Izvođač: Azazello
Izdavač: MALS Ltd.
Izdanje: 2011
Trajanje: 53:50
Ocjena: 3.4/5
Današnja progresivna rock scena je golema, možda čak i veća nego u 70-ima (iako ne i toliko odjeknula), no postoje dijelovi svijeta iz kojih gotovo ništa ne čujemo, a zbog njihove veličine bismo trebali. Takva je svakako Rusija. Danas je još najpoznatiji sastav Vespero, psihodelični progeri koji nevjerojatno eklektičnim zvukom dopiru do velike većine publike progresivnog rocka. Tu su potom i The Gourishankar, još jedni eklektični prog rockeri koji podsjećaju na legendarne King Crimson. Naravno, ima još puno manjih bendova koji nisu dovoljno daleko dospjeli iz Rusije da bi napravili veći bum na progresivnoj sceni. Azazello, koji pokrivaju progresivni metal ruske prog scene i približavaju se zvuku Dream Theatera, bend su koji se nalazi na nekakvom prijelazu s lokalne na svjetsku prog scenu. A svjetska prog scena, posebno ljubitelji »dreamtheatrovskog« zvuka, možda će ih konačno prihvatiti s već osmim albumom Preobrazhenie.
Plodna diskografija Rusa rasla je sa svakim albumom, a njihov pretposljednji album Seventh Heaven bio je posebno dobro primljen u progresivnometalskoj zajednici. A budući da tek rijetki slušatelji mogu razumjeti tekstove, instrumentalni dio morao je ostaviti dovoljno jak dojam da je album tako dobro prihvaćen. Preobrazhenie je tako nastavak zvuka koji su Azazello postigli već na Seventh Heaven. Još uvijek je riječ o standardnoj mješavini metala s dovoljno progresivnih elemenata da se izdvoje iz iscrpljenih metalskih okvira i stvore sebi svojstven zvuk.
Iznenađujuć je potez cjelokupni miks albuma. Ne radi se o klasičnom, tehnički savršenom miksu kakav se očekuje od progresivaca. Ima nekakvu sirovu kvalitetu koja možda odražava njihovu hladnu ruskost. Ni utjecaji nisu posve klasično progresivnometalski – iako u njima ima puno Dream Theatera i Symphony X, na nekim se komadima čuju tragovi Uriah Heep, Hawkwind, čuje se čak i nešto jazza. Povremeni aranžmani s prizvucima ruskog folka ponovno začinjavaju bendov skup utjecaja u nešto što nije tek strana kopija progresivnometalskih velikana, nego iskreno zanimljiva glazba.
Preobrazhenie doduše nije toliko zanimljiv i razigran kao Seventh Heaven, no Azazello prikazuje u dobrom svjetlu, posebno uz njihovo stalno kucanje na vrata svjetske prog glazbene scene. Bend nastavlja s mješavinom zanimljivih utjecaja koje začinjavaju nekakvim karakterističnim sirovim zvukom. Naravno, bilo bi još puno bolje kad bi se tekstovi mogli razumjeti, no svakako je pohvalno da bend pjeva na svom materinjem jeziku, a ne na polomljenom i jako naglašenom engleskom.
______________________________________________________________________________________
Današnja progresivna rock scena prilično je ogromna, možda čak i ogromnija nego u 70-ima (iako definitivno nije toliko popularna). No postoje određeni dijelovi svijeta koji su na ovoj sceni neprimjetni, iako bi to trebali biti. Rusija je svakako jedan od tih dijelova. Danas je njihov najpoznatiji glazbeni proizvod Vespero, psihodelični progeri koji nevjerojatno eklektičnim zvukom dopiru do uma i srca gotovo svakog ljubitelja prog rocka. Tu je i grupa The Gourishankar, još jedan eklektični progresivni rock bend, koji uvelike podsjeća na legendarne King Crimson. Naravno, ima i puno malih bendova koji još nisu izašli iz svoje domovine, još nisu dovoljno napravili buke na prog rock sceni. Azazello, koji predstavljaju rusku progresivnometalsku scenu i koje se često uspoređuje s Dream Theaterom, bend su koji je na putu od lokalne do veće dvorane. A ta veća dvorana, posebno ljubitelji Dream Theatera, možda će konačno prihvatiti Azazello s njihovim osmim albumom, Preobrazhenie (Transformacija).
Plodna diskografija Rusa razvija se sa svakim izdanjem benda, a njihov pretposljednji album, nazvan Seventh Heaven, bio je posebno dobro primljen u prog metal sredini. A budući da je vrlo malo ljudi koji razumiju tekstove, instrumentalna strana albuma morala je ostaviti velik dojam da bi bila tako dobro prihvaćena. Preobrazhenie je stoga nastavak zvuka koji je bend već postigao sa Seventh Heaven. Zvuk se još uvijek sastoji od standardnog metala s nekoliko vrlo nametljivih prog elemenata, no njih ima dovoljno da bend izađe iz klišejiziranih metalskih jednadžbi i stvori vlastiti zvuk.
Iznenađuje produkcija i miks albuma. Miks nije ono što biste očekivali od prog benda. Nije tehnički savršen. Ima tu sirovu kvalitetu koja odražava hladnoću benda, njihovu ruskost. Čak ni njihovi utjecaji nisu tipični – tu je, naravno, onaj zvuk Dream Theatera i Symphony X, no neke njihove pjesme pokazuju da su Uriah Heep, Hawkwind i jazz općenito imali neke veze s njihovom glazbom. Povremeni utjecaji ruskog folka još su jedna stvar koja bendovoj glazbi zaista nešto donosi. Azazello stoga nikako nisu kopija velikana prog metala. Na svoj su način prilično jedinstveni.
Preobrazhenie možda nije toliko zanimljiv i raznolik kao Seventh Heaven, ali ponovno prikazuje Azazello kao bend sjajnog zvuka, što samo dodatno potiče ambicije grupe da izađe iz lokalne scene. Bend nastavlja koristiti razne zanimljive elemente iz različitih, neobičnih žanrova, začinjene spomenutim sirovim zvukom. Definitivno bi bilo još bolje da razumijem tekstove, ali moram čestitati bendu što se drži svog materinjeg jezika.
Postava
Alexander Kulak – vokal, električna i akustična gitara, bas gitara, klavijature, udaraljke
Vladimir Kulak – klavijature (1, 2, 7)
Vladimir Demakov – bubnjevi, udaraljke
Vladislav Chala – bas gitara
Popis skladbi
1. Искра жизни / The Spark of Life (2:08)
2. Луна / The Moon (5:46)
3. Циферблат / Clock Face (8:16)
4. Ворожея / Enchantress (5:51)
5. Побеждать / To Win (8:58)
6. Меланхолия / Melancholy (2:17)
7. Песчинка / A Sand Grain (5:56)
8. Феникс / Phoenix (4:46)
9. Свет любимых глаз / Light of the Lonely Eyes (6:12)
10. Преображение / Transformation (3:39)
