Izvođač: Plavi Orkestar
Izdavač: Dallas Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 51:37
Ocjena: 3/5
I s albumom »Sedam« Plavi orkestar ostaju »jugoslavenski«. Utoliko više »jugoslavenski«, koliko su vremena manje »jugoslavenska«. Taj kontrast je na »Sedam« čak još izraženiji, jer bend i 2012. zadržava onaj prepoznatljivi sentiment koji kuca na srca u stilu retro nostalgije i oživljava neka vremena za koja danas često možemo »razočarano« potvrditi da su bila puno ljepša, a pogotovo bezbrižnija.
U to te uvuče uvodna (R)evolucija, koja se u strofi odvija blago u stilu hita Ako su to bile samo laži, no s refrenom koji već na samom otvaranju albuma donosi spoznaju da je bend pronašao dovoljno razigranih idejnih rješenja koja čuvaju njegov kredibilitet, a istodobno djeluju još neizlizano. (R)evolucija nosi i naglašen rockerski vektor, najžešća je skladba albuma i šteta je što gitare nisu češće više izložene u nastavku albuma. U ovoj skladbi sudjeluju Dubioza Kolektiv s odličnim kontrastom u srednjem instrumentalnom dijelu. Dakle, već na samom početku jasno je da »Sedam« ne možemo okarakterizirati kao album »prepisivanja od samog sebe«. Ipak, riječ je o tipičnom albumu Plavog orkestra, što potvrđuje nastavak. Od glave do pete.
Naslovna skladba Sedam održava vibru minulih osamdesetih. Bend donosi vrlo slušljiv, lagano aranžiran komad. Ta lakoća je kod Plavog orkestra uvijek palila. Kroz nju se generira onaj karakter naivnosti, ali simpatičnosti, s kojim su Plavi orkestar uvijek znali kupovati mase. U skladbi Nedodirljiva (u prijevodu »Nedodirljiva«) prvi put izdašnije zamiriše na pop element, a u strofi bi se na Lošićeve stihove s lakoćom nadovezao bilo koji »hip-hoper«. Slatke ćari donosi posrećen starinski valcer u koji bi se s lakoćom uključile harmonije kakvih The Platters. Amerika je jedna od najbrušenijih skladbi albuma po aranžmanskim rješenjima. Plesni ritam, grabežljiv refren jednostavnog napjeva u koji se nije teško uključiti, s posebno snažnim djelovanjem punokrvnog razmještaja gradivnih elemenata zvučne slike u produkciji, koja obgrljuje Lošićev vokal. Bend je skladbu objavio kao prvi predstavljački singl albuma, koji je za tako nešto gotovo previše uglađen, a slabiji interes publike za njega dokazuje da će Plavi orkestar i dalje ostati najprepoznatljiviji po tome što su im hitovi naprosto ljubavne pjesme.
Što se hita tiče, puno bolje pali etno pop šlager s Draganom Mirković u duetu s Lošićem. Loša je skladbu stvorio još s pokojnim Šabanom Bajramovićem, pa je gotovo samorazumljivo da je riječ o skladbi albuma s najviše elemenata narodnog zabavljaštva balkanske kulture, koja i danas puni najveće koncertne dvorane, pa i po Sloveniji. Taj balkanski etno element u punom sjaju oživljava kasnije i u Život nije bajka, a komercijalni pop sentiment osamdesetih na album vraća skladba S tvojim imenom na usnama, u kojoj slatkast Lošićev vokalni pristup održava plesna funk pop figura. Svaki od nas nosi svoju bol (u prijevodu: »Svatko od nas nosi svoju bol«) donosi na kraju albuma mekšu izražajnu sliku benda. Riječ je o melankoličnoj skladbi o kraju veze dvoje ljudi koji su već dugo zajedno. Lošićevi stihovi i ovaj put uspješno prodaju kulisu lako dostupnog melosa, a album se tako zaključuje skladbom koja je u aranžmanskom smislu među jačim točkama albuma.
