Izdavačka kuća: SPV/Steamhammer Records
Datum izlaska: 29. 3. 2024.
Produkcija: Rage & Peavy Wagner
Duljina albuma: 94 min.
Žanr: Heavy Metal / Power Metal
Ocjena: 9.0/10
Rage su pravi veterani europskog metala. Do neke mjere već su i pravi fosilni pedigre. Karijeru su započeli prije 40 godina pod imenom Avenger, a 1985. izdali su studijski prvijenac “Prayers Of Steel”. Nakon toga prešli su u Rage i nanizali još 24 studijska albuma. S najnovijim “Afterlifelines” ih je tako ukupno 26. Afterlifelines zapravo čine dva albuma. Prvi je “Afterlife”, a drugi “Lifelines”.
Rage su se razvijali. Cijelo vrijeme. Kroz sve četiri desetljeća djelovanja. Zato ovaj sastav obilježava više različitih era koje su glede glazbenog smjera uočljivo promjenjive. Tome su kumovale rotacije u postavi, osobito na gitarskoj poziciji, a na drugoj strani i vječna sklonost šefa grupe Petera ‘Peavyja’ Wagnera spajanju elemenata klasične glazbe s Rage heavy metalom. Tako će pravi ljubitelji i poznavatelji ovog sastava zasigurno znati točno reći koja je era djelovanja grupe za njih donijela osobno najdraže albume. Ni za 26. studijski album nije prošlo bez promjene postave, s obzirom na više nego izvrsnog prethodnika “Resurrection Day” (2021., RockLine recenzija). Rage su naime za novi album iz kvarteta opet prešli u trio. Sastav je napustio gitarist Stefan Weber, a Peavy je uz sebe zadržao gitarista Jeana Bormanna i bubnjara grčkog podrijetla Vassiliosa “Luckyja” Maniatopoulosa, koji se Rageu pridružio još 2015. (prije priključenja Lucky je dugo godina bio bubnjarski tehničar legendarnom Chrisu Efthimiadisu, koji je s Rageom surađivao između 1987. i 1999.)!
‘Peavy’ je dakle onaj nezamjenjivi član koji uvijek mora biti tu. On je naime vječni Rage vokalist (i basist). Budući da mu je vokal odmah prepoznatljiv, riječ je o esencijalnom elementu, bitnom zaštitnom znaku koji kod Rage jednostavno mora postojati. E pa, “Afterlifelines” je album koji je na neki način retrospektivan kad se osvrneš na supstancu prošlih Rage albuma.
Prvi LP zove se “Afterlife”, a na njemu Rage sviraju u svom dobro poznatom – ‘primordijalnom’, to jest vrlo izravnom glazbenom stavu, koji je ovom triju odlično poznat. Najsrodniji je stavu prethodnika “Resurrection Day”, ali nikako ne skriva smislene asocijacije na starije albume, čak i ako se godinama pomaknemo sve do kultnog “Perfect Man” (1988.). Drugi LP zove se “Lifelines”, a na njemu Rage ponovno kombiniraju svoj izražajni heavy metal stav s orkestralnim elementima. Zato se ta dva albuma zamjetno razlikuju. To nije ni “Speak of The Dead” (2006.) ni “Thirteen” (1998.), “Afterlifelines” je u ukupnom zbroju svakako svoja vrsta čudovišta.
Ako se zadržimo na prvom LP-ju, dakle “Afterlife”, Rage na njemu nude srdit šaka-puna brzosučućih heavy metal gelera, kojima zapovijeda neuništivi ‘Peavy’ sa svojim nevjerojatno očuvanim vokalom. On svojim agresivnim stavom (blago grlene naravi) i vrlo sigurnom izvedbom, nabijenom emocijama i strastima koje proizvodu daju važnu mračnu, zlokobnu i okultnu notu, glavni je kreator glazbenog karaktera grupe, koji je vrlo elementaran, a istodobno apsolutno unikatan! Unatoč novoj vreći odličnih gitarskih fraza koje te odmah osvoje i vrhunskoj bubnjarskoj predstavi Luckyja, bez teatralnog ‘Peavyja’ i njegove suzdržane vitalnosti nikako ne možeš zamisliti ovakve ili onakve Rage.
Produkcija je vrhunska! Živa! Kontrastno ispunjena. Voluminozne i zveckave bas linije, topovske bubnjarske kanonade Luckyja i profinjen osjećaj izvrsnog Jeana Bormanna za gomile glazbeno zaraznih gitarskih harmonija, raznolikih ornamenata, pjenušavih solističkih ubačaja i, što je najvažnije, fraza koje te zgrabe odmah i koje su Rage od glave do pete. Rage kakve najviše volimo. U tom su smislu Rage na novom izdanju zamjetno glazbeniji nego na ništa lošijem prethodniku Resurrection Day. I Peavy se u refrenima često znatno pompoznije i grabežljivije postavlja, što znači da će te skladbe odlično funkcionirati i na koncertnim turnejama. Rage tako ostaju poželjno nakostriješeni, grizu neumoljivo, a na trenutke svojim bestijalnim stavom guraju zupčanike glazbenih smjerova i prema ‘po-trash-iranosti’, no istodobno servirjaju lijepu žetvu glazbene zaraznosti.
