američke novovalne grupe The Call naslova »Let The Day Begin«, koju su pristaše Simple Minds prvi put mogli čuti na posebnoj, dvostrukoj verziji albuma »Graffiti Soul« (2009). Većini, osobito onima koji određeni bend gledaju uživo prvi put, izvedbe obrada drugih izvođača prije idu na živce, no Simple Minds su obje spomenute obrade potpuno ‘posvojili’, pa nije bilo nikakva razloga za lošu volju. Zatim su nas oduševili fenomenalnom verzijom velikog hita »Someone, Somewhere in Summertime«, koji se i svojim nostalgičnim ritmom i tekstom odlično poklapao s ljetnim, primorskim ambijentom te čarobne večeri. Članovi Simple Minds imaju vrlo mešovite osjećaje kad se prisjete devedesetih, no »See The Lights«, koji smo čuli te večeri, izišao je na albumu »Real Life« (1991), njihovu još posljednjem klasičnom, svjetski uspješnom ostvarenju.
Redovni dio nastupa zaključili su svojom najvećom uspješnicom »Don’t You (Forget About Me)«, na kojoj ni nemoguće vrijeme nije moglo pokvariti čarobni trenutak. Publika u kojoj su prevladavali muškarci srednjih godina s većom količinom sijedih pramenova nego što bi sami željeli i razočarane, uvenule domaćice, koje su u vrijeme najvećih uspjeha Simple Minds bile još živahne tinejdžerice, unatoč tradicionalno lošem talijanskom znanju engleskog znala je većinu tekstova napamet (barem što se hitova tiče), što znači da je Kerra zdušno zamjenjivala u prepuštenom pjevanju pojedinih refrena.
Prvi bis te večeri sadržavao je dva iznenađenja u liku nove skladbe »Big Music«, koja će gotovo sigurno izići na nadolazećem istoimenom albumu, dok je klasik »New Gold Dream (81-82-83-84)« nastavio niz uspješnih izvedbi standarda s istoimenog, prijelomnog studijskog albuma koji je izišao 1982. i donio im svjetski proboj. Drugi bis je, na veliku radost svih dugogodišnjih pristaša Simple Minds, ali i onih koji poznaju i cijene prije svega njihove najveće (radijske) uspješnice, uz manje popularnu skladbu »Let It All Come Down« sadržavao još dva velika hita, »Alive and Kicking« i »Sanctify Yourself«. Nažalost, brojnih vrhunaca te večeri prebrzo je bilo kraj, i to upravo kad se vrijeme već relativno stabiliziralo i atmosfera ispred pozornice dodobra oživjela. Dokaz da je »Sanctify Yourself« bio posljednji čin te večeri stigao je kad se bend, uz zvuke Bowiejeva klasika »The Jean Genie«, publici zahvalio na iskazanoj potpori, nakon čega su se pojedini članovi polako opraštali s pozornice. Pritom se Kerru nije nikamo žurilo, jer je s pozornice otišao posljednji te uz pratnju omiljenog Bowiejeva neumrlog hita za oprostaj demonstrirao još nekoliko zabavnih plesnih pokreta.
Nastup Simple Minds u Lignanu bio je, unatoč tome što smo na kraju gotovo svi ispod pozornice bili mokri ‘do kosti’, prava poslastica za sve nostalgične ljubitelje velikih novovalnih hitova s povremenom artrockovskom melasom. Ozvučenje je i usred nevremena bilo vrlo dobro, dok je scenska rasvjeta bila prava paša za oči. Povremeno je pomalo iritiralo što su neki u publici pretjerivali s kišobranima, koji su često zaklanjali pogled na cijelu pozornicu odnosno sve članove benda, no unatoč tom bezazlenom detalju tijekom cijelog smo se koncerta mogli uvjeriti da su Simple Minds bend koji je u duši i dalje mlad i ne zvuči ni najmanje lošije nego u vrijeme svojih najvećih podviga. Legendarne novovalne bendove danas nije lako pogledati izbliza, pa smo imali zaista veliku sreću što su se Simple Minds pojavili relativno blizu naše granice. Naravno, bilo je nemoguće da te večeri čujemo baš sve uspješnice iz osamdesetih, među kojima nam je, primjerice, nedostajala »Belfast Child« i »All The Things She Said«, no zato smo čuli odlično izvedene i otpjevane standarde iz gotovo svih poglavlja njihove bogate karijere.
Setlista
1. Waterfront
2. Broken Glass Park
3. Love Song
4. Mandela Day
5. Hunter and the Hunted
6. Promised You a Miracle
7. Glittering Prize
8. Imagination
9. I Travel
10. Dolphins
11. Theme For Great Cities
12. Dancing Barefoot (orig. Patti Smith)
13. Let the Day Begin (orig. The Call)
14. Someone Somewhere In Summertime
15. See The Lights
16. Don’t You (Forget About Me)
—bis I.—
17. Big Music
18. New Gold Dream (81-82-83-84)
—bis II.—
19. Let It All Come Down
20. Alive and Kicking
21. Sanctify Yourself
Galerija fotografija