Skladba koja će izazvati najviše polemika zasigurno je Od kod si doma. Loša se okušava u djelomičnoj uporabi slovenskih stihova. Čovjek živi u Sloveniji već dvadeset godina. Prosto je nevjerojatno koliko mu slovenski loše ide. Pa ipak, upravo ta (namjerna ili nenamjerna – to nije ni važno) krajnje nesretna i nespretna uporaba slovenskog kontrastira skladbu na način da njezina poruka djeluje još učinkovitije. S druge strane, to je primjer tipično blesave skladbe koja, nažalost, kvari album.
Sedam u artističkom smislu ne donosi baš ništa posebno. Provjeren je i oprezan album koji se pokušava prodati i kupiti mase. Čovjek se pita kako to da bend koji će uskoro napuniti 30 godina postojanja ne želi izbaciti album veće art sofisticiranosti i višeslojnog karaktera. Da ne želi izazvati svoju kreativnost i u drugačijem svjetlu. Spontaniju i nepredvidljiviju. To pitanje proizlazi iz logičnog zaključka da glazbenici artistički sazrijevaju kroz godine, pa su takva očekivanja ili zahtjevi čak sasvim opravdani. No to će primijetiti samo zahtjevni slušatelji, kojima je u osnovnim polazištima njihove glazbene percepcije svejedno jesu li Plavi orkestar uopće prisutni na sceni ili ih nema. Dakle, prazna priča.
Pa ipak, »Sedam« je kvalitetan i u svemu kredibilan album, kako i priliči imenu Plavi orkestar. Kvartet ogorčeno ustraje u onome što mu je oduvijek donosilo pobjednički poker asova. Ponovno prednjače ljubavne pjesme. To je ona naivnost koja se drži benda i danas. Čovjek bi poželio još žešćih sadržaja, kakve izaziva grabežljiva adrenalinska žurba uvodne rock koračnice (R)evolucija, dok više nije vrijedno spominjati činjenicu da bi Plavi orkestar u zrelim godinama u artističkom smislu mogli više izazvati svoje kreativne talente. Ovako je riječ o vrlo opreznom albumu koji u prvom redu želi ugoditi masi. I ugodit će masi. Zadržava naime sve što Plavi orkestar jesu, bili su i bit će (očito i ubuduće). Nekoć jugoslavenski barjaktari, danas retro jugoslavenski nostalgičari. No upravo je to ono što im i dalje širom otvara vrata i drži njihov korak u ritmu zahtjeva mainstreama aktualnog prostora i vremena na Balkanu. Album izgubljen u vremenu, koji je još jednom sretno pronašao svog vlasnika. Misija za Plavi orkestar s albumom »Sedam« ponovno je uspješno završena. Makar i bez iznenađenja. Umjeren, predvidljiv, opušten, lagan album, skrojen po mjeri svim obožavateljima benda.
Postava
Saša Lošić – vokal, gitara
Saša Zalepugin – gitara
Samir Čeremida – bas gitara
Admir Čeremida – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Dragana Mirković – vokal na skladbi br. 6.
Dubioza Kolektiv – vokal na skladbi br. 1
Dalibor Marinković – vokal na skladbama br. 3. i 11.
Bane Vasić – harmonika na skladbi br. 6
Bruno Urlić – viola, violina na skladbi br. 5.
Ljubinko Đurić – violina na skladbi br. 10.
Nikša Bratoš – klavijature, gitara, programiranje
Produkcija
Nikša Bratoš
Popis skladbi
1. (R)evolucija
2. Sedam
3. Nedodirljiva
4. Slatke čari
5. Amerika
6. Ti misliš da je meni lako
7. S tvojim imenom na usnama
8. Od kod si doma
9. Bi li pošla sa mnom
10. Život nije bajka
11. Svako od nas nosi svoj bol
