Datum intervjua: 16.06.2007
Nakon prilično paklene vrućine, subotnja koncertna groznica bila je u punom jeku. Sunce je već prevalilo pola puta preko neba i ušančilo se u zenitu kad smo potražili zaklon u hladu novinarskog šatora. Pred nama je bio prvi subotnji intervju, a sugovornik je trebao biti John Boecklin, bubnjar grupe DevilDriver, čiji je poznatiji član bivši pjevač grupe Coal Chamber, Dez Fafara, a kako je izlazak novog albuma, The Last Kind Words, bio već na pomolu, nije se trebalo bojati da razgovor neće steći …
RockLine: Stvarno sjajan početak još jednog dana na ravnicama Panonske nizine. Dobrodošli na Nova Rock, gdje ste upravo odsvirali fenomenalan nastup i otvorili festivalsko zbivanje drugog dana na Red Stageu. Kakvi su vam dojmovi o tome da ste došli ovamo i odsvirali nastup usred bijela dana?
John Boecklin: Bilo nam je prilično zabavno. Sinoć smo svirali u Njemačkoj, nakon čega je došao let ovamo negdje oko pet ujutro, tako da smo ovamo stigli oko deset, pa su nas samo dovezli ovamo i stvarno nismo imali vremena za uobičajeno kenjkanje i druženje s ostalim bendovima. I onda čovjek zapravo zaboravi na gunđanje, jer ga u podne dočeka nekih pet tisuća fanova… (smijeh)
RockLine: A jedan od tih tisuća bio sam i ja. Pogledao sam vašu probu zvuka i nastup, na kojem ste od prve pjesme nabili najveću brzinu. Kao da nije nikakav problem iz sebe iscijediti maksimum već u rano jutro.
John Boecklin: Nije problem. Moram ipak priznati da sam bio ugodno iznenađen reakcijom publike, koja je bila spremna surađivati već od nastupa prvog benda.
RockLine: Dosta fanova jedva je čekalo da izađete na pozornicu i predstavite i nove stvari. Ako se ne varam, čuli smo samo jednu novu pjesmu…
John Boecklin: Tako je! Not All That Wander Are Lost.
RockLine: Što nam možeš reći o novom albumu, koji tako nestrpljivo iščekujemo?
John Boecklin: Ako želiš usporedbu s prva dva albuma, onda neka ti kažem da je ovaj album nedvojbeno brži i teži, povremeno malo kompleksniji. Skladbe su puno dublje i promišljenije.
RockLine: A koje su bile ključne smjernice kojih ste se držali?
John Boecklin: Ne volim tekstove – Dez je taj koji ih piše… Sumnjam da iza svega stoji ikakva filozofija iza naših Posljednjih ljubaznih riječi (Last Kind Words), ali mogu reći da je sam naziv satkan od dijela teksta pjesme ‘Tyrants Of Truth’. To su posljednje riječi koje ćeš čuti u posljednjim trenucima života, prije nego te anđeli odgurnu u bezdan. To znači samo to da si čovjek, a konstruktivna strana uma usmjerava te k tome da je, usprkos tome što nije uvijek jednostavno, posve u redu biti čovjek koji se bori za svoj život. To nas povezuje, jer svi idemo tim putem.
RockLine: Tko bi rekao da su prošle tek četiri godine otkako ste sve ovo pokrenuli. A već se možete pohvaliti s tri albuma. Je li se od 2003. kemija u grupi na bilo koji način promijenila?
John Boecklin: Od 2003. kao grupa nedvojbeno smo se nadograđivali i napredovali. Postali smo prijatelji i slično. Pisanje materijala, skladanje – to se bitno razlikuje od toga. Svi članovi grupe (osim Deza) sviramo gitaru. Dez piše sve tekstove, a mi ostali stvaramo glazbu. Svatko zna što mu je zadaća. Pjesme se rađaju i kad smo na putu, na turneji. Onda se nađemo na probama i u zajedničku zdjelu uložimo sve što kreativno možemo, provjerimo što imamo i onda, kao četvorka glazbenika, snimimo sve skupa na računalo.
RockLine: Ipak ne ide posve bez utjecaja koje bi mogao navesti kao one koji oblikuju glazbu i daju inspiraciju, zar ne? Što je to što vi dečki slušate?
John Boecklin: Ne mislim da bi se o utjecajima moglo govoriti kao o utjecaju cijelog stila glazbe na nas, jer slušamo stvarno svašta nešto neočekivano (ako bi se sudilo samo po našem izgledu i po tome što sami sviramo …). Na nas utječu dobre skladbe. Možemo reći da tako utječu i pjesme Michaela Jacksona. Ne zato što bi bile teške, nego zato što su glazbeno spretno i kvalitetno osmišljene. Što nipošto ne znači da bih i sam htio biti takav! Hrpa utjecaja je stvarno poprilična. Dez sluša… Nikada ga kod kuće nećete uloviti da sluša heavy metal. Radije sluša Billy Hollyday, Johnyja Casha i slične glazbenike koje vjerojatno niste očekivali … (smijeh)
RockLine: Jedva čekam da vas u bliskoj budućnosti uhvatim na turneji, gdje ćete samostalno predstaviti novi materijal i braniti boje zastave s imenom DevilDriver. Kada se možemo nadati europskoj turneji DevilDrivera?
John Boecklin: Možete se pripremiti na naš dolazak sredinom rujna. I na dolazak se veselim, jer u srcu osjećam da smo napravili dosad najbolji album, na koji se usuđujemo s ponosom otisnuti ime DevilDriver. Očekivanja? Zašto bismo ih uopće imali, jer ako se sve izvede onako kako želimo, mogu samo reći: “Znao sam i osjećao da će tako biti!” (smijeh) Ako pak sve ne bude išlo po očekivanjima i sve skupa se zabrlja, onda mogu samo reći da sam barem ja dao od sebe maksimum i da se više ne opterećujem time. To je sve što je bitno.
RockLine: Kakvo je tvoje mišljenje o prilikama u glazbenim vodama današnjice? O bendovima, metal sceni i sličnom?
John Boecklin: Želiš li da govorim o poslu ili o metalu? Posao je jednostavno posao i često smrdi do neba i svodi se na golu borbu za svoj komad kolača.
RockLine: Više sam mislio na slike i na zvuk koji grupe kujete kao novi izraz metala novog milenija …
John Boecklin: Kao i uvijek: ima stvarno sjajnih grupa i poražavajuće očajnih grupa. Koja grupa kamo spada samo je stvar mišljenja i nije bitno. Tako je zapravo oduvijek bilo, zar ne? Ima vrhunskih grupa. Ima prosječnih grupa i postoje glazbeni siromasi koji dosađuju.
RockLine: Vi nedvojbeno popunjavate praznine u kvalitetnijem dijelu tog spektra…
John Boecklin: Tako mislim i ja … (smijeh)
RockLine: I poruka našim čitateljima?
John Boecklin: Nismo baš grupa koja bi sipala poruke, ali dio poruka možete iščeprkati iz naših tekstova, ako vam je već do toga. Poruka je vječno pozitivna: čak i ako vas obore na tlo i šutnu u lice – i tada pokušajte uvijek ustati i slijedite svoju odlučnost i ciljeve. Mi ćemo se pak truditi da vas ne razočaramo…
RockLine: Nada umire posljednja. Hvala na razgovoru.
John Boecklin: Hvala i tebi.
Galerija slika
