Plagues of Babylon
Autor: Rok Klemše
Izvođač: Iced Earth
Izdavačka kuća: Century Media
Izdanje: year_month
Trajanje: 62:03
Ocjena: 4/5
Zadnje desetljeće bilo je za Iced Earth doista turbulentno. Neprestani odlasci i ponovni dolasci prvog glasa Matta Barlowa u bend poprimili su već gotovo »spinal tapovske« razmjere, članovi su se mijenjali kao na traci, a postava pod vodstvom željezne ruke šefa Jona Schaffera ni s autorskim materijalom dugo nije uspijevala dosegnuti kvalitetu posljednjeg doista cjelovitog studijskog albuma Horror Show (2001). Među studijski uvjerljive bendove američki su veterani napokon uspjeli vratiti dolaskom novog vokalista Stua Blocka i albumom Dystopia, koji je Iced Earth ponovno udahnuo snagu, uzbudljivost i energiju što su ih postavile na metal kartu. Ako Amerikanci od 2011. dakle proživljavaju vjerojatno najveći preporod u karijeri, bilo je jasno da će tek nasljednik Dystopije biti pravi test. Pa jesu li Iced Earth taj stres-test prošli bolje od naših banaka?
Svakako, ali nekoliko minusa i loših potraživanja Plagues of Babylon ipak ima. Schaffer se na novom albumu ponovno vratio svojoj »Something Wicked« sagi, koju je prvi put uglazbio na legendarnom albumu Something Wicked This Way Comes (1998), a zaključio na konceptualnom blizancu Something Wicked Part 1 i 2. Upravo je on svakako najniža glazbena točka u povijesti sastava i s optimizmom se opet moglo gledati u budućnost benda, jer je Schaffer na dosadnom The Crucible of Man svoju sagu navodno napokon zaključio. No Jon ne bi bio Jon da svoje dijete, antikrista Setha Abominae, kao ponosni tatica ne pokazuje na svakom koraku. Tematski se njegove priče tako ukratko dotaknuo već na Dystopiji, a Plagues of Babylon je poluopojmljeno konceptualno djelo, jer Something Wicked saga ovaj put zauzima pola albuma, a tematski je smještena u nekakvu zombijevsku postapokalipsu.
Ali srećom, ovaj put povratak Setove vladavine nije udarac u prazno, jer prvu, jaču polovicu albuma, i zbog same priče, krasi mračan, apokaliptičan ambijent. U njega Iced Earth uspješno i učinkovito umataju divlji tempo, epski duge pjesme s brojnim obratima i neočekivanim zaokretima, Schafferovu rif-mašinu te novi, vrhunski vokalni nastup Stua Blocka. Ovaj put njegov je vokalni pristup ponešto drukčiji nego na prethodniku, jer se Stu mjestimice izuzetno približi Mattu Barlowu (gotovo bez sumnje na nagovor Jona Schaffera). Nečovječe visokih krikova tako ima tek za uzorak (u završnici thrasherskog rušilca Democide, koji podsjeti čak i na vremena Burnt Offerings), a Stu ostaje u razmjerno niskim, baritonskim registrima, koji su bili karakteristični za Barlowa. Ako je moja pretpostavka o Schafferovu utjecanju na Blockovu vokalnu ulogu točna, velika je šteta što šef opet gura u prošle obrasce i ne dopušta da se novi vokalist razvije u svom smjeru. Ipak, Stu opet krade svu pozornost, karizmatični vokalist pjesmama udahnjuje najviše energije, a tematiku skladbi odličnom interpretacijom lako slika pred očima.
Bez dobre instrumentalne podloge ni izvanredan vokalni rad nije dovoljan i tu je Iced Earth uspjelo da Plagues of Babylon bude dostojan nasljednik ostavštine sastava. Jon Schaffer još uvijek zna napisati rif, premda se u trenucima čini da zna sastaviti samo varijacije istih gitarskih poteza. Ipak, pretjerano ponavljanje albumu se ne može prigovoriti, gitarski je napad još uvijek moćan, Jonovo žvakanje njegove poznate ritmički masivne desnice pak neponovljivo (izvanredna igra interludija u Peacemaker, koji pomalo podsjeti na fantastični Equilibrium s Dystopije). Osim toga, gitarskom dvojcu uspijeva epske akorde nadograditi prekrasnim melodijama, izvanrednim harmonijama i akustičnim ukrasima. Uz Blocka, na albumu je barem još jedna svijetla zvijezda, koju je nekako već nagovijestio na Dystopiji. Troy Steele ovaj put doista potvrđuje da je najbolji solo gitarist sastava nakon Randalla Shawera. Steele zna pronaći pravi osjećaj i odgovarajuće mjesto za svaku solažu na albumu, a svaki brzoprsti potez ima dovoljno identiteta da se o nekakvoj generičnosti ne može govoriti. Ritam sekcija je ovaj put opet u pozadini spomenute trojke, ali se novi basist Luke Appleton (Fury UK) nekoliko puta čak probije u prvi plan, dok »session« bubnjar Raphael Saini ne ponudi ništa pretjerano potresno, ali se solidno snalazi prije svega u za Iced Earth tako karakterističnim torpedirajućim dijelovima i rafalnim vezama rifa i bubnjeva.
