Izdavač: Cooking Vinyl
Datum izlaska: 04.10.2019
Produkcija: Dan Hawkins
Trajanje albuma: 38.58 min.
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 9.0 / 10
Tko bi pomislio da će bend i nakon šesnaest godina i nakon trenutačnog komercijalnog proboja, do kojeg ga je dovela 2003., kad nitko više nije slušao rock’n’roll, kao studijski prvijenac, ne samo opstati i prkositi, nego i neprestano proširivati svoj domet aktualizacije starokopitnih elemenata rocka i rolla u novom dobu, pritom cijelo vrijeme blago ekscesno, a krajnje kredibilno, dražiti svojom grimasastom parodičnošću i neiscrpnim, krajnje duhovitim lakrdijaštvom!
The Darkness i njihov novi te opet izuzetno snažni studijski album »Easter Is Cancelled« zadržavaju naime upravo ono što se od The Darkness traži i očekuje. Ne, na njemu nema otrovno potentnih hitova poput I Believe In A Thing Called Love, no album u nepunih 39 minuta »klasične« The Darkness »komedije« cijelo vrijeme oduševljava. Nevjerojatno je naime da bend kojem je nakon svega rečenog i dokazanog ostalo relativno malo manevarskog prostora unutar zadanog stvaralačkog kalupa, uopće još uspijeva ugodno iznenaditi. I baš svaka skladba novog albuma i dalje će vam krajnje efektno podizati obrve, što znači da The Darkness krajnje uspješno zadržavaju svoj šarm prodorne rock’n’roll parodičnosti, neokaljan.
Tko prati The Darkness od samog početka, brzo će se naći na istoj valnoj duljini i sa suštinom novog albuma. The Darkness naime i njime održavaju pozu razuzdane bande vječno neukrotivih šaljivdžija koji jedva čekaju parodično »natopiti« neku od klasičnih rock’n’roll pa i metal grupa. I u tome ostaju apsolutno pobjednički, jer time zadržavaju krajnje kredibilno jedan od svojih zaštitnih znakova prepoznatljive glazbene recepture.
The Darkness su oduvijek rado dodavali folk rock elemente, ili recimo točnije, motive keltski zvučeće muzikalnosti. To oslikava uvodna Rock N’ Roll Deserves To Die. Uvod je plah, keltski zvučan, a onda ga naglo »presiječe« masni i prljavo režeći riff Gibson LP gitare koji upada u skladbu. Prema riječima benda riječ je o osjećaju očajne sitosti stanja u kojem je rock’n’roll tijekom godina postao prava klišejska uniforma pa taj kliše treba »ubiti«, »razbiti«, »istjerati«. Refren je u jezgrenom skoku zapeljan queenovski (što je klasičan trik Justina Hawkinsa). Komad koji kroz modulacije vještog komponiranja u svojoj crvenoj niti održava visoku napetost i pravi bombastični dramski teatar. Zanimljivo je da je završetak albuma prilično slično oblikovan u završnoj We Are The Guitar Men, gdje za razliku od želje za destrukcijom rock’n’rolla, bend viče »long live rock’n’roll« (izlaz je zapeljan u stilu Eddieja Van Halena, tapingom. Nastavak albuma je muzikalno invazivan. Ponajprije odlično supostoje neuglađena nesalomljiva rifovska prodornost koja jaše cijelo vrijeme klasično rockerski, te na drugoj strani epska bombastična zaraznost refrenskih napjeva, kao što je to uhvaćeno u How Can I Loose Your Love te odmah iza nje u Live Till’ I Die, koja uvodno budi vožnju po The Who figurama. Arenski bombastična zarazost albuma raste u himničnoj Heart Explodes, u koju su utkane Thin Lizzy dvostruke tercne harmonije. Deck Chair smiruje album i skomponirana je pod potpunim utjecajem Hawkinsova tinejdžerskog slušanja Queen. Album u nastavku raspolovljuje naslovna skladba, koja je zametalizirana albumska neman i djeluje kao da je Iron Maiden stavljen na steroide. Heavy Metal Lover otvara se u opasnoj maniri Steppenwolf hita Born To Be Wild, ali samo otvara. Kravlje zvono dodano. Strofa je sastavljena od mirnog i razbješnjelog dijela, koji se prelije u novi nevjerojatno zarazan refrenski napjev. Choke On It je najmračniji trenutak albuma, usporediv s punk ekscentričnošću druge polovice sedamdesetih. Nosi pak istodobno zarazno rockersko ritmičko opruženje. Navedenim asocijacijama The Darkness dražu taman toliko i nikad ne pobuđuju osjećaj da je riječ o prepisivanju, nego o neprestanom zafrkantskom, ali simpatičnom ismijavanju.
Justin vrišti ekstremno visoko. Peta oktava je s lakoćom svladana. U napjevima ponovno ddočarava klasične zahvate sastava Queen (tu asocijaciju budi i pompozno dodavanje vokalnih harmonija u pozadinu napjeva), što nije nikakvo novo zapažanje. Čovjek je opet isporučio izvrsno soliranje u mid-eight dionicama. Komadi imaju izrađene glave i repove, u komponiranju The Darkness ostaju pravi majstori recikliranja, što znači da već prodanu foru kroz novo sočno pakiranje mogu prodavati uvijek iznova, jer će zajamčeno i uvijek iznova »jedko« paliti. Efektno. Jasno je da će se novi komadi savršeno nadovezati na željezni repertoar njihovih budućih koncertnih nastupa.
»Easter is Cancelled« ne ostavlja tako nakostriješen dojam kao krajnje razuzdani prethodnik »Pinewood Smile«, ali privlači većom glazbenom privlačnošću i invazivnom zaraznošću, a u njemu raste i bombastični element. Naslovnica ide ukupa s pozom benda. Izaziva, i to tako uspješno da je priličan broj medija uskratio medijsku potporu vezanu uz promociju novog albuma The Darkness. Raspeti Isus s likom Arnolda Schwarzeneggera je Justin, ostala tri družbenika nacrtana su kao Marija Magdalena i još dvije družice (onom »kovrčavom s naočalama« (Frankie) ne pomaže baš nikakva estetska operacija), koje uz raspetog Justina nemilosrdno kolju Rimljane.
The Darkness su dakle otkazali, odnosno otpisali Uskrs. U svom stilu neiscrpnih i razmetljivih nepopravljivih nestaša kojima ne manjka inspiracije za genijalno podmetanje crnih humoreski. Rock ‘N’ Roll je ovim albumom još jednom dobio pravu afirmaciju svoje misije. »Easter Is Cancelled« isporučuje u svemu pravi i autentični žur. Upravo ono što je osnovna poruka magije zvane rock’n’roll. Mnogo prije Božića, koji su The Darkness novim albumom premjestili na petak, 04.10.2019. i, kao što rekosmo, bez imalo respekta otkazali Uskrs!
autor: Aleš Podbrežnik
Skladbe:
01. Rock And Roll Deserves To Die
02. How Can I Lose Your Love
03. Live ‘Til I Die
04. Heart Explodes
05. Deck Chair
06. Easter Is Cancelled
07. Heavy Metal Lover
08. In Another Life
09. Choke On It
10. We Are The Guitar Men
Postava:
Justin Hawkins – vokal, klavijature, gitara
Dan Hawkins – gitara
Frankie Poullain – bas-gitara
Rufus Tiger Taylor – bubnjevi
