Lokacija: Ljubljana / Cvetličarna/ Slovenija
Datum: utorak, 13.11.2012
Steve Vai, jedna od najizgrađenijih i najsavršenijih figura kad je riječ o ovladavanju teorijom šesto- i sedmerožičane gitare na ovom planetu, a vjerojatno i u cijeloj galaksiji, nalazi se na novoj turneji! U potporu novom studijskom albumu »The Story Of Light«. Lik od sredine kolovoza luta raznim krajevima svijeta, a pretežno je kao samostalni izvođač (izvan G3 sklopa) obradio hrpu koncertnih nastupa po Sjevernoj Americi. Nakon sedam godina došlo je vrijeme da ponovno stupi na tlo stare europske celine. Aleluja!
Za novu turneju u redove pratećeg sastava pozvao je ekstravagantnu harfisticu Deborah Henson Conant i basista Philipa Bynoea, dok su iz raspuštene postave The Breed, koja je u svojim redovima još 2005. imala i majstora bas-gitare Billyja Sheehana te gitarskog »brzoprsta« Tonyja MacAlpinea, i dalje ostali bubnjar Jeremy Colson i Vaijev gitarski šegrt Dave Wiener.
Prije nastupa Stevea Vaija RockLine je 09.11.2012. već bio u Zagrebu, odakle potječe i koncertno izvješće (možete ga pročitati OVDJE), a Vai je između ljubljanskog i zagrebačkog termina ubacio još i talijanske posjete Padovi i Milanu. To znači da je između Zagreba i Ljubljane bilo puno nepotrebne »cik-cak« vožnje, ali Vai već zna što radi. U Cvetličarni ga je dočekala puno prostranija pozornica, a prije svega viša dvorana nego u zagrebačkoj Tvornici kulture, gdje je nastupio nekoliko dana prije. Isto tako, publika je bila zgusnuta tik do pozornice, parter je bio nabijen, a to je vrijedilo i za sve balkonske tribine. Istovremeno je naletio na puno »zagrijaniju« publiku, koja je ljubljanski koncert pratila puno intenzivnije od one prije nekoliko dana u Zagrebu. Tu raspoloženost i toplinu prostora bend je odmah osjetio i isporučio doista fenomenalnu predstavu!
Bend je tako bubnjeve napokon mogao postaviti na pravi podij! Bubnjevi su bili podignuti iznad Vaijeva niza pojačala, pa se cijeli set bubnjarske utvrde Jeremyja Colsona presijavao na takvoj dominantnoj poziciji. Bend je na pozornicu stupio vidno raspoloženiji nego prije nekoliko dana u Zagrebu. Vai se duž prostrane pozornice obnovljene Cvetličarne kretao još bezbrižnije i zdušnije, a i scenska ekspozicija svih ostalih članova ekipe puno je više došla do izražaja u Ljubljani nego u Zagrebu. Vai je odsvirao cijelih 15 minuta duži koncert u Ljubljani. Na račun puno razvučenijih jammova u izlazima iz skladbi, ulazima u skladbe, kao i u samim improvizacijskim srednjim dijelovima kojima se povremeno nije vidio kraj, dok je Vai pleo i pleo… i pleo. Nešto dužoj predstavi doprinio je i događaj kad je Vaiju tijekom skladbe Gravity Storm crknulo pojačalo, nakon što je već odsvirao dvije trećine skladbe. »Vi ste mi uništili pojačalo!!!« teatralno je zaurlao prema publici. »A znate što to znači?« »Da ću cijelu skladbu moći odsvirati još jednom!!«
Nakon masivne nove Velorum, čovjek se smiri, skine šešir i dobaci ga svom gitarskom tehničaru, legendarnom Thomasu Nordeggu – čovjeku koji je radio još kod Vaijeva velikog mentora Franka Zappe. Vai je pravo dijete na pozornici. Sve okreće na šalu, a istovremeno zna tako spretno baratati riječima da te doslovno kupi i odmah stekne tvoju naklonost. »Izgradimo onda svoju crkvu u ovom prostoru!« obrati se publici i bend zapali s Building the Church (»Real Illusions: Reflections«, 2005). Sastav smiri raspoloženje kad Vai oko sebe opaše Ibanez gitaru oblika Fendera oslikanu cvjetićima i prihvati se odlične Tender Surrender (»Alien Love Sectrets«, 1995). Ta točka odmah nagovijesti da Steve zna biti itekako profinjen i hipersenzitivan u svom radu na pozornici, kao i inače! U stvaranju, što nije nikakva novost.
Nakon što Dave Wiener odradi svoju kraću solažu na akustičnoj gitari, na pozornicu skače Vai sa sedmerožičanom gitarom (jedini put tijekom koncerta) i pokazuje publici kako gitara može gorko plakati kad se bend prihvati nove Wheeping China Doll. Posebno iskustvo Vaijeve filozofije o potpunom oslobođenju, kad napustiš tijelo i sjediniš se sa svjetlošću univerzalne istine (recimo da bismo to »po domaće« nazvali time da si dotaknuo svog Boga, pravog boga – izvukao ga iz sebe, dakle ne onog kojeg nam slikaju »prodane duše« samozvanih i samokrunjenih božjih posrednika) donijela je skladba The Moon And I, u kojoj je lik posve hipnotizirao Cvetličarnu svojom višedimenzionalnom ekspresijom sviranja gitare, koja je jednostavno nedostižna. Skok na album »Passion And Warfare« sa slatkišem The Animal ponovno zakreće atmosferu u prilog brzini i otpuštanju veće količine decibela u prostor.