Setovim se zombijima nažalost zaglavila i poneka kost u grlu, jer Plagues of Babylon još uvijek nije bez mana. Povremeno smeta prije svega pretjerana duljina pjesama, jer bi većini lako odrezali nekoliko minuta, a ne bi time izgubili baš ništa, prije obrnuto. Ako se The Culling ili The End, primjerice, mogu pohvaliti fenomenalnim, epski zvučećim refrenima, u trenucima zapadnu u pretjerano »Crucible« dosadu i jednoličnost. Glavna slabost albuma pak je upravo slabija druga polovica, koja za prvom šesticom tek iscrpljeno sopće, umjesto da za kraj album zaurla poput vulkana. Pravo je smiješno već obvezno i usiljeno guranje balade na baš svaki album. If I Could See You je doduše, prije svega zahvaljujući izvanrednim Blockovim harmonijama, posve lijepa skladba, ali treba li to doista? Osim toga, Peacemaker (s doista slaboumnim američki konzervativnim tekstom, koji opjevava drugi amandman američkog ustava i može izrasti samo na Jonovu republikanskom zelju), Parasite te čak dvije obrade – Highwayman, obrada američke klasike koju su u originalu izvodili Johnny Cash, Willie Nelson, Kris Kristofferson i Wylon Jennings zanimljiva je, ali brzo zaboravljiva, a Spirit of Times posve nepotrebna, jer je Jon obradio samoga sebe (pjesma u originalu potječe iz njegova projekta Sons of Liberty). Srećom, drugu polovicu albuma u cijelosti spašava vjerojatno najbolja pjesma cijelih Nevolja Babilona – nakon Danteova Pakla i zapravo cijelog Horror Showa novi poklon klasičnoj literaturi i prije svega kozmičkoj jezi H.P. Lovecrafta. Cthulhu je bez sumnje jedno od najvećih imena horora i sukladno tome su se zelenom tentakulastom bogu Iced Earth i poklonili. Nakon mirnog, tužnog, akustičnog početka skladba eksplodira Stuovim krikom, valja kao Cthulhuovi pipci, para kao njegove kandže i vrhunac doseže u refrenu koji se posve približava najboljim dijelovima sastava.
Iced Earth je ponovno uspjelo, premda Plagues of Babylon na prvi pogled nipošto nije tako snažan uradak kao Dystopia. Nažalost, ima nekoliko nedostataka koji su pratili sastav od izdanja Horror Showa pa sve do Dystopije, ali ima i prednosti autorske žilice iz najboljih godina Iced Earth te udarnu energiju koju je u bend svojim dolaskom unio Block. Trenutke pretjerane razvučenosti, koji bi mogli biti velika zamka albuma, s druge strane spašava nekoliko fenomenalnih trenutaka koji osiguravaju da je Plagues of Babylon dostojan nasljednik Dystopije i dokaz da Iced Earth još nisu rekli zadnju. »A na čelu joj bijaše napisano ime, koje je bilo tajna: Veliki Babilon, majka svih bludnica i gnusoba na zemlji.«
Iced Earth će Plagues of Babylon u Ljubljani predstaviti već ovaj petak, 24.1.2014., u Kinu Šiška, a za najveće entuzijaste još dan kasnije u Zagrebu i u nedjelju, 26.1.2014., u Sarajevu.
Postava
Jon Schaffer – gitara, vokal
Stu Block – vokal
Troy Steele – gitara
Luke Appleton – bas
Produkcija
Jon Schaffer
Popis skladbi
1. Plagues of Babylon
2. Democide
3. The Culling
4. Among the Living Dead
5. Resistance
6. The End?
7. If I Could See You
8. Cthulhu
9. Peacemaker
10. Parasite
11. Spirit of Times
12. Highwayman
13. Outro