Drugi LP “Lifelines” pak (bez brige) ne negira (izražajnu) nakostriješenost sastava. U aranžmane se upliću gudači i klavir, no komadi Cold Desire, Root Of Our Evil, Curse The Night, One World i It’s All Too Much ne umanjuju jurnjavu i bjesnilo grupe, iako je zvučni krajolik tih skladbi obogaćen dodanim gudačkim orkestracijama. Ipak, i na ovom dijelu albuma Rage i dalje ostaju u prvom planu kao trio. Nalazimo se na trećini novog izdanja, točnije na polovici drugog LP-ja. Nevjerojatno je spoznati kako su Rage u tako kratkom razdoblju mogli nasuti toliko ideja koje su razvili u konkretno začinjene i izbrušene kompozicije. Tim skladbama teško što možeš oduzeti ili dodati. Riječ je o čistokrvnom Rage opusu koji je uvjerljiv u svojoj nakostriješenosti (izvedbenoj zanesenosti), izuzetno posrećenoj idejnoj raznolikosti, odličnoj mračnoj i visokoprotočnoj dinamici razvoja događaja te spretnom hodanju po žici između robusne napadačke snage i interiorizirane osjećajnosti za gomile visoko zarazne glazbenosti.
Veliki finale ovog albuma i njegov skladateljski vrhunac svakako je njegova epska suita (ako imate dvostruki LP, to je cijela strana D). Komadi Dying To Live (izdan kao jedan od triju singlova albuma), pa The Flood, Lifelines, Interlude i In The End ‘idu jedan u drugoga’, povezani su i zapravo djeluju kao skladba duga preko 20 minuta (mini epska suita). Istodobno u aranžmanima te 20-minutne zmije, prepune raspoloženjskih preokreta, sve više dolaze do izražaja i u prvi plan orkestralni aranžmani s jedne strane, kao i akustični elementi, a ‘Peavy’ donosi i nešto mekši vokalni karakter, pri čemu treba dodati da se melankolija i tjeskoba tom pristupu nikako ne priklanjaju. Grandiozna, i dirljiva, atmosfera! Manevar koji nije nov i nepoznat za ovaj sastav, ali servirjan opet malo drukčije, osvježeno, još neisprobano!
“Afterlifelines” je odličan novi dosezanje legendarnog sastava. Obožavatelji svih trikova i čarolija ove grupe odmah će ga prigrliti kao svoj. Izbrušen je, nadahnut, spretno žonglira s nekim dobro poznatim elementima koje je grupa više puta isprobavala na svom putu i istodobno ih spretno ‘iznova pakira’, pa tako nagovara blago retrospektivno i nostalgično, no istodobno donosi izuzetnu dozu svježeg nadahnuća, kojom “Afterlifelines” potvrđuje da legendarni Peter ‘Peavy’ Wagner još dugo nije rekao zadnju i da se u glavi tog umjetnika krije još poneka zanimljiva ideja koju želi ostvariti i u zreloj eri djelovanja grupe. A to je jako dobro. “Afterlifelines” je album koji je ‘strahovito’ ispunjen glazbenom informacijom – supstancom. Unatoč provjerenoj formuli koja definira lik i djelo sastava Rage, riječ je o djelu duljem od 94 minute koje donosi konkretnu kost za glodanje. Monument koji treba otkrivati polako. S više okretaja. Sa svakim te grabi sve više i više. Neka tako i ostane!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
“Afterlife” – CD1:
1. In The Beginning
2. End Of Illusions
3. Under A Black Crown
4. Afterlife
5. Dead Man’s Eyes
6. Mortal
7. Toxic Waves
8. Waterwar
9. Justice Will be Mine
10. Shadow World
11. Life Among The Ruins
“Lifelines” – CD2:
1. Cold Desire
2. Root Of Our Evil
3. Curse The Night
4. One World
5. It’s All Too Much
6. Dying To Live
7. The Flood
8. Lifelines
9. Interlude
10. In The End
Postava:
Peter ‘Peavy’ Wagner – vokal, bas-gitara
Jean Bormann – gitara
Vassilios ‘Lucky’ Maniatopoulos – bubnjevi, prateći vokal
Lingua Mortis Orchestra:
Marco Grasshoff – klavir, dodatni orkestralni aranžmani
Aland Kalaf – violina
Sebastian Weibels – violina