Whispering A Prayer počeo je drukčije nego u Zagrebu. Steve Vai je za uvod pustio Deborah, koja je započela vodećim motivom svoje harfe. Toga u Zagrebu nije bilo, tamo je Vai izravno sam počeo svirati skladbu. Opet potpuna hipnoza čarobne plovidbe jedinstvenog zvuka i energije koju Vai svojim genijem utjelovljuje na pozornici, jedinstvena koncertna točka. Uvijek iznova.
Solaža na harfi služi kao uvod u akustični set, u kojem preuzima ponovno osjećajna Sisters, a poseban skeč ovdje priređuju Colson i Vai, gdje u prvi plan stupaju Colsonovi »strap-on« bubnjevi. Nakon još jednog iznenađenja set liste, Salamanders In The Sun (»Flex-able«, 1984), sastav se prihvaća dijela Fire Garden Suite zvanog Pusa Road, koji su u improvizacijskoj komunikaciji malo prije drndali Vai i Colson u svom skeču! Ta se točka pretopila u završni Colsonov solo na bubnjevima. Bynoe u akustičnom setu svira kontrabas.
Za vrijeme bubnjarske destrukcije Colsona Vai se našemio u »svjetlotehničara« iz The Ultra Zone. U rukama s ekstravagantnom gitarom, kakvu je moguće vidjeti na naslovnici albuma »The Ultra Zone«! Još jedna kap ulja na vatru bezgranične »zafrkancije« »Vai glam« ekscesa! Slijedi prebacivanje u predivno posvećenje Franku Zappi (skladba Frank). Bend polako tjera nastup prema završnoj fazi i naravno izvodi posebnost koncertne večeri. Gradi posve novu pjesmu na temelju troje dobrovoljaca iz publike, koji uz brižne »očinske« upute Stevea Vaija otpjevaju nekoliko proizvoljnih ritmova i motiva. Njih Vai kao dirigent, a bend nadograđuje u pravu funkovsku poslasticu, koja je naravno opet do zuba naoružana novim Vaijevim eskapadama na gitari. Dobrovoljaca se ovaj put doslovno trlo u publici. Da napomenem kako su u Zagrebu jedva našli dva »grešnika« za tu koncertnu točku.
Većina je, naravno, nestrpljivo čekala fantastičnu For The Love Of God, koju je Vai sačuvao za kraj i njome nas doista odveo u sedmo nebo. Fantastičan završetak s pravim atmosferskim krešendom kulminira u trenutku kad na opće ovacije i oduševljenje prisutnih Vai zasvira po gitari jezikom. Bend zaključuje koncert točno ondje gdje se zaustavio usred akustičnog seta s Angel Food. Dakle, sa završnim dijelom Fire Garden suite zvanim Pusa Road.
Ljubljansko druženje s Vaijem bilo je puno intenzivnije i doživljenije od zagrebačkog. Prvi je razlog u tome što je bend bio znatno bolje raspoložen, jer se odlično osjećao na puno prostranijoj pozornici nego što je bila ona koja se u Cvetličarni nalazila nekoć. Cijelo se vrijeme osjećalo da bend s Vaijem na čelu daje puno više od sebe nego u Zagrebu. I zvuk je bio bolje raspoređen u prostoru, uz samo jednu manu. Harfa se premalo čula. Uglavnom ju je prekrivala masivnost gitarskih fraza, a uživati smo mogli u nastupu Deborah u svim mirnijim točkama, osobito tamo gdje se distorzija povuče i ustupi prostor akustici. Vai je pokazao i bolji vokal u skladbama Rescue Me Or Bury Me te The Moon And I nego na zagrebačkom nastupu.
Fantastična predstava, a prije svega predstava koja intenzivno dotakne posjetitelja. Ne možeš pogriješiti kad se pred tobom na pozornici pojavi njegova ekselencija, glazbeni izvanzemaljac i gitarski guru nedostižnog kova jedinstvene art karizme Steve Vai. Putovati možeš samo s njim. I to brzinom svjetlosti. U priči o svjetlosti! Vaijevoj priči. Novi koncert prave šok terapije kojeg se ne možeš i ne možeš nagledati, pa makar trajao pune tri sata. Prođu kao od šale. Za cijenu od 30,00€, što je u ova vremena, kad sve redovito premašuje 40,00€, pravo čudo. Ono što Vai isporučuje na pozornici (i u 2012.) glupo je mjeriti! Pogotovo novcem. Vrijednost tako bogatog koncertnog iskustva jednostavno se ne može izmjeriti.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Helena Vertačnik
Kamera: Bojan Horvat
Setlista:
1. Racing the World
2. Velorum
3. Building the Church
4. Tender Surrender
5. Gravity Storm
6. Dave’s Solo
7. Weeping China Doll
8. The Moon and I
9. The Animal
10. Whispering a Prayer
11. The Audience Is Listening
12. Deborah Solo
—akustični set—
13. Rescue Me or Bury Me
14. Sisters
15. Treasure Island
16. Salamanders in the Sun
17. Pusa Road
18. Angel Food
19. Drum Solo
—kraj akustičnog seta—
20. The Ultra Zone
21. Frank
22. Build Me a Song
23. For the Love of God
—dodatak—
24. Taurus Bulba
