Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Angra
Izdavač: Edel Records
Izdanje: 2015
Trajanje: 49:04
Ocjena: 4.5/5
Prošla su 24 godine otkako se na svijetu pojavio ovaj izniman brazilski bend. Angra je dolaskom pod okrilje izdavačke kuće SPV Records i albumima »Angels«, »Holy Land« te »Firewioks« postavila neke do tada nečuvene i nepoznate standarde u metalu, čime se u tren oka upisala na kartu svjetskog metala. Grupa je oduvijek slovila po izvanrednoj tehničkoj izbrušenosti na razini virtuoznog suživota, ultramelodičnoj dostupnosti i osebujnom spajanju elemenata klasične glazbe s elementima tradicionalnog južnoameričkog melosa. Angra se dakle smatra progresivnim metalcima. Za razliku od progresivnometalskih titana Dream Theater, Angra su kod aranžiranja uvijek pazili na visoku kompaktnost inače kompleksno zamišljenih aranžmana, pa su njihove skladbe uvijek održavale snažan osjećaj za dotjeranu i kompaktnu ambalažu u kojoj su strofa i refren jasno istaknuti. Grupa se dakle nikad nije upetljavala u niz progresivnih eksperimenata u kojima bi motivski raspala u skup skladateljske fragmentiranosti, koja bi mogla biti trenutačno teško probavljiva, što za Dream Theater ne možemo uvijek reći.
Da skrenem iz uvodne filozofije. Angra je poznata po preosjetljivosti svojih članova pa je njezina karijera obojena odlascima i dolascima članova. Kad se osvrneš na godine njezina djelovanja, uopće je fascinantno da Angra još postoji. Kako god okrenuli, dva su imena u ovoj grupi esencijalna da bi ona mogla stvarati novu glazbu. To su osnivački gitarist Rafael Bittencourt i naravno izvanredni Kiko Loureiro, koji se već dvaput javio i u Ljubljani u sklopu svojih gitarskih klinika.
Četiri godine nakon izlaska albuma »Aqua« (2010) ekipa je prošla kroz nove rokade u postavi. Bend su najprije napustili vokalist Edu Falaschi, kojeg je još 2013. zamijenio cijenjeni talijanski pjevač Fabio Lione (Rhapsody of Fire, Vision Divine, ex-Labirynth), a godinu poslije je Angru po drugi put u karijeri napustio bubnjar Ricardo Confessori, kojeg je u vrijeme prije početka snimanja novog albuma »Secret Garden« zamijenio mladi, tek 23-godišnji Bruno Valverde!
Secret Garden dokazuje izniman razvoj kreativne jezgre grupe, dvojice gitarista, Loureira i Bittencourta. Skladbe ponovno donose sve vrline po kojima su Angra oduvijek bili cijenjeni i do danas se smatraju jednom od najboljih progresivnometalskih postava, s osebujnošću autorski definiranog i izbrušenog glazbenog unikata. Njihov glazbeno-izražajni dosje stručno je prepoznatljiv i jedinstven. Da grupu kroz karijeru nije mučila nestabilnost postave, vjerojatno bi postigla veći komercijalni uspjeh, no ovako je posebno posljednjih godina zanimanje za glazbu grupe Angra među masama znatno splasnulo. Srećom, kvaliteta ostaje!
Sve stvari supostoje u izvanrednom skladateljsko-aranžerskom pragmatizmu, koji donosi bravuroznu kombinatoriku ultramelodične zarazne privlačnosti i visoko atmosferične napetosti superiornog drama teatra, koji jaše na krilima valovanja raspoloženja kroz album. »Secret Garden« ponovno je izuzetno mračan album. Takvu su mračnost Angra prvi put ozbiljnije poslužili albumom »Temple of Shadows« (2004). Skladbe Black Hearted Soul i Perfect Simmetry donose osjećaj starijih skladbi poput klasika Angels Cry ili Nova Era, a grupa mjestimice ponovno donosi u ritmičke teksture tribalne podritmove (Newborn Me (s flamenko pasažom na akustičnoj gitari), Final Light, Upper Levels), koji također bude prepoznatljivo klasično lice grupe još od vremena nastanka mini epske suite Carolina The IV. Već uvodna skladba Newborn Me donosi sve tražene tipske karakteristike progresivnog metala Angrine receptura s progresivno lomljenim ritmovima (strofa, prijelazni predrefren, izvanredan »mid-eight« pasaž) te atmosferičnim krešendom melodično visoko pjevnog refrena. Oni koji tražite višak progresivnih elemenata na novom albumu, posebno ćete se oduševiti skladbom Upper Levels, koja je zasigurno kreativni vrhunac novog albuma! Posezanja za elementima klasične glazbe ponovno je pun kufer, a ti elementi u kompozicijama ponajviše gravitiraju prema srednjim »mid-eight« dijelovima, gdje obično i Louriero i Bittencourt uzimaju puni zalet za izlaganje nekih tehnički izuzetno zahtjevnih instrumentalnih pasaža svoje bravurozne gitarske igre. Bend je dakle pristupio s izuzetnim cjepidlačenjem u aranžiranju i ponovno isporučio album vrhunskog umjetničkog briljantnosti
Poseban su trenutak albuma i gostujući ženski vokali. Prvi pripada Simone Simons. Ona uvodno otvara naslovnu skladbu gotovo u maniri šansone, koja ostaje baladno zamišljena, ali se kasnije razvija u simfonijsku epsku metal suitu. Mezzosopran daje vrhunac. Drugi gostujući vokal još je za dlaku zanimljiviji. U izrazito mračnoj Crushing Room naime ulazi u duet Doro Pesch, koja svojoj prepoznatljivoj boji glasa dodaje osjetnu mjeru grlenosti, što stvara poseban teatar, ne samo u skladbi, nego na cijelom albumu.
Angra se vraća s odličnim albumom u džepu. Isprva je najveća enigma bio upravo Fabio Lione, ponajprije zbog ne baš najuspjelije reinterpretacije Angrinih klasika na koncertnom albumu »Angels Cry 20th Annyversary Tour«, no čovjek je na »Secret Garden« dokazao da njegova prepoznatljiva operetnost spada ravno u slojevito izlaganje skladanja grupe. Dinamita albumu ne manjka. Idejne iskričavosti još manje. Album prožimaju izuzetna skladateljska svježina i, kao oduvijek, nadasve fascinantna ujednačenost izuzetne aranžerske raznolikosti i vrhunskog melodičnog začina! Brazilski metal slavuji dakle se vraćaju i udaraju svom žestinom! Nasmijano kipući, kao već dugo ne!
Postava
Fabio Lione – vokal
Rafael Bittencourt – gitara, prateći vokal
Kiko Loureiro – gitara
Felipe Andreoli – bas gitara
Bruno Valverde – bubnjevi
GOSTUJUĆE GLAZBENICE:
Simone Simons vokal na skladbi br. 7
Doro Pesch vokal na skladbi br. 9
Produkcija
Jens Bogren
Popis skladbi
01. Newborn Me
02. Black Hearted Soul
03. Final Light
04. Storm Of Emotions
05. Synchronicity II
06. Violet Sky
07. Secret Garden
08. Upper Levels
09. Crushing Room
10. Perfect Symmetry
11. Silent Call
