Izdavač: Silver Lining Music
Datum izlaska: 4. 2. 2022.
Produkcija: Andy Sneap & Biff Byford
Trajanje albuma: 44.19 min
Žanr: Heavy Metal / N. W. O. B. H. M.
Ocjena: 9.0/10
Saxon! To je bend koji je preživio sve. Doslovno sva najveća izumiranja u povijesti planeta Zemlje. A Saxon će ostati još dugo, dugo. Još mnogo stoljeća, još davno nakon što završi era čovjeka. Još i dulje. Saxon su vječni. I nevjerojatno je da su prošle čak četiri godine između prethodnika »Thunderbolt« (2018) i najnovijeg, svježe izdanog studijskog ostvarenja »Carpe Diem«. Obično prođu najviše dvije.
Vjerojatnije je da će ribama po tijelu narasti perje umjesto ljuski nego da bi se Saxon promijenili makar za sićušni mikron. A tih četiri godine, spomenute u prethodnom odlomku, znače svašta. »Carpe Diem« je naime album koji Saxon nisu složili još od »The Inner Sanctum« – najmanje od »The Inner Sanctum« nadalje – što je zaključak koji dolazi osobito od onih najzahtjevnijih i najrazmaženijih ljubitelja grupe. Ne da je slučajno neki Saxon album bio loš. Daleko od toga. Svi albumi koje su Saxon izdali i u doba novog milenija ostaju apsolutna obveza za pravog Saxon fana. No takvu maštovitu iskričavost i kreativnu nadahnutost Saxon nakon albuma »Unleash The Beast« (1997), »Killing Ground« (2001) ili spomenutog »The Inner Sanctum« (2007) već dugo nisu isijavali. To su te debele četiri godine. Pa Biffovi križevi i problemi sa zdravljem, otkriće novog hobija – Biff je naime s 71 godinom postao zagriženi biciklist i još štošta. Možda je novoj ‘injekciji nevjerojatne nadahnutosti’ pridonijelo i izdanje albuma »Inspirations« (2021, RockLine recenzija) s više nego značajnim naslovom i desetak obrada, koje je pomoglo fanovima grupe prebroditi četiri godine čekanja. Saxon nipošto ne razočaravaju. Pogotovo ne ovaj put. Djeluju naime osvježeno i riječ renesansa ovaj im put posebno srčano pristaje. Čak i ako novi album ne donosi – a to nije razina znanstvenog otkrića tipa Albert Einstein, naprosto ništa novo. Ruku na srce, toga od Saxon već dugo godina nitko ni ne želi.
The Pilgrimage je fascinantan ep koji ponosno stoji uz bok srednje brzih bombastičnih epova grupe tipa Crusader, Broken Heroes i/ili The Eagle Has Landed, te je zato sam po sebi jedan od sigurnih vrhunaca novog uratka. Idejno i skladateljski ta skladba djeluje kao da su je Saxon napisali negdje 1984. godine, s perolakoćom potentnih pastuha koji prštaju od testosterona, iako je riječ o prekaljenim, rutiniranim konjskim veteranima, namazanima svim mastima. Komad zvuči kao da su ga Saxon (u svojim zrelim godinama) složili na vrhuncu kreativnih moći svoje klasične ere (sredinom osamdesetih). Izuzetno spretno reciklirana fraza, koja donosi jednu od najvećih privlačnosti novog albuma. U tome joj nikako ne ostaju dužne odlična okultna, mračna i pogubna Lady in Gray s profinjeno podmetnutim orkestracijama i klavijaturama te pred kraj zloslutna Black Is The Night. To su definitivni vrhunci novog albuma kad govorimo o razvoju grabežljive teatralne dramatičnosti.
Saxon su dakle bend biblijskih razmjera. Quinn i Scarratt su na milju prepoznatljivi samouci koji su odrasli na bluesu i rock’n’rollu, a to opet i još jednom odražavaju ne samo rifovi, nego i solaže. Gitarista su uz jedinstveni vokalni karizmu neuništivog Biffa Byforda jamac apsolutnog Saxon unikuma u svijetu heavy metala. Album se otvara naslovnom skladbom slično kao što se naslovnom skladbom otvara album “Unleash The Beast”. Zapravo komad Carpe Diem u mnogočemu preuzima funkciju spomenute Unleash The Beast, zajedno s uvodnim krikom Biffa Byforda. Taj već na samom početku dodobra naježi kožu slušatelja, a za njim slijedi još brža i još pogubnija Age Of Steam, kojoj se nakon režeće ljutnje pridružuje upravo završna, razorna jurišnica Living In The Limit. Pritom nikako ne treba previdjeti ‘vrtoglavi šrapnel’ u odličnoj Dumbusters, kao ni posebno razornu karakteristiku skladbe Super Nova. Da. Na novom albumu ima poprilično izrazito ubrzanih komada. Tu su trenuci koji po grabežljivosti ne zaostaju za otvaranjem albuma naslovnom skladbom, kao što je grupa to slikovito uhvatila u All For One. I naposljetku, tu je i Remember The Fallen, koji je tipski reciklirani »post Solid Ball Of Rock« Saxon komad. Ukratko, beštija i dalje ostaje krvoločna i žedna krvi!
Ovaj put Saxon kopaju nezasitno, naježeno i zagriženo kao već dugo ne. Svoje je pridonijela i integracija Andyja Sneapa na mjesto zvučnog inženjera, koji se, uz budni supervizorski nadzor Biffa Byforda, ‘poigrao’ zvučnom slikom novog albuma i udahnuo izrazu novih skladbi izrazitu svježinu. Kad smo već kod Biffa, valja istaknuti da njegov vokal u studiju zvuči kao da vokalist ima 25, a ne 71 godinu. Briljantno.
Uživajte dakle u danu! S novim Saxon albumom, koji je za dedeke heavy metala zapravo svojevrsno novo otkriće, iako grupa i ovaj put radi samo ono što zna, može i najbolje ovladava. A zvijezde su se ovaj put naposljetku nakon lijepog niza godina opet posve savršeno poklopile. »Carpe Diem« je jedan od najboljih albuma koje su Saxon snimili nakon 2000. godine.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Carpe Diem (Seize the Day)
2. Age of Steam
3. The Pilgrimage
4. Dambusters
5. Remember the Fallen
6. Super Nova
7. Lady In Gray
8. All for One
9. Black is the Night
10. Living On the Limit
Postava:
Biff Byford – vokal
Paul Quinn – gitara
Nigel Glockler – bubnjevi
Doug Scarratt – gitara
Nibbs Carter – bas-gitara
Gostujući glazbenik:
Seb Byford – prateći vokal
