Autor: Jernej Vene
Mjesto: Ljetna pozornica, Opatija, Hrvatska
Datum koncerta: 12.07.2006
Broj posjetitelja: 1200
Cijena karte: 220 kuna = 7.425 SIT
Lijep ljetni izlet, nema što! Sparno vrijeme me nije odvratilo od puta, a još sam i izbjegao dio ceste između Pivke i Ilirske Bistrice tako što sam otišao preko Knežaka. Nema kamiona, kamp-prikolica, a osim pet serpentina na kraju put je vrlo ugodan, a o prekrasnom notranjskom krajoliku ne gubim riječi. Još nekoliko minuta i preko granice, a autocesta te sasvim približi Kvarneru (doduše košta 5 kuna, sitnica…). Budući da je sezona u jjeku, s prijateljem Tomažem Domiceljem sam punih pola sata tražio slobodno parkirno mjesto. Šetnja do Ljetne pozornice (kod nas Poletni oder) bila je ugodna. Usput smo srele legendu hrvatskog jazza i zabavne glazbe, priznatog trombonista gospodina Draga Diklića, koji je sa sinom sjedio na terasi hotela Kvarner. Spomenuo je da se priprema za nekoliko nastupa koje će imati s orkestrom. Hmmm, morski zrak te toliko preuzme da bi najradije sjeo i s gospodinom popričao uz sok ili kavicu (pivo je došlo na red kasnije:-).
Ljetna pozornica je na rtu usred Opatije i nešto je širi amfiteatar od naših Križanki. Šteta što prostor za posjetitelje nije natkriven. Imali smo zaista veliku sreću s vremenom.
Sat je već bio blizu devet i požurio sam na posao da vam priskrbim nekoliko fotografija. Gospodin Adrian Legg me uvjerio još u Milanu 1997., a ovaj put bio je u odličnoj formi. Doduše, nije puno govorio, ali ono što smo čuli bilo je vrlo iskričavo i prijateljski. U svoj polusatni nastup umiješao je zanimljive utjecaje folka, countryja, bluesa i improvizacije. Pomoću nekoliko elektroničkih pomagala obojio je pokoju skladbu i dokazao da je briljantan akustični gitarist i izniman inovator. Prvu skladbu odsvirao je tako da je tijekom sviranja mijenjao ugađanje pomoću ključića na gitari, i to izuzetno precizno, što zahtijeva zaista puno vježbe.
Satrianija sam ovaj put vidio peti put. Priznajem da me svaki put iznenadi. Čini se da je kao vino. Ove godine će napuniti pedeset godina, a pedeset tisuća nota koje smo čuli odsvirao je s lakoćom kakvom malo tko raspolaže. Na pozornici je bio opušten, skakao je uokolo, saginjao se i mahao rukama (kad je imao vremena, naravno). Obratio nam se tek nakon treće skladbe, sasvim uljudno i prijateljski, jer takav je pač on, jednostavan i neopterećen. Popis skladbi sastavio je vrlo promišljeno, odsvirao je puno starijih skladbi te četiri s aktualnog albuma Super Colossal. Kvartet djeluje vrlo uigrano, zvuk je bio solidan do vrlo dobar, možda na trenutke smeta malo manje istaknuta ritam gitara Galena Hensona, ali, stvarno samo na trenutke. Savršena izvedba, nevjerojatno vladanje gitarom i činjenica da nije otpjevao ni jednu notu samo su dodali točku na i glazbenoj izvrsnosti večeri. Osobno mi se skoro najviše sviđaju njegovi produljeni završeci skladbi, kad nikad ne znaš što možeš dobiti. Na kraju jedne od njih prešli su u instrumentalni dio skladbe With a little help from my friends (original The Beatles, najviše ju je proslavio Joe Cocker). Osobno me oduševila Circles, koja je jedna od boljih s njegovog prijelomnog albuma Surfing with the alien. Ako se ne varam, čuo sam samo dvije note koje nisu bile posve čisto odsvirane, odnosno odsvirao ih je pretiho. U novim skladbama, koje su vrlo melodične, dao je nešto prostora bubnjaru i basistu, kojeg moram posebno pohvaliti. Dave La Rue je kompetentan pratitelj i u Satrianijevoj ekipi. Njegova karijera uključuje suradnje s velikanima kao što su Dixie Dregs (bend Stevea Morsea), John Petrucci, Vinnie Moore i Derek Sherinian (Planet X, ex Dream Theater, sada kod Billyja Idola). Prije početka skladbe Super Colossal Satriani je prebacio preko ramena gitaru s likom s naslovnice tog albuma, podigao je i pitao poznaje li netko tipa na gitari. Salve smijeha, što drugo! Zatim je razbacao nekoliko trzalica u publiku i zakopao se u posao. Satriani ima potpunu kontrolu nad gitarom, ponekad mi se činilo da su stopljeni u jedno tijelo. Uz to što nije visok, posljedično ima prilično kratke prste. Ako pogledate Stevea Vaija, koji je poput pauka, rekli bismo da je Vaiju priličito lakše svirati. A Satriani s tim nema problema, tečno i vrtoglavom brzinom šeta se po vratu gitare i zasipa nas rafalima najrazličitijih tonskih oblika i zamisli. Publika je neke od najpoznatijih skladbi čak otpjevala s njim na aaa aaa aaa itd. Općenito je skladba Crowd chant s posljednjeg albuma namijenjena interakciji s ljudima, jer je u osnovi navijačka himna, prikladna za koncerte ili nogometne utakmice. Prostor doduše nije bio pun, no unatoč tome smo dobrih dva sata uživali u doživljenom i dovršenom muziciranju. Primjedba ide organizatorima, jer nisu se pobrinuli za primjerenu ugostiteljsku ponudu, pa su razgrijani rockeri predugo čekali na raznovrsna osvježavajuća pića. Dan prije je na istom mjestu nastupao slijepi baladero Jose Feliciano, a moji doušnici su mi znali reći da su imali čak i besplatnu degustaciju odličnih domaćih vina. Na Satrianijevom koncertu smo o tome samo sanjali. Satriani i kolege su na pozornici vidno uživali. To je, uz zadovoljnu publiku, sve što je potrebno za odličnu ocjenu. Ako želite čuti izniman gitarski rock, izgrađen na bluesu s utjecajima iz cijelog svijeta, koji su majstorski uklopljeni u njegov glazbeni izraz, morat ćete ga što prije uloviti na jednom od sljedećih nastupa. Hvala svima koji ste ovo pročitali i podržavate pošteno muziciranje. Ujedno hvala organizatorima na dobroj volji pri novinarskoj obradi Satrianijevog koncerta.
Setlista
1. Flying In A Blue Dream
2. The Extremist
3. Redshift Riders
4. Cool #9
5. A Cool New Way
6. Satch Boogie
7. Super Colossal
8. Just Like Lightnin’
9. Ice 9
10. One Robot’s Dream
11. Ten Words
12. The Mystical Potato Head Groove Thing
13. The Meaning Of Love
14. Made Of Tears
15. Circles
16. Always With Me, Always With You
17. Surfing With The Alien
—dodatak—
18. Crowd Chant
19. Summer Song
Galerija slika
